Bilo je riječi o skandaloznom prijedlogu entitetskih vlasti u Banjoj Luci vezanih za brisanje odredbe krivičnog zakona BiH, veličanju ratnih zločinaca, ali i stanja na političkoj sceni u bh. entitetu Republika Srpska.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, komentirala je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o skandaloznom prijedlogu entitetskih vlasti u Banjoj Luci vezanih za brisanje odredbe krivičnog zakona BiH, veličanju ratnih zločinaca, ali i stanja na političkoj sceni u bh. entitetu Republika Srpska.
Tanja Topić: Navikli smo da nam je korupcija stil života – pod anestezijom smo 20 godina | Oslobođenje
Vlada bh. entiteta Republika Srpska, na čelu s ministrom pravde Goranom Selakom, pokrenula je inicijativu za brisanje odredbi Krivičnog zakona BiH koje se odnose na zabranu negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca. Kako komentirate najave ministra Selaka koji slovi za bliskog srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i bivšem šefu BIA-e Aleksandru Vulinu?

Mislim da se ova inicijativa uklapa u meanstream politiku entitetskog vrha i potvrda je da je izostao kritički i konstruktivan odnos prema prošlosti, ratnim zločinima i sopstvenoj mračnoj strani u proteklom ratu. Posebno na razini donosioca političkih odluka. Genocid i ratni zločini se relativizuju i opravdavaju kroz narativ prevencije genocida. Znamo da se zvanično genocid u Srebrenici označava kao strašan zločin na koji su počinioci bili primorani kako bi „spriječili genocid nad Srbima“ odnosno da se ne ponovi Jasenovac.
Žalosno je što 30 godina zvanična politika nije izašla iz začaranog kruga „komercijalizacije i korišćenja u dnevno-političke“ – izborne svrhe stradanja i memorijalizacije počinjenih zločina, iskristalisala javnu osudu sopstvenih ratnih zločinaca, već ovako svjesno i namjerno baca stigmu počinjenih zločina na cjelokupan narod. Navešću samo jedan opasan i manipulativan narativ, koji je aktuelan ovih dana. Banjalučki gradski oci odrekli su se partizana i njihove uloge u oslobađanju Grada od fašizma, no sve je to nestalo iz javnog i političkog diskursa, da bi ustupili mjesto četnicima, ustašama i oživjeli njihov doprinos u narodnooslobodilačkoj borbi.
S druge strane, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, nastavlja po starom. Iako nema nikakve ovlasti, ponudio je garancije bh. entiteta Republika Srpska za puštanje na privremenu slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića. Je li ovaj potez poniženje za sve Mladićeve žrtve, ali i za entitetskog predsjednika Sinišu Karana, znamo li da je Dodik – Karanu priredio neugodnosti nedavno i na prijemu kod Vučića u Beogradu?
To je poniženje za sve institucije sistema, koje su predale sopstveni integritet u ruke jednog šefa političke partije. Ovdje ne mogu da ne spomenem mlađahnog gradonačelnika Banjaluke kojem riječ partija tukne na komunizam, pa bi u njegovom stilu bilo primjerenije govoriti o stranci ili još o uvjerljivije o pokretu. Iako je sam na čelu Partije demokratskog progresa. Možda otud i prezir prema istoj. Ovdje isto tako ne žalim ni Sinišu Karana, koji je sam dopustio javna poniženja. I nije ga ponizio samo Dodik, isto to je učinio Aleksandar Vučić.
Ako nastavlja Dodika oslovljavati „predsjednikom“ davati mu mjesto pored sebe na svim važnim događajima, onda je to ponižavanje ne samo aktuelnog predsjednika Republike Srpske već i vladavine prava i institucija Bosne i Hercegovine.

Vidjeli smo i svjedočili ovih dana da je Milorad Dodik i prvi akademik Banjaluke, premijer Vlade, pregovarač sa poslodavcima, jedini predsjednik neke stranke koji zaustavlja saobraćaj dok dolazi na posao u kabinet iz kojeg je pravosnažnom presudom Suda BiH udaljen. To su dvije realnosti koje politički živi Republika Srspka, i niko u tome ne vidi ništa sporno. Mangupi su poželjni u političkom mentalitetu.

Burno je i u redovima opozicije u RS-u. Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, objavio je zapisnik sa sjednice partije Igora Radojičića u kojem je jasno kako je došlo do negodovanja zbog bliskog odnosa Draška Stanivukovića i Milorada Dodika. Kako gledate na sve što se događa u opoziciji i je li izvjesno kako Stanivuković i Jelena Trivić na koncu ipak neće podržati Branka Blanušu i njegovu predsjedničku kandidaturu, iako su to učinili na prethodnim vanrednim izborima?
Jelena Trivić i Draško Stanivuković će postupiti po instrukcijama iz Beograda. To nije sporno, kao što nije sporno da će Stanivuković biti kandidat. Njegova ambicija i glad za novom političkom foteljom je neutaživa. On se već sada ponaša kao da je predsjednik. Pretpostavljam da će pokušati ubijediti Branka Blanušu da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH, što bi značilo eliminaciju Nebojše Vukanovića.
Ključ je u rukama Srpske demokratske stranke, njenog integriteta i nastojanja da opstanu kao stranka i odole svim postojećim pritiscima, te stanu iza Blanuše kao predsjedničkog kandidata. Ove javne borbe su dosta iscrpljujuće i urušavaju ionako narušen imidž opozicije. Slika o njihovom jedinstvu je odavno izblijedila, ostao je imperativ i spin da samo ujedinjeni mogu pobijediti vlast.
(SB)










