Iako je Islamska Republika od 1979. godine funkcionirala oko vrhovnog vođe s apsolutnim autoritetom, Modžtaba Hamenei danas je prvenstveno figura koja potvrđuje odluke institucija, a ne neko ko izdaje komande.
Dva mjeseca nakon početka sukoba sa SAD-om i Izraelom, Iran više nema jedinstvenog i neprikosnovenog klerikalnog arbitra na vrhu vlasti. Ubistvo ajatolaha Alija Hameneija prvog dana rata i ustoličenje njegova teško ranjenog sina Modžtabe Hameneija označili su nagli prekid s prošlošću, uvodeći novi poredak kojim dominiraju komandanti Islamske revolucionarne garde (IRGC), objavio je Reuters.
Iako je Islamska Republika od 1979. godine funkcionirala oko vrhovnog vođe s apsolutnim autoritetom, Modžtaba Hamenei danas je prvenstveno figura koja potvrđuje odluke institucija, a ne neko ko izdaje komande.
Teško ranjen i unakažen u početnim napadima, Modžtaba se ne pojavljuje u javnosti te komunicira isključivo preko posrednika ili audioveza. Njegova je uloga sada legitimacija ishoda postignutih konsenzusom unutar Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti (SNSC).
Ratni pritisak koncentrirao je moć u uski, tvrdi krug unutar SNSC-a, ureda vrhovnog vođe i Revolucionarne garde, koja sada dominira vojnom strategijom i ključnim političkim odlukama.
Analitičari ističu kako se dogodio historijski zaokret s „božanske moći“ klerika na „tvrdu moć“ sigurnosnih službi. S obzirom na to da je klerikalni vrh oslabljen, unutar sustava trenutačno ne postoji akter s dovoljno snage ili legitimiteta za suprotstavljanje generalima, objavio je Reuters.
Ovaj novi poredak donosi i promjenu prioriteta u unutarnjoj politici. Vođena revolucionarnim islamizmom i svjetonazorom u kojem sigurnost dolazi ispred svega, Garda svoju misiju vidi u očuvanju režima pod svaku cijenu. To podrazumijeva rigidnu, centraliziranu kontrolu i još snažniju domaću represiju, uz istodobno odbijanje bilo kakvog popuštanja pod zapadnim pritiskom, posebno kada je riječ o nuklearnom programu.
Takva konstelacija snaga dovela je do znatnog usporavanja procesa odlučivanja. Pakistanski posrednici u mirovnim pregovorima navode kako Teheranu ponekad trebaju dva do tri dana za odgovor na prijedloge jer unutar sustava više nema „vrhovnog suca“.
Dok su ministar vanjskih poslova Abas Arakči i predsjednik parlamenta Muhamed Baker Kalibaf diplomatska lica pregovora, ključni operativac na terenu je zapovjednik IRGC-a Ahmad Vahidi, koji se nametnuo kao središnja figura sustava, objavio je Reuters.
Unatoč devet sedmica snažnog vojnog i ekonomskog pritiska, sistem ne pokazuje znakove pucanja ili kapitulacije. Politički izbor u Teheranu više nije onaj između umjerene i tvrde linije, već isključivo između tvrde i ekstremno tvrde struje.
Strateški konsenzus koji predvodi Garda jasan je: izbjeći rat punog razmjera, očuvati poluge utjecaja poput kontrole nad Hormuškim tjesnacem te iz sukoba izaći politički i vojno jači. Čvrsta kohezija vrha vlasti sugerira da sigurnosne službe više ne izvršavaju rat, već ga u potpunosti vode.
(SB)










