Bilo je riječi o “zaslugama” za Schmidtovu ostavku, potencijalnim imenima kandidata za novog visokog predstavnika u BiH, te ulozi Trumpove administracije u Bosni i Hercegovine, nakon ostavke Schmidta.

 

 

 

Admir Lisica, bosanskohercegovački povjesničar, geopolitički istraživač i autor, direktor Centra za geopolitička istraživanja “GEOPOL”, govorio je za “Slobodnu Bosnu” o ostavci visokog predstavnika Christiana Schmidta.

 

 

Bilo je riječi o “zaslugama” za Schmidtovu ostavku, potencijalnim imenima kandidata za novog visokog predstavnika u BiH, te ulozi Trumpove administracije u Bosni i Hercegovine, nakon ostavke Schmidta.

 

 

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

 

 

Iznenadna ostavka visokog predstavnika Christiana Schmidta izazvala je dvojake reakcije u BiH. Dok se vlast u bh. entitetu Republika Srpska raduje i hvali kako je Schmidtov odlazak zasluga njihovog lobiranja kod Trumpove administracije, s druge strane vlast u Federaciji BiH, pritom mislim na bošnjački politički korpus, iznenađen je i rezigniran takvom odlukom. Kakvo je vaše mišnjenje o svemu?

 

 

Ne bih rekao da je ostavka Christiana Schmidta iznenađujuća, barem za one koji i površno prate političke odnose u posljednjih nekoliko godina unutar BiH. Jer, ukoliko posmatramo šta se sve dešavalo u posljednjih godinu dana unutar BiH među unutrašnjim akterima, pa ono šta su radili vanjski akteri u pogledu BiH, koliko su mijenjali svoj pristup prema Miloradu Dodiku, onda je bilo jasno, posebno ovdje mislim naravno na Sjedinjenje Američke Države, Trumpovu administraciju, onda je bilo jasno da nagodba koju je Dodik postigao mora za njega biti plodonosna.

 

 

Ona je u stvari plodonosna jer osim što su ukinute sankcije, Milorad Dodik i dalje se šeta od destinacije do destinacije u Evropi, obnavlja svoje određene veze, one veze koje su mu bile jake i još dodatno jača i evo u ovom trenutku odlazi njegov “glavni neprijatelj”, u stvari opet kažem pod navodnicima “neprijatelj” jer je to osoba koja je popularizirala Milorada Dodika i osnažila ga, to je bio njegov glavni rival koji mu je doprinio da jača svoju moć.

 

 

Sada mu odlazi taj glavni rival, glavni kamen spoticanja, i on će nužno trebati da pronađe nekog novog neprijatelja kako bi dalje svoju poziciju pokušao da etablira jača pred izbore. Međutim, u pogledu Christiana Schmidta, dobro je što je on otišao, konačno to je visoki predstavnik koji je prilično nanio štete za unutrašnje odnose unutar BiH gdje je također oslabio i poziciju BiH na međunarodnom planu, a sve naravno uz pomoć, evo vi ste tu naveli dobro, bošnjački politički korpus ili kako ih je Schmidt nazivao, taj neki reformatorski politički blok koji sebe naziva “Trojka” koja uzurpira bošnjačku poziciju. Oni su bili oduševljeni Schmidtom, često su pozivali Schmidta na reagiranje i u stvari oni su plod Schmidta, “Trojka” je plod Schmidta, a sada kada odlazi onaj koji ih je kreirao i instalirao na jedan neustavan i čudan način, oni se žaloste zbog toga i žaloste se zato što je njihov narativ doživio jedan sunovrat. Govorim za “Trojku”.

 

 

Narativ Denisa Bećirevića da ima garancije je doživio također sunovrat, narativ koji su propagirali članovi Naše stranke da je Europa naša, također je izlišan i promašen, tako da oni sada ubiru plodove svoje zbunjenosti. A što se tiče općenito situaciji koja je vezana za visokog predstavnika, mislim da ova situacija treba za bošnački politički korupus, opoziciju, poziciju, intelektualnu elitu da donese jedno otrežnjenje i da mi sebe polako privikavamo na to da ne moramo zavisiti od nečije tuđe volje i da se ne ponašamo kontinuirano kao objekat u geopolitičkim odnosima, a objekat podrazumijeva da mi samo onako stojimo, a da se politika dešava pred nama, a drugi je vode.

 

 

Drugi oko nas vode politiku, konkretno prohrvatski, tako da kažem i prosrpski blok untar Bosne i Hercegovine vode politiku, ostvaruju svoje ciljeve, dok Bošnjaci, tačnije trenutna vlast, se bavi poprilično kampanjom i lažnim narativom kako bez lobiranja imaju neke rezultate, a istina je potpuno drugačija.

 

 

Koliko će od odluke PIC-a o novom visokom predstavniku u BiH ovisiti politički kurs Bosne i Hercegovine, kada je u pitanju napredak prema euroatlantskim integracijama?

 

 

-U kontekstu novog visokog predstavnika spominju se, kao što sam imao priliku čuti dva imena, jedan Italijan, jedan Amerikanac i da su oba imena u stvari plod nekog američkog interesa. Međutim, tu je interesantno da će se vjerovatno i Rusija pitati ovoga puta šta ona misli o visokom predstavniku te da je cilj pronaći neku osobu koja će razgovarati i sa srpskom stranom i sa ruskom stranom. Tako da imamo sada involviranje vjerovatno Rusije, dublje.

 

 

Međutim, tu ne treba ništa da nas čudi, jer Evropa polako zatopljava odnose sa Rusijom. Pogotovo mislim da će Njemačka u narednom periodu zatopliti odnose sa Rusijom, jer im je to nužno za njihovu ekonomiju i tako će jedna po jedna država u Evropi mijenjati svoju agendu prema Rusiji, što će se odraziti poprilično negativno na Ukrajinu. S druge strane, vjerovatno je da će u pogledu Bosne i Hercegovine, kada se imenuje novi visoki predstavnik, pitanje kada će se imenovati, u kojem trenutku, koliko će to potrajati…

 

 

Vjerovatno će to biti neki visoki predstavnik, da li je ova dvojica koja se spominju ili neko treći, osoba koja će morati biti prihvatljiva onima kojima Schmidt nije bio prihvatljiv, u konačnici.

 

 

Tako da će, vjerovatno, to presuditi i da će ovoga puta PIC trebati dati saglasnost sada.

 

 

Kako uopće ocjenjujete političku ostavštinu Christiana Schmidta?

 

 

Christian Schmidt i njegova politička ostavština se mogu opisati kao jedan nered i haos. Haos i nered je ostavio iza sebe, zakomplicirao je unutrašnje odnose u BiH još više nego što su oni bili komplicirani prije njegovog dolaska i umjesto da je BiH pokušao unaprijediti, on je BiH unazadio i mogu reći da će ostati upamćen kao definitivno najgori visoki predstavnik u BiH zato što su njegova polovična paušalna rješenja naštetila BiH i unutrašnjim odnosima.

 

 

Znakovito je da u medijima u Hrvatskoj, ali i među predstavnicima političkih partija s hrvatskim predznakom u BiH nema previše reakcija na ostavku Schmidta. Kako gledate na šutnju iz Mostara, s obzirom na prijateljske i bliske odnose na relaciji Čović – Schmidt?

 

 

U trenutku kada hrvatska politika unutar BiH šuti, znači da je zadovoljna i ukoliko se sjećate kada je formirana vlast u entitetu Federacija BiH, pa kasnije u BiH, da je Čović poprilično bio izvan konfrontacije, izvan tih nekih teških tema, zato što je bio zadovoljan dobijenim. Tako da i u kontekstu Schmidta – Čović je poprilično dobio sve što je zamislio i mislim da je za Čovića i njegov politički blok Schmidt obavio posao i da u narednom periodu nije previše upotrebljiv, i zadnja stepenica koja je bila pokušana jeste nametanje Izbornog zakona po HDZ-ovoj mjeri. To se u konačnici, barem do ovog trenutka, nije desilo, ali jeste dosta toga drugoga što je išlo na ruku hrvatskoj politici unutar BiH, tako da Čović onako zadovoljan može da šuti i da se ne konfrontira i da ne komentira jednu ovakvu situaciju.

 

 

Međutim, nije vjerovatno Čović do kraja ispunio svoje zahtjeve, tačnije nije ispunio Schmidt zahtjeve Čovića, a glavni zahtjevi su bili nametani Izbornog zakona po njihovoj mjeri. To će ostati jedan san, nedosanjan u kontekstu Schmidta, osim ako se ne predomisli u posljednjim danima pa ne napravi neki zaokret koji bi dodatno zakomplicirao odnose unutar BiH. Ali mislim da je i Schmidtu dosta komplikacija, te da pod pritiskom pod kojim odlazi, da mu ne treba još dodatnih.

 

 

Mediji u Njemačkoj dali su veliki prostor vijesti o odlasku Schmidta. Pa tako možemo pročitati i kako Washington preuzima inicijativu u BiH i neku vrstu prevlasti nad tromom Europskom unijom. Spominje se i poslovni interes Trumpove obitelji u izgradnji Južne plinske interkonekcije, ali i ucjene i stavljanje Schmidta na američku „crnu listu“ ukoliko odbije odstupiti s položaja. Koliko je odlazak Schmidta dobra vijest za Moskvu, s obzirom na maligni utjecaj Kremlja na BiH i zemlje u okruženju na koje je upozoravao i Schmidt?

 

 

Schmidt jeste upozoravao, ali ništa nije radio konkretno da unaprijedi BiH. To nas također navodi na činjenicu da se mi moramo otrijezniti, ponovno, naglašavam, i da moramo više voditi brigu sami o sebi, da moramo razgovarati sa svim akterima koji postoji na međunarodnoj sceni, da ne trebamo zatvarati kanale, jer međunarodni odnos i geopolitika nisu statične mjere, nego dinamične i promjenjive kategorije, tako da je bitno da sa svima razgovaramo, pa i sa tom Rusijom treba razgovarati, jer ako Evropska unija i države Evropske unije žele razgovarati, trebamo i mi, trebamo razgovarati i s Mađarskom i sa Sjedinjenim Američkim Državama, sa svim akterima, sa zemljama, sa istoka. Jednostavno diversificirati našu vanjsku politiku kako bi imali više mjesta i pokušati poboljšati svoj položaj.

 

 

Što se tiče Sjedinjenih Američkih država, jasno je da oni žele izvući maksimalno iz svake države, pa tako i iz Bosne i Hercegovine u kontekstu Trumpove administracije. Imaju određene projekte koje ovdje žele realizirati i sasvim sigurno je da, koliko god se protivila i Evropska unija ili bilo ko, ono što su naumili će i dobiti, ali evo vidite da i u kontekstu zakona o Južnoj interkonekciji i nekim drugim aspiracijama koje Amerikanci imaju, niko nije spreman reći NE.

 

 

Ono što bi ovdje naveo i mislim da je bitno da se apostrofira, jeste da u kontekstu i ove situacije i uopćenuto odnosa Bošnjaka i možda Bosansko-hercegovačke politike prema Međunarodnoj zajednici, jeste da mi moramo naučiti reći NE i Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji, i Kini, i Rusiji kada je to u našem interesu. Moramo procijentiti šta je naš interes i moramo voditi politiku koja je pogodna za sporazume, za dogovore, ali i koja je spremna na konfrontaciju i na jasno definiranje svojih ciljeva. Ne moramo sve prihvatiti što nam se nudi, ne moramo slijepo slijediti nijednog međunarodnog aktera, jer to nas onda odmah svrstava među geopolitičke objekte bez prostora da budemo subjekat i da odlučujemo sami o sebi.

 

 

Sve dok se ne budemo ponašali kao neko ko je sposoban da upravlja svojom sudbinom, drugi će upravljati o nama i to je činjenica.

 

(SB)

ADMIR LISICA, DIREKTOR “GEOPOL-a”, ZA “SB”: Nakon Schmidtovog odlaska Dodik će morati pronaći novog “neprijatelja”, Bećirovićev narativ doživio je sunovrat, a pazite šta radi Čović…