Geografske širine i stranačke dubine: Nova runda političkog inžinjeringa u režiji Trojke

Aklamacijski način potvrde sudija Ustavnog suda BiH koji je normalizirala Trojka, služi čini se isključivo jednoj svrsi. Instalirati u najviši sud u državi podobne kadrove, koji će onda obnašati najdugoročniju, a suštinski najvažniju pravosudnu poziciju u cjelokupnom institucionalnom sistemu BiH.

Pred zastupnicima Predstavničkog doma Parlamenta FBiH bi se nakon okončane procedure, trebala naći dva imena, Katice Artuković i Dženete Omerdić. Artuković je sutkinja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu te je u ranijem ciklusu bila dio procesa izbora i imenovanja sudija Ustavnog suda BiH. Omerdić je savjetnica člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.

Obje kandidatkinje neovisno o njihovim stvarnim kapacitetima i znanju, time nose teret političke bliskosti HDZ-u, odnosno SDP-u.

Sada Bećirović ne poziva na principe, transparentnost i nezavisnost u postupku predlaganja i izbora sudija Ustavnog suda BiH kao što je to radio 2024. godine prilikom izbora HDZ-u bliskog Marina Vukoje. Čini se kako protok vremena stvara novu perspektivu u kojoj se Bećiroviću otvaraju vidici potpunog izostanka odgovornosti za bilo šta što mu je naum.

Zastupnicima Predstavničkog doma Parlamenta FBiH se mora omogućiti da biraju sudiju, a ne da aklamacijom potvrđuju prijedlog Komisije za izbor i imenovanje.

Da, rekao je to Bećirović. Ili neka njegova verzija od prije nekoliko godina. No, tada se na konkursu kao najbolja nije našla njegova savjetnica.

Niko nema pravo da određuje sudije Ustavnog suda BiH na neformalnim međustranačkim sastancima i da legalno izabrane organe vlasti pretvara u puke izvršioce dogovora stranačkih čelnika – također Bećirović.

Njegova verzija ispravnog, gleda na događaje kao na priliku da retoričkim artikulacijama stvori sliku nemogućeg, ali da svi i dalje vjeruju u njegovu dječačku zanesenost idealima. Ne bi on nikada. Lobirao za svoju savjetnicu koja pukom igrom slučaja dolazi s iste geografske širine? Ma nemoguće.

Osim izostanka reakcije Bećirovića koji, kako vidimo, laganim koracima vodi predizbornu kampanju koju CIK ne može kazniti putujući kroz BiH, tu je i naredna moralna vertikala u pokušaju iz tronošca Trojke, Naša stranka.

Sjetili su se iz Naše stranke da bi bilo dobro ukrcati se na voz kritika usmjerenih ka procesu izbora i imenovanja novih sudija Ustavnog suda BiH iz kvote federalnih sudija nakon višemjesečnog pisanja medija o kompromitiranosti procesa.

Sada Našoj stranci ne valja Artuković jer je sarađivala s Mladenom Boškovićem (HDZ) koji se inače nalazi na čelu radnih tijela/komisija za izbor novih sudija, ali im je podoban bio Vukoja koji se dovodio u direktnu vezu s HDZ-om i sada je sudija Ustavnog suda BiH upravo jer je Trojka pristala tamo ga instalirati aklamacijom unutar Predstavničkog doma FBiH.

Artuković koja je barem sutkinja nije podobna, ali bivši državni službenik bez dana rada u pravosuđu prije pozicioniranja u Ustavnom sudu BiH Marin Vukoja jeste?

O Omerdić ni riječi. Valjda je sasvim uredu, navikli smo i postao nam je standard da aktuelni savjetnici članova Predsjedništva BiH, osobe koje obnašaju suštinski političku funkciju, budu dio najvišeg suda u državi.

No, nije važno Našoj stranci to što su Artuković i Omerdić predložene. Oni nemaju ništa protiv HDZ-ove kandidatkinje zbog koje su organizirali presicu. Imaju nešto protiv koalicionih partnera NiP-a i SDP-a koji su im oduzeli čak stotinu dana predsjedavanja Predstavničkim domom FBiH nakon neslavne smjene Dragana Miokovića i pokušaja da se na tu poziciju izabere Amir Purić, sasvim slučajno i osoba koja je jučer komentirala proces izbora sudija Ustavnog suda.

Tako su načela i transparentnost tek privremeni rekviziti koji se koriste isključivo u trenucima unutarkoalicionog nezadovoljstva. Ustavni sud BiH ostaje najskuplja moneta za potkusurivanje onih koji su donijeli nove obrasce političke trgovine u kojoj su podobnost i lični interes jedini stvarni ustav.

(Stav)