O ratu u zalivu i novom pokušaju zaraćenih strana da postignu dogovor razgovarali smo sa hrvatskim vanjskopolitičkim komentatorom Denisom Avdagićem.

 

 

 

Razgovarao: Darko Omeragić

 

 

Iran i Sjedinjene Američke Države potpisali su prošle srijede memorandum o razumijevanju s ciljem postizanja trajnog mira na Bliskom istoku, ali i sporazum koji poziva na prekid neprijateljstava na svim frontovima, uključujući i Libanon. Međutim, sporazum je potkopan samo nekoliko dana kasnije, tokom petka i subote nakon što je Izrael izveo zračne napade na Libanon ciljajući Hezbolah. Iran je izraelske napade ocijenio kršenjem klauzule za šta je optužio SAD. Kao odgovor na ovo kršenje sporazuma o krhkom miru Iran je ponovo blokirao Hormuški moreuz.

 

 

O ratu u zalivu i novom pokušaju zaraćenih strana da postignu dogovor razgovarali smo sa hrvatskim vanjskopolitičkim komentatorom Denisom Avdagićem.

 

 

Gospodine Avdagiću, kako ocjenjujete posljednji pokušaj dogovora Irana i SAD-a?

 

 

 Treba vidjeti kako će to funkcionirati. Njegov najvažniji dio je da se Hormuški prolaz otvori. O njemu je ovisilo sve skupa. A možemo se prisjetiti da to prije napada na Iran nije ni bio problem. Što se tiče ostatka memoranduma tu je došlo do sporazuma oko nekih maksimalističkih pozicija. Iran je najavljivao razgovor o odšteti, a sada se na kraju pojavila priča o investiciji od 300 milijardi dolara. Trump kaže da SAD nije dužan da plati odštetu, a ukidanje sankcija i odmrzavanje iranskih sredstava bi trebala biti prava mrkva u kontekstu nuklearnog sporazuma. Ne znamo kakva će biti dinamika pregovora i čime rezultirati dogovor koji tek slijedi.

 

 

ČETIRI KLJUČNE ZEMLJE

 

 

Rat je počeo napadom SAD-a i Izraela na Iran zbog navodne prijetnje Irana da će napraviti nuklearno oružje, a vrlo brzo nakon toga najveći problem je postao Hormuški moreuz koji Iran uspješno kontroliše.

 

 

Taj moreuz nije bio zatvoren prije napada na Iran, a sada kažu da je postignut veliki napredak u dogovoru oko nuklearnog oružja. To je sve tako da se svi pitaju čemu je ovo sve skupa trebalo i da li je uopće trebalo i da li bi se problem mogao riješiti samo prijetnjom, a ne i samim napadom. O tome ćemo špekulirati i čekat ćemo da saznamo detalje njihovog razgovora prije, tokom i nakon napada na Iran.

 

 

Vidite li sada epilog sukoba na Bliskom istoku i da li je on promijenio odnose između ključnih zemalja.

 

 

 U ovom trenutku imamo četiri zemlje koje su četiri kuta te regije i gledaju se međusobno s kompleksnim odnosima – Iran, Saudijska Arabija, Turska i Izrael. Neki će reći da se dosta toga promijenilo i da Izrael više nije u poziciji u kojoj je bio. Ja to tako ne bih rekao jer mislim da je Izrael i dalje u poziciji jedne od 4 ključne sile na Bliskom istoku.

 

 

Sporazum je oročen na 60 dana. Šta bi se moglo desiti u tom periodu?

 

 

Moguće je da se u ovih 60 dana SAD jednostavno povuku. U tom periodu se može desiti da Izrael nastavi s napadima, a možda čak i na Iran. Kada gledamo štetu koju je Iran nanosio, ona nije mala, ne samo za zaljevske zemlje nego i za cijeli svijet. Međutim, ako gledamo samo Izrael tamo šteta nije bila tako velika. Izrael se sa svojom protuzračnom odbranom pokazao kao najozbiljniji igrač. Da li bi sad ako Izrael odustane od dogovora to značilo da oni neće imati odnose sa SAD-om koji je ključni isporučitelj zračne odbrane za Izrael? O tome se može razgovarati u smislu špekulacija. Trump je u pravu, bez obzira na svoju ulogu, što je odlučio da zaustavi napade. Ako to stavimo u kontekst Rusije i Ukrajine niko ne bi bio nesretan da Putin zaustavi rat. Svi bi to pozdravili, pa i u Evropi.

 

 

Evropa bi, kao što kažete, bila presretna da se zaustave oba pomenuta rata.

 

 

Evropa posebno, jer su uzdrmana dva boka Starog kontinenta. To se najbolje vidi pogledom na kartu. I na sve to se pojavila i nestabilnost s glavnim partnerom – SAD-om, onda dođete do zaključka da je to i treći bok. Samo još da počne i sveopći rat u Africi i da odemo ne znam gdje jer smo stisnuti sa svih strana.

 

 

ANKETE I “OSJEĆAJ” AMERIKANACA

 

 

Jesu li ankete Trumpa natjerale da završi rat na Bliskom istoku?

 

 

Njemu se žurilo. To je očito i to je bilo jasno i Irancima, ali to treba staviti u kontekst. Iran je mogao odugovlačiti i znao je da bi mu to išlo u korist, a duži rat bi Trumpu bi nezgodniji i zbog pitanja međuizbora u SAD-a i stanja ekonomije koje utiče na džepove birača. Naravno da je Trumpu zbog rata popularnost pala i da je išao s drugačijom platformom na izbore i sve to ima veze. Iran je pokazao da je kao društvo pripremljeniji na ratno stanje od Amerikanaca i tamo je manja mogućnost pobune. Isto tako Iran je bio svjestan i mogućnosti novog vala udara, pa možda i iskrcavanja američkih snaga u nekom dijelu Irana. Čak je postojala opcija da se u taj rat uključe i druge zaljevske zemlje, jer je i njima bilo dosta s obzirom na to da trpi i njihova ekonomija. Ne znamo cijeli pozadinu, ali je puno faktora koji su sigurno na ovaj ili onaj način utjecali da dođe do ovakvog dogovora.

 

 

Ima li pobjednika?

 

 

Ovaj memorandum ide jako u korist Iranu. Ima još nešto što nije u memorandumu, ali piše između redova, a to je upravo ukidanje sankcija, odnosno djelomično ukidanje. To se odnosi na trgovinu dolarima. Dakle, govorimo o petro dolarima koji se vraćaju u iranske trgovine. Jer Iran sada ne mora prodavati svoju naftu za druge valute i tražiti razna rješenja pošto ostaje parcijalno dizanje sankcija. To nije mala stvar.

 

 

Šta to znači?

 

 

To je vrlo bitno za SAD, jer ako se trguje dolarima i s Iranom, onda oni koji kupuju iransku naftu trebaju dolare. A gdje ćete nabaviti dolare? To je okosnica snage američke ekonomije jer SAD dugo ništa ne proizvodi ili proizvodi malo u nekim segmentima. Proizvodnja je prebačena mahom u Aziju, neke sofisticirane stvari se rade u SAD-u, ali nema proizvodnje. Zato je okosnica petro dolar. To je pogotovo izraženo od momenta kada je dolar prihvatila Saudijska Arabija kao valutu s kojom će trgovati, a onda i nakon toga i Karterovom doktrinom iz 1980. kada je uspostavljen taj sustav štićenja Zaljevskih zemalja kako bi one same trgovale dolarima u pogledu nafte, a onda je cijela međunarodna trgovina prešla na sustav petro dolara.

 

 

Možemo li reći da je presudio osjećaj prosječnog Amerikanca da mu Trumpov rat s Iranom nanosi štetu?

 

 

Nisam posve siguran da bi Trump stao da nije bio posve zadovoljan. On nije mogao neotvoriti Hormuški moreuz. Da bismo vidjeli prave posljedice po Trumpa morat ćemo još malo pričekati.

 

 

Evropa ne može da gleda i gura dva sukoba u svojoj blizini, što se ne bi moglo reći za Izrael i Netanyahua. Kako će se on postaviti?

 

 

On želi sukob odugovlačiti koliko god je moguće da bi tema bila nešto drugo, a ne korupcija. Ako gledamo striktno po anketama one same po sebi nisu ključ, ali ključ je bio da se Hormuz mora otvoriti. To je bilo jasno svima, pa i Iranu na kraju krajeva koji je bio svjestan da bi odbijanje otvaranja tog prolaza prouzrokovao novi val napada, a onda bi bilo ‘ko živ ko mrtav’ i veliki rizik za sve.

 

 

Kuba i Venecuela su pali u drugi plan. Ko se sjeća Nicolasa Madura?

 

 

Kada govorimo u kontekstu Irana i vraćanja petro dolara vidite da je oko Venecuele ključ bio u vraćanju petro dolara. Amerika je samo tim pobijedila, a bonus je bilo kidnapiranje, otmica ili hapšenje Madura. Kuba u tom kontekstu nije bitna, ali je bitna u kontekstu zapadne hemisfere i blizine granice sa SAD-om i povijesti u koju je Trump zaljubljen ako vidimo da se grade institucije s njegovim imenom. On je tašt i želi vidjeti svoju istorijsku ulogu koja će biti značajna.

 

(SB)

DENIS AVDAGIĆ ZA “SB” O TRUMPU, IRANU I IZRAELU: “Ako se Hormuz ne otvori biće ‘ko živ, ko mrtav’, pogledajte kakvu ulogu igraju petro dolari”