Od pobjede na mrežama do potpunog PR debakla: Kako je Trojka vratila SDA u igru

Kada je SDA na lokalnim izborima 2020. godine brutalno potučena u velikim gradskim centrima, što je bio uvod da dvije godine kasnije vlast izgubi i na federalnom i državnom nivou, Bakir Izetbegović dao je po njemu jedino logično objašnjenje.

“Izgubili smo bitku na društvenim mrežema i u medijima”.

Činjenica, osim što je vlast SDA realno bila katastrofalna, i ono što su dobro uradili nisu znali promovirati kroz medije niti na društvenim mrežama.

Ko uči iz grešaka

Izetbegović je tad govorio da im je Trojka ‘pobjegla’ u toj kampanji upravo na tome što su dobro koristili medije – ne samo televizije, portale – nego i društvene mreže.

U narednom periodu SDA i vidljivo popravila taj segment, no ipak vremena je bilo nedovoljno da se rezultat vidi već na Općim izborima. Iako je SDA po broju glasova pobijedila, njen rejting kod drugih stranaka bio katastrofičan pa jednostavno niko s njima nije htio praviti koaliciju i formirati vlast.

U međuvremenu, SDA je naučila iz grešaka – bolje koriste mreže, u prvi plan guraju glasne i prodorne, lako u javnosti nametnu svoj (uglavnom netačan i iskrivljen) narativ i tako vladajuće stranke dovode u položaj da konstantno nešto objašnjavaju i pravdaju se.

No, iz SDA-ove greške, očito zaslijepljeni vlašću i idejom da se glasačka podrška njima podrazumijeva jer je alternativa loša, stranke Trojke nisu naučile ništa – čak šta više: zaboravili su ono što su znali.

Kroz mandat koji su dobili na državnom i federalnom nivou (o Kantonu Sarajevo da ne govorimo) Trojka nije uspjela ostaviti dojam da je urađeno više dobrih stvari i da su potpuno promijenili učmali SDA-ovski koncept. Opći dojam je nesnalažljivost, smušenost i popustljivost kadrova Trojke koji uglavnom uspijevaju pokvariti sve čega se dotaknu.

Činjenica da su na svim nivoima napravljeni ogromni pomaci nije uspjela postati glavni utisak birača, a zanimljivo je da se kadrovi Trojke više ni ne trude popraviti dojam koji je u politici često važniji od realnosti.

Iako i sami priznaju da je to tako.

Tako su npr. lideri SDP-a i NiP-a Nermin Nikšić i Elmedin Konaković u Raportovom Politbirou priznali da im je PR katastrofičan (uprkos tome što masno plaćaju nazovi stručnjake i prodavače magle koji su kampanju radili SDA-ovom osuđeniku Fadilu Novaliću!?).

Njih dvojica su tada kazali da je Trojka donijela ogromne promjene i velike pomake kada je u pitanju životni standard (besplatan i potpuno novi javni prijevoz u KS, subvencionirani vrtići, besplatni udžbenici, ukinute liste čekanja u zdravstvu…), ali da to ne znaju promovirati.

Umišljenost koja će skupo koštati

Nekoliko primjera je koji najbolje pokazuju kako Trojka uspijeva nemoguće: da super pozitivna stvar ode u kontru.

Primjer je povećanje minimalne plaće – SDA je uspjela kreirati narativ, pa čak i proteste radnika protiv povećanja plaće, glasno urlikajući da će to dovesti do kolapsa. Trojka je idućih pola godine morala objašnjavati očigledno – da je to dobro.

Druga stvar je pokušaj spašavanja Željezare Zenica. Ona je prodata za vrijeme SDA za 1 dolar privatnom kapitalu, godinama se urušavala i sad je kraj došao, SDA je uspjela kreirati opći dojam da je Trojka i to pokvarila. Čak i pokušaj spašavanja kroz lex specialis – Trojka je optužena za predizborne manipulacije.

Pa kako je Trojka došlo do toga da na medijskom planu i na društvenim mrežama porazi SDA do toga da im SDA potpuno oduzme narativ?

Najlogičnije objašnjenje jeste umišljenost i nesnalaženje u prostoru.

Smlaćivanje Facebook objava, pokušaj samosnimanja i vječnog objašnjavanja, Instagram objave koje uglavnom izazivaju susramlje samo za cilj imaju da se kadrovi Trojke obračunavaju sa SDA-ovcima i njihovim satelitima nego ljudima konkretno objasniti šta je urađeno i šta to znači.

Upravo je to SDA radila ranije – mreže su korištene samo da njihova armija nepismenih i slabo inteligentnih botova vrijeđa i prijeti svakome ko nije uz njih. I to im se obilo i obija i dan danas o glavu.

Druga stvar je nasnalaženje u prostoru.

Jedna je stvar i udobne parlamentarne fotelje opozicionara galamiti i kritizirati sve i svakoga bez ikakve posljedice, a drugo je ljudima objašnjavati zatečenu katastrofu i pogodnosti koje im se uprkos tome uvode. Kadrovi Trojke uglavnom su se zabavili sami sobom i zauzeli stav ‘ako ovo neko ne vidi, ne treba ni glasati’. Takav stav je u politici sucidalan i nedopustiv ukoliko želite ostati na vlasti.

(Raport)