Ako neko nije čuo, javite: Ratko Mladić je osuđen na doživotnu robiju!

Subota, 18. novembar

Điletova poruka

Radni je vikend. Zahvaljujem Bogu što nema nekih događaja, a i Beno nije naporan šef ekipe. Kolone političara su krenule prema Sarajevu, oni iz SDA na sjednicu Glavnog odbora, a oni iz SDP-a na nekakav „samit socijaldemokratije“. Oni što su ostali u Tuzli dežuraju pored iskopanih rovova i ne odgovaraju na telefonske pozive. Baš fino, jedan tekst usput, malo do pijace i pravac kuća. Gledam TV i na nekoliko kanala, među desetinama hiljada onih koji su došli da odaju počast žrtvama Vukovara vidim naše i pješake iz Srebrenice i Odžaka. Prepješačili su 340 kilometara. To samo mogu hrabri ljudi i oni koji istinski saosjećaju sa žrtvama.

„Neka se nikad nikome ne ponove ni Srebrenica ni Vukovar“, poručuje legendarni Đile. Znam da je 62 dana nakon pada Srebrenice lutao šumom. Valjda će Ratko Mladić odležati bar dan robije i za Điletovu ratnu dramu. Spremam se za Hag, zovu neke kolege, „kad ćemo” pitaju. Ja, u ponedjeljak. Ne mogu iščekati.

Nedjelja, 19. novembar

Strahovi dr. Tromp

„Ko rano rani, dvije sreće grabi“, stara je narodna. Do osam već sam se naradila kućnog posla i rahat sjedam za kompjuter – džezva kafe, novine, portali, poruke na FB-u. Iskreno, ništa novo što već nisam znala. Srdačan razgovor s dr. Nevenkom Nenom Tromp. U Londonu je, vraća se danas u Holandiju, ali rado iznosi svoja stajališta u vezi s mogućim ishodom presude Ratku Mladiću. Malo ko je kao ona imao pristup važnim dokumentima koji govore o zločinima koje su Vojska i policija RS počinili nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, kao i o učešću zvanične Srbije u tim zločinima. Strahuje da će presuda Mladiću definitivno oprati Srbiju za zločine koje su počinili JNA i Vojska Jugoslavije u BiH.

Historija će morati kazniti one koji su nas u Vijećnici lagali o reviziji presude Međunarodnog suda pravde BiH protiv Srbije. Ne samo da smo prevareni već i poniženi. Nas, Bošnjake, zaista, prošlost ničem nije poučila. Punjači za laptop i mobitel, blok, olovka, pasoš, čekirane karte… Sve je spakovano. Džaba što sam poranila, opet sam ponoć dočekala na nogama.

Ponedjeljak, 20. novembar

Svi su nervozni

Muhamed, taksista, dolazi tačno u devet. Drago mi je voziti se s njim, svaki put me razgali nekom starom zvorničkom pričom. Tipičan duh zvorničke čaršije. Idemo prema Aerodromu Tuzla i ponovo blagosiljam nekadašnje rukovodstvo Tuzlanskog kantona na čelu sa Hazimom Vikalom, Seadom Jamakosmanovićem, rahmetli Fudom Hadžiabdićem, koji su se borili da Tuzla dobije aerodrom. Let za Ajndhoven ne kasni. Avion pun putnika, nema odakle ih nema. Stižemo za malo više od dva sata, a onda vozom do Haga. Prija mi voz, podsjeća me na djetinjstvo, samo što je ovaj holandski „ko strijela“, a moj nekadašnji „ćiro“, vozio je bez srkleta. Dobro je da stigneš, a kad, nije važno.

Kiša u Hagu prokapljuje. Hvatam se telefona, zovem „izvore“… Hm… Svi su nervozni zbog srijede. Mladićeva odbrana čini sve da se zločinac ne pojavi na sudu, kad već nisu mogli isposlovati odgađanje izricanja presude. Dugo je do prekosutra, pitanje je šta smjeraju. Reče mi jedan da i njega posjećuje ista psihologinja koja je posjećivala Miloševića. Da ga Bog poživi do srijede, a nakon toga neka mu bude po zasluzi.

Utorak, 21. novembar

Svi su tu…

Tmuran dan u Hagu. U malom hotelu blizu Tribunala srećem poznate osobe – predstavnike udruženja žrtava. Šuhra iz Bratunca, Fikret iz Sarajeva, Munevera iz Kotor-Varoši… Nađoh ih kasnije ispred Tribunala. Stigle su i Bakira, Zema… S njima je i logoraš Šefik iz Rogatice. Čujem došla je i Munira i članice njenog udruženja. Šehida, Kadefa, Tobi, Marija… Svi su tu. Logoraši što su jučer krenuli autobusima iz Sarajeva, čujem zaustavili su se u Roterdamu, preumorni. Dočekali su ih ljudi iz Islamske zajednice Roterdama.

Kasno popodne kafa s bh. ambasadoricom u Holandiji Mirsadom Čolaković. Prijatna i otresita osoba, profesionalka, baš kao i njen prethodnik Halilović. Čujem se s Pucom Danilovićem iz PAX organizacije, oni su domaćini Điđi, Hajri, dvjema Nurama, kao i predstavnicama još nekih udruženja. Puco i njegova organizacija su velika podrška žrtvama Srebrenice. Negdje oko 18 sati zove me prijatelj, kaže da je vidio Darka Mladića kako upravo ulazi u Tribunal. Zbog čega, niko ne zna. Bar deset puta je danas došla informacija da se Ratko Mladić čas neće, čas hoće pojaviti sutra u sudnici. Kako god, važno je da on bude živ i zdrav sutra i da presuda bude obznanjena.

Srijeda, 22. novembar

KRIV JE!

U pet sati sam na nogama. Ne moram, ali ustajem. Na FB-u ništa novo, listam portale, doručak i prije osam stižem pred Tribunal. Čekam u redu za novinarsku akreditaciju. Mnogo je dragih prijatelja novinara Adnan, Ahmet, Irena, Admir, Esmir… Čujem akreditirano oko 500 nas. Neko me zagrli sleđa, okrenem se, ono Faida, jedno divno i novinarsko i ljudsko stvorenje, upoznala sam je još u ratu u Tuzli, sada radi u Tribunalu.

Gužva na platou. Žrtve pristižu s transparentima, sve poznata lica iz Podrinja, Sarajeva, Krajine, Hercegovine. Dolaze i logoraši, vidim Nedima Mustačevića iz Tuzle. Bio je to najpretučeniji logoraš u Batkoviću. Imao je 19 godina kad su ga zarobili. Odjednom gužva: Bakira je otjerala provokatora koji je među žrtve došao sa zastavom Srbije. Nije ti ovo 1992. godina pa da možeš kako hoćeš, govori mu. Mislim da je dobro prošao…

Nakon sigurnosnih provjera ulazim u zgradu Tribunala. Posljednji put sam ovdje bila na izricanju presude Radovanu Karadžiću. I tada, kao i danas, lobi Tribunala je pun novinara. Polako se puni i galerija sudnice. Na jednoj strani novinari, žrtve, gosti, na drugoj Mladićeva rodbina i prijatelji. Tu su mu supruga Bosiljka i sin Darko. Prekoputa mene Ljiljana Bulatović, stara propagatorica četništva i zločina. Žrtve ih prepoznaju. Ključa u zraku, pitanje je trenutka kad će prema njima krenuti neka od majki. Nije im svejedno. Emocije režu vještački stvorenu mirnoću na galeriji na koju motri desetak pripadnika sigurnosnih službi Tribunala.

Diže se zavjesa, a krvnik u odijelu i kravati, smije se kao da je na svadbu pošao. Osim što je fizički oporavljen, mentalno se ništa nije promijenio. U trenutku kada ga je sudija izbacio iz sudnice kočijaški psuje, prijeti. Ne zna zločinac da se njegova više ne pika.

KRIV JE! Žrtve aplauzom pozdravljaju kaznu. I deset doživotnih robija da je dobio, malo je, spram tuge Nure Mustafić, Hatidže Mehmedović, Sabahete Fejzić i hiljada drugih Hatidža, Nura, Sabaheta u ovoj zemlji čija djeca su njegovim naredbama poubijana, poklana, silovana, mučena… Zavjesa u sudnici se spušta.

Mladićeve izvedoše na sporedni ulaz. Ispred Tribunala kamere svih svjetskih televizija, tipično novinarsko otimanje ko će prije, traže se sagovornici. Još nismo svjesni da u vrijeme informatičke eksplozije više ne postoji ekskluziva.

Grupa džematlija iz Ahena u Njemačkoj stigla je pred Tribunal, dijele sendviče, pecivo. Hvala im, dobro je došlo. Žurim u hotel, valja u tekst poredati sve današnje događaje.

Četvrtak, 23. novembar

Dosta više progona!

Ustajem nikakva. Jučer se navršilo 20 godina od smrti mog oca. Dva puta u životu je bio muhadžir – 1941. i 1992. godine, oba puta progonjen od iste sorte progonitelja. Umro je u progonstvu, baš kao i njegovi otac i majka. Moja i djeca mog brata i sestara su četvrta generacija progonjenih u mojoj familiji. Dosta više! Ko god mi kaže da ne pišem o zločinima i zločincima, nije mi prijatelj. Fatiha za mog dragog Lutva. Odlazim pred Sheveningen da još jednom pogledam rešetke pritvorske jedinice iza kojih je smješten krvnik iz Kalinovika. Naša djeca i unuci moraju znati ko je on i oni poput njega.

Petak, 24. novembar

Poruke podrške

Nikako da svane. Listam novine na internetu, gledam portale. Da mi je da odgovorim na sve poruke podrške koje sam dobila na FB-u zbog jučerašnjeg sadržaja „Avaza“, ali nemam vremena. Tačno je da podrška godi, ali za jučerašnji „Avaz“ zasluge ima ekipa koja je udarnički radila cijeli dan. Urednice, evo ti dnevnik, od volje ti, ja žurim na voz. Pravac Ajndhoven, a onda, ako Bog da, avionom za Tuzlu.

Ako neko nije čuo, javite: RATKO MLADIĆ JE OSUĐEN NA DOŽIVOTNU ROBIJU!

Autor: Almasa Hadžić