U ekskluzivnom intervjuu za N1 Miller odgovara na pitanja u vezi s aktuelnom situacijom u našoj zemlji, o traganju za nestalim osobama, odnosima u regionu te o tome gdje će Bosna i Hercegovina biti na listi prioriteta Bidenove administracije.
Napustili ste BiH prije skoro dvije decenije kao ambasador.
Da li se išta promijenilo? Ako se nešto promijenilo, šta je nabolje, a šta nagore?
– Da, tako je. Teško je povjerovati da sam BiH napustio prije skoro dvije decenije. Otišao sam u ljeto 2001. Pokušavao sam pratiti stvari što sam mogao bliže s obzirom na to da su moje aktivnosti otišle u smjeru mimo Bosne. Iz onoga što vidim, shvatam, dobra je vijest da više nema rata. Tu su ljudi koje poznajem, a kojima ide dobro, ali ima i mnogih kojima ne ide dobro. Bojim se da je loša vijest, više nego dobra, to što su mnogi mladi Bosanci otišli u treće zemlje. Blagoslovljeni smo što imamo nekoliko stotina hiljada Bosanaca ovdje. Zapravo sam u Bidenovoj kampanji radio s bosanskom dijasporom kako bih pokušao dobiti glasove. Korupcija je i dalje veliki problem u Bosni. Još imate vladu koja ne liči ni na jednu u svijetu. Ekstremna je birokratija, previše je slojeva. Vrijeme je da bude jedan ministar umjesto njih 13, jer imate mnogo ministarstava. Morate imati vladu koja više liči na one evropske. Neki od lidera koji su tada vladali, vladaju i danas. Ostavljam onima koji u Bosni glasaju, da odluče da li je to dobro ili loše. Kada sam napustio Bosnu, govorili smo o tome da je poprilično na rubu ulaska u EU, a potom i ulasku u NATO. Dvadeset godina kasnije, mi još o tome pričamo, a stvari baš i nisu išle nabolje.
Poznajete mnoge političare koji su lideri u ovom trenutku, ovdje u BiH, radili ste s nekim od njih za vrijeme svog ambasadorskog mandata, ali i u nekim drugim misijama u okviru Vaše diplomatske karijere.
Kako danas ocjenjujete lidere Bošnjaka, Srba, Hrvata ovdje u BiH, prije svega gospodu Izetbegovića, Čovića, Dodika, njihove politike, kada ih gledate iz SAD-a ili sa pozicije SAD-a ovdje u BiH?
– Uglavnom sam sarađivao sa starijim Izetbegovićem, koji je prije nekoliko godina preminuo. Znam Bakira i pomalo i sarađujem s njim. S Dodikom sam tada vrlo blisko sarađivao. A radio sam dosta i s Čovićem. Nije na meni da prosuđujem ko su odgovarajući lideri zemlje. Mi smo upravo imali svoje izbore i svako je imao svoje mišljenje. Ali, to su bili naši izbori, baš kao što ste i vi svoje imali. Na glasačima u Bosni je da odluče ko će im biti lideri i, u konačnici, oni su ti koji imaju zadnju riječ. Ono što je meni pomalo razočaravajuće jeste činjenica da neki ljudi naglašavaju podjelu naroda, entiteta. Teško je tad imati zemlju koja funkcioniše efikasno. Mišljenja sam da su neki lideri stavili to kao glavnu tačku u svojim radnjama. Iskreno, imam dosta drugih stvari o kojima moram brinuti ovih dana, kao i ostatak svijeta, ali to pogađa građane Bosne, mnogo ih pogađa, jer se na njih ne gleda kao na zemlju s funkcionalnim institucijama, kao druge zemlje u Evropi.
Spomenuli ste da bi Bosna trebala imati jedno umjesto 13 ministarstava, ali znajući ono što ste upravo spomenuli – podjelu i svo to dijeljenje među našim političarima i građanima ovdje u Bosni, a s vremena na vrijeme vidimo da Evropski sud za ljudska prava donosi odluke u kojima navode da te podjele nisu legalne i da nisu dobrodošle u Evropi – ko bi trebao biti taj koji gura promjene u Bosni: ljudi u zemlji, ljudi i međunarodna zajednica, ili međunarodna zajednica, uključujući SAD i EU?
– Idealno, to bi uvijek trebali biti ljudi u zemlji, oni bi trebali imati pravo i mogućnost da vode svoju zemlju. Rekao bih to za svaku zemlju. Ne želim da se druge zemlje, kao što smo proteklih godina vidjeli da su se miješale u naša unutrašnja pitanja, a siguran sam, ljudi u Bosni ne žele da se ljudi izvana miješaju u njihova unutrašnja pitanja. Od toga da imamo dvije tačke – broj jedan: bili smo poprilično uključeni u Dejtonski mirovni proces koji je donio dosta uvjeta upravljanja koji danas postoje do toga da bismo mogli biti od pomoći i da smo pozvani, rekao bih u potpunosti ispravno da pomognemo; a kao drugo: ovo je više evropska stvar nego li američka, od toga da živimo u vrlo povezanom svijetu danas do toga da BiH teži ka tome da bude dio Evrope, dio EU, NATO-a, onda mislim da mora igrati ili ne može ignorisati pravila koja sve zemlje članice ovih organizacija prate. Na kraju su sve ove odluke do građana Bosne. Niko neće reći da Bosna mora biti dio EU ili NATO-a, ali glede toga da postoje prednosti i da većina građana to želi, onda mislim da je ispravno pozvati Evropljane za pomoć. Ipak, u konačnici ne možete pomoći ako neko ne želi pomoć. Zato se vraćam na moj prvi zaključak, a to je da je sve do građana Bosne.
Integralni intervju Thomasa Millera za N1 televiziju možete pogledati ovdje.
(N1)
Related posts:
ALEN I TIFA SE OGLASILI POVODOM SKANDALA: Potukli se na novogodišnjem nastupu, a evo šta kažu poslije svega!
Vučić: Naš stav o BiH je jasan, jedini interes nam je da se Srbi osjećaju sigurno
Fikret Hodžić vratio se selu: Supruga Ševala pomaže mi u svemu… Ni trnje nije bolno kad osjetiš miris ubranog ploda!
ADNAN JUPIĆ TVRDI: “Virus je ispran, više nema snagu kao prije”
Raskalašenost, neprincipijelnost i jedna vrsta primitivizma očito vlada Sarajevom, bit će belaj ako ‘ne dođemo tobe’
BAKIR IZETBEGOVIĆ: “Amortizirao sam Dodikovu posjetu. Uvjerio sam se da u Hrvatskoj…”
Stanivuković odgovorio hoće li otići u Srebrenicu, šta misli o bratimljenju sa Sarajevom i zašto se nije ogradio od fotografije…
STANIVUKOVIĆ U “PRESSINGU”: “Ne bih da svrstavam ljude u košnice”
BOGIĆ BOGIĆEVIĆ VRLO PRECIZNO I BEZ DLAKE NA JEZIKU: “Živimo u vanrednom stanju! Kada izdaš sebe, onda si bivši čovjek!”
PRVA ŠAJKAČA REPUBLIKE SRPSKE NENAD STEVANDIĆ STAO U ODBRANU TEGELTIJE: Sve je ovo organizovana hajka…
