Bosanska muslimanka će rađe pustiti svoje dijete da se slika sa Djeda Mrazom nego sa bradatim vehabijom… Zašto?

Bosanski muslimani su zakoračili jednom nogom u Evropsku uniju. Stoga će morati dati odgovore na pitanja koja sam postavljao Zulfikarpašiću, mogu li sa fesom u Evropu i znaju li šta će sa (svojim) islamom?!

 

 

Izvor: The Bosnia Times
Piše: Nedžad Latić

 

Kada sam ljeta 1990. godine kao novinar islamskih informativnih novina „Preporod“ upao na press-konferenciju, koju su u Holiday Innu održavali Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović, na kojoj su obznanili svoje istupanje iz Stranke demokratske akcije (SDA), ni slutio nisam da ću im postaviti pitanja na koja ni do dan danas niko nije dao odgovor. Ta pitanja se posebno aktualiziraju uz novogodišnje kršćanske praznike u kojima se bosanski muslimani osjete neku vrstu nelagode i bojazni za svoj identitet u kršćanskoj Evropi.

 

 

SA FESOM U EVROPU

 

Naime, tada su Zulfikarpašić i Filipović, obrazlažući svoje razloge napuštanja SDA, iznijeli svoje zamjerke na politiku Alije Izetbegovića koje su bile pretežno ideološke naravi. One se mogu sažeti u jednu rečenicu koju je izgovorio Zulfikarpašić: „Bošnjaci ne mogu sa fesom u Evropu“. To me je ponukalo da mu repliciram kako on zna šta bi sa Bošnjacima u Evropi, ali da ne zna šta sa islamom. Zbog toga sam bio izložen baražnoj verbalnoj paljbi u kojoj su me obojica optuživala da sam glasnogovornik radikalnog krila u SDA-u.

 

 

Braneći se upitao sam Filipovića – da li je klanjao dženazu u Foči?

 

Sjećam se da je begoradski NIN, koji je imao reputaciju najutjecajnijeg političkog lista u Jugoslaviji, posvetio meni duplericu sa naslovom: “Napad SDA-ovog jastreba na Zulfikrpašića i Filipovića”. Sva trojica pokretača SDA su umrla sa svojim uvjerenjima. Iako su se personalno mirili, njihove ideološke razmirice su ostale iza njih. Tako da i dan danas među bosanskim muslimanima tinja ideološki sukob uvjetno rečeno sekularista i islamista. Taj sukob se zaoštrava kako jačaju rigidni i primitvni elementi u društvu, tako da ga se ne može podvesti samo pod puki sukob sekularista i islamista ili ljevice i desnice, što je prirodno i imanentno pluralnim i demokratskim društvima u svijetu.

 

 

Obojica su me optuživala da sam glasnogovornik radikalnog krila u SDA-u. Braneći se upitao sam Filipovića – da li je klanjao dženazu u Foči?

 

Ovdje se ne radi samo o tome. Jer bosanski muslimani potpuno dijele iskustvu i sudbinu globlanog među-muslimanskog sektaškog sukoba gdje glasne manjine verbalno teroriziraju šutljivu većinu. Nažalost, zbog sektaškog među-muslimanskog sukoba selefijskog i šiitskog kocepta vode se brutalni među-muslimanski ratovi poput onog u Jemenu. Iako se pod šiitski i selefijski islamski svjetonazor svrstava tek tridesetak procenata cjelokupne muslimanske populacije, oni po svojoj glasnoći i moći dominiraju islamskim svijetom.

 

 

Tako se može reći da je geopolitički islamski svijet talac ovog sektaškog sukoba koje predvode dvije islamske velesile – Saudijska Aarabija i Iran. Sve se to naravno odražava i na bosanske muslimane, odnosno i na Bosnu i Herecegovinu.

 

 

ISLAMSKI SVIJET SE BUDI

 

Sukobi oko slavljenja Nove godine i odbijanja prisustva Djeda Mraza među mališanima koje isforsiraju selefije, da bi se potom na njihove ekstremističke stavove “nakačili” rigidni poskomunistički intelektualci i mediji, samo je preslikana matrica ideološkog terora manjine na šutljivom većinom muslimana.

 

 

Ono što osjeća velika većina muslimana jeste nelagoda da oni u vrijeme svojih blagdana i vjerskih praznika, bajrama i muslimanske Nove godine nemaju takav nivo slavlja i ushićenja, niti kulturnih i zabavnih sadržaja u kojima bi ispoljili svoju radost

 

 

Naime, smatram da ogromna većina bosanskih muslimana ne slavi niti Novu godinu, niti svojojoj djeci priređuje kićenje jelke i darivanje paketića od strane Djeda Maraza, ali da isto tako ne smatraju da je to grijeh, te da stoga ne žele izdvajati svoju djecu od ostale djece te im dopuštaju da primaju paketiće, te da sami čestitaju svojim komšijama, kako nemuslimanima tako i (sekularnim) muslimanima, praznike.

 

 

Čak mislim da bi još uvijek velika većina bosanskih muslimanki rađe pustila svoje dijete da se slika sa bradatim čikom Djeda Mrazom, nego sa bradatim ugojenim i nemrgođenim vehabijom. Jer je slikanje sa Djeda Marzom djetinje naivan gest, a slikanje sa bradatim vehabijom to uopće nije.

 

 

Ono što osjeća velika većina muslimana jeste nelagoda da oni u vrijeme svojih blagdana i vjerskih praznika, bajrama i muslimanske Nove godine nemaju takav nivo slavlja i ushićenja, niti kulturnih i zabavnih sadržaja u kojima bi ispoljili svoju radost. Čak imaju i ispoljavaju kompleks manje vrijednosti po tom pitanju. To je suštinski problem sa kojim se suočavaju bosanski muslimani i za to je primarno odgovorna Islamska zajednica.

 

 

Ako su muslimani imali razumijevanja za pasivnost Islamske zajednice u vrijeme komunizma, jer su islamske vrijednosti bile bagatelizirane i ignorirane, a vjerski praznici tek tolerirani, danas nema opravdanja za tako pasivan odnos prema afirmaciji islasmkih vrijednosti koje bi se najblagotvornije mogle ispoljiti u vrijeme praznika. Na koncu, zbog toga se praznici i slave. Tako da se prilikom novogodišnjih praznika uoči poptuni nemar i indolenost Islamkse zajednice prema prosvjetiteljstvu generalno, kao i primitivizam i ekstemizam koji se poput korova zakopitio među vjerničkom populacijom.

 

 

Bosanski muslimani su zakoračili jednom nogom u Evropsku uniju. Stoga će morati dati odgovore na pitanja koja sam postavljao Zulfikarpašiću, mogu li sa fesom u Evropu i znaju li šta će sa (svojim) islamom?!

 

Islamski svijet se budi iz svoje stoljetne potlaćenosti, letargije i pasivnosti. Nakon Arapskog proljeća, na nogama su muslimanske žene. One prve raskidaju svoje okove u koje su ih stegli nazadni običaji i tradicije. I to baš tamo gdje su deklerativno šerijatski zakoni na snazi, a teokrate na vlasti. Za očekivati je buđenje tihe većine u islamskom svijetu. Nedostaje im intelektulno vođstvo. To je problem kako islamskog svijeta, tako islama i muslimana u Bosni i Hercegovini.

 

 

Jer bosanski muslimani su zakoračili jednom nogom u Evropsku uniju. Stoga će morati dati odgovore na pitanja koja sam postavljao Zulfikarpašiću, mogu li sa fesom u Evropu i znaju li šta će sa (svojim) islamom?!

 

(TBT/DEPO PORTAL/ad)

Bosanska muslimanka će rađe pustiti svoje dijete da se slika sa Djeda Mrazom nego sa bradatim vehabijom… Zašto?

About The Author
-