Brutalni napad režima na Dinu Konakovića

Što uspjeh nove vlasti bude veći, bit će veća i njihova mržnja i propaganda.

Svega dvije sedmice od preuzimanja mandata Elmedin Konaković uspio je razgovarati s državnim sekretarom SAD Entonijem Blinkenom (Antony) te se sastati s ministrima vanjskih poslova Njemačke, Francuske, Turske i Austrije, ministrom za Evropu Velike Britanije te komesarima Evropske unije.

Prošle sedmice Konaković je imao regionalnu turneju sastajući se u Hrvatskoj s predsjednikom Zoranom Milanovićem, premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrom vanjskih poslova Goranom Radmanom Grlićem, u Crnoj Gori s predsjednikom Milom Đukanovićem i premijerom Dritanom Abazovićem te u Srbiji s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, premijerkom Anom Brnabić i ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem.

Hurma diplomatija

Reklo bi se, nimalo loše za početak jednog mandata i za jednu malu državu kakva je Bosna i Hercegovina, posebno uzimajući u obzir iskustvo prethodne ministrice kojoj su domet bili sastanci po Maldivima i donacije za BiH u obliku hurmi.

Ove diplomatske rezultate pozdravio bi svaki dobronamjerni čovjek kojem je interes Bosne i Hercegovine na prvom mjestu. No, to očito nije slučaj s inače dežurnim patriotima iz SDfA stranke.

Naime, upravo zahvaljujući ovim uspjesima, a ne uprkos njima, Konaković je izložen orkestriranoj paljbi iz njihovih medijskih i paraobavještajnih kuhinja. Tako se ministra vanjskih poslova pribijalo na stub srama preko laži izvađene iz konteksta stvarne izjave da je s hrvatskim ministrom Grlićem Radmanom dogovarao izmjene Izbornog zakona u BiH, susreti s Vučićem i Abazovićem prikazuju se kao sastajanje s „neprijateljima zemlje“, da bi mu režimski propagandista zbog javnog spominjanja njegovih nedjela uz sve pokušao još nalijepiti i optužbe za prijetnje novinarima i uvođenje represije.

Potezi očajnika

Naravno, jedini interes SDfA mašinerije nije Bosna i Hercegovina nego očajnički pokušaj opstanka na vlasti pod svaku cijenu. S te strane, što uspjeh nove vlasti bude veći, bit će veća i njihova mržnja i propaganda – jer će upravo uspjeh nove vlasti biti najbolji pokazatelj katastrofalnih posljedica koje je SDfA politika imala po BiH i Bošnjake.

No, kada je već to slučaj, iznenađuje, zaprepašćuje i pomalo razočarava šutnja Konakovićevih koalicionih partnera na ove brutalne napade kojima je izložen. Kao što su mu prethodnih godina prepustili da bude istureni glas opozicije u obračunu s dinastijom i zbog toga danonoćno prima udarce i podnosi napade kojih nije bila pošteđena ni njegova porodica, a oni ubiru kajmak na kraju, tako, čini se, i sada očekuju da Konaković na sebe preuzme najveći teret osvjetljavanja obraza novoj vlasti, dok će oni stvari posmatrati sa strane, ušuškani u daleko ugodnije i bezbrižnije budžetske pozicije.

Međunarodna izolacija

Prethodnih godina Bosna i Hercegovina i posebno Bošnjaci nalazili su se u svojevrsnoj diplomatskoj izolaciji. Naime, dok se sa susjedima i svijetom „prepucavalo“ preko jalovih saopćenja i teških riječi namijenjenih domaćoj publici, bh. političara nije bilo za stolovima s visokim regionalnim i evropskim zvaničnicima čak ni kada se razgovaralo o samoj Bosni i Hercegovini. To je dovelo do toga da sliku o nama donose drugi bez našeg mišljenja.

Važno je nakon toliko godina zajedno za stolom s najvažnijim državnicima za našu zemlju, kako evropskim tako i regionalnim, imati Bošnjaka koji razgovara na ravnopravnom osnovu i rješava goruća pitanja.

(Avaz)