Hasan Čengić nikad nije uplatio ni cent Al Qaidi, ali je zato nabavkom dalekometne iranske rakete kojom se mogao gađati Beograd iz Visokog inicirao mirovne pregovore u Daytonu!
Iako se stišala medijska bura izazvana istupima najkontroverznijeg bošnjačkog špijuna Munira Alibabića Munje, te dvojice bošnjačkih historičara Husnije Kamberovića i Šaćira Filandre, optužbe koje su izrečene na račun politike Alije Izetbegovića, kao osnivača Stranke demokratske akcije i ratnog vođe Bosanskih Muslimana, te plejade njegovih saradnika, zahtjevaju mnogo seriozniju analizu od pukog demantiranja u par novinskih osvrta.
SAMO JE DŽUVO TAJNE ČUV'O
Pokušaji imputiranja Aliji Izetbegoviću da je bio voljan podjeliti državu sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom traju od kada je SDA odnijela pobjedu nad komunistokom partijom KPJ/SDP. Ovo su spinovi koji imaju svoje uporište samo u tome što je SDA, kao nacionalna stranka skupa sa HDZ-om i SDS-om činila postkumonističku vlast, te što su se ratni pregovori uvijek vodili na principima nacionalnih interesa naroda, što će reći da su u njima dominirala pitanja iz korpe nacionalih, a ne opće-građanskih prava. Stoga je ljevica, na čelu sa SDP-om, insistirajući na građanskoj državi, prilično politički profitirala optužujući SDA za šurovanje sa sprskim i hrvatskim nacionalistima.
Ali, pošto nikad niko nije uspio argumentirati takav naum Alije Izetbegovića, u smislu otkrivanja nekog konkretnog koncepta i forme pravnog akta (sporazuma), čiji bi bar jedan od autora bio Izetbegović, a u kojem se zagovaralo da Bošnjaci imaju svoj entitet/državu sa nacionalnim predznakom, gdje bi bar u preambuli tog ustava taj dio teritorija BiH bio definiran ekskluzivno bošnjački, pa makar u nekoj formi unije triju entiteta, što je zagovarao Vance –Owenov plan, egzistirao sa druga dva entiteta, onda se takve optužbe tretirati samo kao politički spinovi i propaganda.
I to nije najveći problem politike Alije Izetbegovića. Mnogo veći njegov problem jeste saradnja i šurovanje sa obavještanim službama, odnosno njegov infantilni odgovor na djelovanje stranih agentura i njihovih jataka u Sarajevu, kako tokom rata tako i u poraću. U tom pogledu Aliju Izetbegovića su njegovi najbliži saradnici, interno oslovljavali „mjesečarem“, „lunatikom“, jer je bezbroj puta dovodio kako sebe, tako i druge u životne opasnosti, jer se naprosto kockao sa sudbinom stranke pristajući na kadrovska rješenja koji su bila saradnici bivših komunističkih tajnih službi, ili njihovi „trojanski konji“.
Tako je Izetbegović formirao stranku sa Adilom Zuflikarpašićem, nekadašnjim majorom KOS-a, koji je u emigraciji ostvario višetruke relacije sa svjetskim obavještajnim službama. Tvrdilo se da je čak preprodavao oružje sa jednim od najvećih trogovaca oružjem na svijetu Adnanom Khashogiem.
Potom je kooptirao Fikreta Abdića znajući da je bio umrežen u KOS. Potom je postavio Aliju Delimustafića za ministra MUP-a koji je sarađivao sa KOS-om, a posebno je bio blizak Aleksandru Aci Vasiljeviću, šefu KOS-a u vrijeme kad je počela agresija na BiH. Uporedo je zadržao Munira Alisbabića Munju kao jednog od šefova CSB-a (Centar službi bezbjednosti). Potom je postavio Safera Halilovića za načnika Štaba OSBiH, kao pripadnika KOS-a. Ne samo da je Halilović kao oficir JNA bio vrbovan za KOS, već mu je vjenčani kum bio pukovnik KOS-a Pero Simović. Navodno je pukovnik Simović bio šef operacije hapšenja Alije Izetbegovića na arodromu i odvođenja u Lukavicu. Dok je, opet Aca Vasiljević, bio ključni akter (ovo je još jedna tajnu koju otkrivamo) njegovog oslobađanja na principu razmjene sa generalom Milutinom Kukaknjcem.
Najviše prigovora, što je opet fenomen, Izetbegović je imao zbog postavljanja Fikreta Muslimovića, jednog od najperspektivnijih oficira KOS-a, za šefa obavještajne službe u Armiji BiH. Paradoksalno je da Muslimović gaji izrazito poštovanje i kreira kultu ličnosti Izetbegovića, a istovremeno se svi njegovi potezi ocjenjuju kao da i dan danas radi po direktivama KOS-a
.
Pored toga, svi prvi obavještajci koje su postavljali Alija i Bakir Izetbegović naprasno su smjenjeni direktnom intervencijom, ili pritiskom međunarodne zajednice. Bakir Alispahić, kao prvi direktor AID-a, smjenjen je zbog afere „Pogorelica“, Kemal Ademović se povukao (po direktivi) zbog afera nakon ubistva Nedžada Ugljena i pokušaja ubistva Nedžada Herende, Munir Alibabić Munja, kao dirketor FOSS-e, smjenjen je intervencijom Paddy Ashdowna, Osman Mehmedagić Osmica je kao direktor OSA-e zavšio na crnoj američkoj listi. Izgleda da je samo Almir Džuvo uspio ostati dva mandata, te je ponovo vraćen na mjesto direktora OSA-e. Ali, kuriozitet je da samo njega nisu birali Izetbegovići, već Sulejman Tihić, uz saglasnost, naravno Amerikanaca. Sudeći prema medijima, samo se Džuvo ponašao profesionalno i nije iznosio “prljav veš“ u javnost, niti je davao ekskluzivne intervjue medijima u kojima je otkrivao velike špijunske tajne.
„UGRIZ PAUKA“
Ovih dana su dvojica bivših špijuna Zlatko Miletić i Munir Alibabić Munja iznijeli bukvalno šokatne tvrdnje i nformacije do kojih su oni došli kao šefovi obavještajnih službi. Obojica se predstvaljaju kao patriote i svoje motive objavljivanje ovakvih infromacija aranžiraju tako da bi kod građanstva stvorili percepciju kako su se oni kao pošteni policajci borili protiv kriminala nacionalnih oligarhija koji je ugrožavao same temelje države. To što se obojica otkrivaju kao neuki drotovi koji kao takvi ni u jednom drugom režimu ne bi mogli obavljati tako sofiticirane poslove,ostaje u drugom planu u odnosu na fascinaciju informacija koje su predočili javnosti.
Alibabić je je postao više slučaj za psihoanalizu, nego za političku analitiku njegovih izmišljotina. Lakše je dokazati njegovu osvetoljubivost na osnovu sindroma „ugriza pauka“, pa ga je Izetbegović amnestirao kao svog isljednika iako ga je nevinog poslao na robiju, i opet ga ovaj pokušao preko Carle Del Ponte poslati u Haag. Sa takvim umobolnikom nek se bave sarajevski tabloidi koji žive od takvih umbolnih splačina.
Opasnije je tvrdnje iznio Miletić kada je izjavio da je čovjek koji je slovio kao „siva eminencija SAD“ uplatio na račun Al Qaide, negdje nekomu svijetu (?!) , 18 miliona dolara, dok je grupa ljudi (iz vrha SDA (?!),između sebe, kako je rekao, raspodjelila donirani novac u iznosu od par stotina miliona dolara. Ovo je zaista glupa i bijedna laž. Vjerovatno je Miletić ovo obznanio svjestan da je ta „siva eminencija SDA“ mrtav čovjek, i da mu ne može replicirati, a kamo li ga tužiti za klevetu. Na koncu, Hasan Čengić nikad nikog nije tužio, niti je demantirao bezbrojne tekstove o njegovom navodnom kriminalu.
No, ne bi morao samo Čengić to demantirati. Postoje još živi svjedoci i njegovi saborci, posebno oni iz vrha SDA, koji bi imali interes braniti stečeni kapital SDA iz rata na osnovu kojeg im narod i daje tolike glasove.
Pošto je Čengić jedna od najkontroverznijih figura postkomunističkog perioda, a vjerovatno je bio jedan od najmoćnijih i najutjecajnih Bošnjaka, te pošto je svoju moć zadobio na osnovu pozicije šefa logistikeza Armiju BiH, kada je pod njegovom kontrolom bio sav novac kojeg su vladari iz islamskog svijeta donirali kao „pomoć Bosanskim Muslimanima“, ubjedljivo zvuči da je samo on mogao uplati nekoliko miliona nekome, u ovom slučaju, ni manje ni više, nego Al Qaidi.
Ali, postoji jedan neoboriv argument da to Čengić sigurno nije uradio; on je ideološki bio u sukobu sa ideologijom na kojoj je nastala Al Qaida!!! Potom, on jeste dobivao novac od arapskih vladara, ali ti režimi su također bili protiv Al Qaide i sigurno su time uvjetovali davanje novca Čengiću.
Na koncu, Čengić je najviše oružja dobivao iz Irana, zemlje čiji je režim na top listi neprijatelja islamističkih organizacija tipa Al Qaide, ili ISIL-a. Zar bi taj režim sarađivao sa čovjekom koji sarađuje sa Al Qaidom? Ne bi! Dakle, Miletić laže bio tpoga svjestan ili ne, jer je informaciju zaprimio odsubjekata koji su imali interes povezati odbrambeni rat Bosanskih Muslimana sa islamskim terorizmom!
Stoga se umjesto demanta na tvrdnje Miletića, odlučujemo zaigrati istu igru silnih obavještajaca i početi otkri(va)ti stvarne tajne zbog kojih mnogi saradnici Alije Izetbegovića dolaze na tapet „Alibabe i njegovih 40 medijskih razbojnika“, te raznih obavještajnih službi i njihovih medija, a da oni nisu (bili) u prilici reagirati i javno se eskponirati zarad „općih interesa“, ma šta to značilo.
Za početak, otkrivamo tajnu da je taj Hasan Čengić iznudio Daytosnki mirovni sporazum. Kako? Tako što je samovoljno, onako tvrdoglav kakv je bio, nakon četničkih pokolja u njegovoj istočnoj Bosni koji su kulminirali padom Srebrenice, te nijemog posmataranja međunarodne zajednice na ta agresorska zlodjela, otišao u Iran i zatražio da mu naprave raketu dometa razdaljine od Visokog do Beograda. Nakon 6 mjeseci uspio je nabaviti avion u Ukrajini, koji će preko aerodroma u Splitu, transportirati tu raketu na improvizirani aerodrom u Visokom. Detalje operacije nabavke i transporta rakete Čengić je odnio sa sobom u grob! Ali, insistirao je da se informacije o nabavci rakete plasiraju u političke, posebno novinarske kuloare po Sarajevu, kako bi stigle do ušiju cinkaroša koji rade za strance, pa i srpske udbaše. Samo je Senad Šahinpašić bukvalno shvatio zadatak pa je lupio nekom mediju kako bi da ima raketu njome gađao obdanište u Beogradu.
Glasine su stigle do Alije Izetbegovića, ali ne preko njegovih saradnika, već preko stranaca. „Mjesečaru“ Aliji su glasine bile neubjedljive, pa čak i smješne. No, očito su imale efekat jer su počele inicijative za pregovore sa Slobodanom Miloševićem, koji je uprkos tome pto je imao problema sa Radovanom Karadžićem, pa i Ratkom Mladićem, pristajao na pregovore za okončanje rata. Navodno mu je osobno Richard Holbrooke rekao za iransku raketu u Visokom.
Operacija „iranska raketa“ samo je jedna od desetine velikih tajnih „operacija“ čiji su akteri bili ljudi bliski Aliji Izetbegoviću. Možda se radi o neponovljivoj plejadi patriota koji su uradili nepojmljive podvige u dobrani naroda i države, a koje danas bestijalno blate neostvareni i(li) propali historičari, novinari i špijuni.
(TBT, Istraživački tim)
Related posts:
Ovo su crne rupe zapadnog Balkana: Na mapi nezaposlenosti, evo gdje se nalazi BiH
EKSKLUZIVNO SAZNAJEMO: Bakir Izetbegović zadržao špijuna, koji je tukao hodže i isljeđivao hafiza Bugarija
Preživjele žrtve: Tintor je odlučivao o životu i smrti
Javnost u BiH šokirana: Pročitajte kako se ministar obogatio, šta je sve i kako je stekao
Doboj: Ribare dočekala poruka “Zabranjen pristup balijama”
Građani u strahu: Smrtonosni virus hara BiH, a vakcine nema ni u apotekama?!
Nakon poskupljenja registracije novi šok za sve vozače u BiH: Ovo vam se nimalo neće svidjeti
KUPIO KILOGRAM NARANDŽI U “BINGU”: Kad je ogulio jednu, otkrio je OVO?!
“Jedna majka je rekla da joj je sin priznao da su Mahira snimali i da je morao govoriti – ja sam peder”
Milorad Dodik napao novinarku: Šta lažeš ti, šta ti misliš ko si?!
