DODIK I MILANOVIĆ SU ODAVNO U SVOM SAMOLJUBLJU IZGUBILI SVAKU MJERU I NEMAJU GRANICA U VRIJEĐANJU

Milorad Dodik Bosni i Hercegovini nanosi ogromnu štetu blokirajući i nipodaštavajući državne institucije, ali na međunarodnom planu, iako Evropa nikad nije u potpunosti pobijedila fašizam, on i njemu slični ne mogu pobijediti, uvjeren je profesor s Fakulteta političkih nauka Elmir Sadiković.

Treba reći ipak da je Evropa danas antifašistička da su te snage koje personificira svojom retorikom, svojim djelovanjem Milorad Dodik ili Viktor Orban, da su to marginalne snage u EU unutra Evrope, to je hvatanje za slamku po mom mišljenju zapravo najviše štete nanosi samom sebi ionako je izoliran od ostatka civilizovanog svijeta i civilizovne Evrope štetu Bosni i Hercegovini ne može nikakvu napraviti.

Može napraviti i pravi ličnu štetu onima koje neopravdano izlaže predrasudama i mogućnosti da budu diskriminisani, tvrdi profesorica psihologije ličnosti i socijalne psihologije Jadranka Kolenovć-Đapo.

Milorad Dodik, pa čak i Milanović odlično znaju da Bosni i Hercegovini nije potreban čak ni termin “suživot”, jer ovdje različiti ljudi ne žive jedni kraj drugih, nego jedni s drugima, ali ponavljanjem nekog stava, ljudi su skloni i neistine ugraditi u svoj sistem razmišljanja.

Jačanje desnice samo je jedno od objašnjenja njihovog ponašanja, a razloga je više.

Patologija uvijek stoji, to su osobe koje su ušle u metapatologiju i umjesto da kao političari budu izrasle osobe koje zapravo želimo da vidimo da su zrele zdrave d akomuniciraju dobronamjerno da ne koriste terminologiju koju koriste u javnom prostoru.

Možemo li mi očekivati zrele političare, možemo li očekivati demokratsku svijest kod Milanovića, Orbana, Dodika kada ne znaju šta je demokratsko društvo.

I ne treba im jer bi u demokratskom društvu od njih bila očekivana odgovornost za nepovredivost prava svakog građanina, a njihove političke igre nemaju ni u primisli nastojanje da se radi u interesu građana nego, kako kaže profesorica Kolenović-Đapo, građani trebaju shvatiti da oni u ovoj priči nisu ni najmanje važni, da su i oni samo sredstvo pomoću kojeg pojedinci dolaze od ličnih ciljeva.

Odavno su u svom samoljublju izgubili svaku mjeru i nemaju granica u vrijeđanju. Međutim, sve su usamljeniji, a oni koje pokušavaju uvrijediti sve su ponosniji na vlastite vrijednosti.