Bilo je riječi o odlasku visokog predstavnika Christiana Schmidta, ali i tajnama koje skrivaju vlasti u bh. entitetu Republika Srpska.

 

 

 

Dragan Bursać, novinar i publicist, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o odlasku visokog predstavnika Christiana Schmidta, ali i tajnama koje skrivaju vlasti u bh. entitetu Republika Srpska.

 

 

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

 

 

Masovni skup koji su organizirali studenti u Beogradu, prema podacima Arhiva javnih skupova, okupio je više oko 100.000 ljudi, no predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da je na beogradskoj Slaviji bilo maksialno 36.000 ljudi. Vučić je ponovno najavio i ostavku, kakav rasplet u Srbiji možemo očekivati?

 

 

Nažalost, isti scenario. Okupi se stotinjak hiljada ljudi, energija se raspe, par huligana na kraju se zakači sa policijom, policija onda pretuče nedužne ljude, Vučić najavi ostavku, patetično da dobije glasove u svojoj bazi. Sve se vrti u krug. Dakle, vidimo već dvije godine, bezmalo, isti scenario. Žalosno je to što se ništa ne mijenja, jer nema suštinske volje za promjenom.

 

 

Vlast se ne prepušta tako lako i Vučić to neće prepustiti. Nažalost, po te demokratske snage koje između sebe očigledno imaju neki problem, tu je šum na vezi i ne zna se ideološki u komu pravcu oni hoće da idu. Prema Moskvi, prema Bruxellesu, prema velikočetničkom projektu… Prema partizanskom neće sigurno. Dakle, iz toga svega, nažalost, ne može nešto dobro izaći. Ovo sve što vidimo jeste drmanje Vučićevog kaveza, međutim nije to dovoljno dok se ideološki ne prelomi u kom će pravcu ići Srbija, a Srbija tapka u mjestu i ta takozvana opozicija ima iste ili čak ponekad i radikalnije stavove od Vučića, zajedno sa studentima, tako da je to ono što sve ovo množi sa nulom.

 

 

Vidjeli smo da je nakon opskurnog filma koji je Vučićev medij objavio, TV Informer zabranjen u Crnoj Gori, no taj režimski medij regularno emitira program u Bosni i Hercegovini putem kablovskih operatera, a Regulatorna agencija u BiH šuti. Treba li zabraniti Informer i u BiH?

 

 

Dobro ste rekli. Dakle, jedno pljuvačko, propagandno, antiglasilo koje nema veze sa novinarstvom, na kojem bi Goebbels pozavidio, bi trebalo biti zabranjeno u svakoj normalnoj zemlji.

 

 

Evo vidimo da je Crna Gora bukvalno na korak od učlaska u EU, da je ona iskoristila svoje pravo i takvu stvar, takve pljuvačine, takve opačine zabranila. Bosna i Hercegovina je između nigdje i nigdje, a Regulatorna agencija očigledno po ovom pitanju, ili ima pametnijeg posla ili se ne oglašava.

 

 

Zašto? To je pitanje za njih. Da li je u pitanju uticaj iz entiteta Republike Srpska?

 

 

Vrlo vjerovatno. Da li ta trovačnica radi sve vrijeme? Radi punom parom! Imena se spominju. Moja malenkost se često tu spominje, ali nisam ja toliko bitan koliko je bitan taj velikosrpski narativ, narativ „srpskog sveta“. Iz sekunde u sekundu, kad vi pogledate taj Informer, osim što je to fabrika laži, oni se ne zatvaraju, oni rade kao dragstor – 24/7. I idu đonom, najogavnije. Zapravo, to je primjer koji bi se trebao izučavati na žurnalistici, ne nešto kako se ne treba raditi, nego kako se nikada ne bi smjelo raditi.

 

 

Jedna od glavnih tema u BiH je ostavka Christiana Schmidta, i dolazak novog visokog predstavnika po američkim željama. Je li bh. vlast sposobna sama voditi državu bez međunarodne zajednice?

 

 

Visoki predstavnik u naletu iskrenosti, pošto obično kad postanu bivši, postanu iskreni, rekao je da je bio neviđen pritisak Amerike, a onda je rekao da je Evropska unija poprilično okrenula leđa Bosni i Hercegovini. Sve što smo mi znali. Sada je valjda skupio hrabrosti, kako nema neke odgovornosti.

 

 

A da li je BiH spremna? Nažalost nije! Ja bih volio da BiH ne treba OHR, ta kanclelarija da ne treba, visoki predstavnik…

 

 

Međutim, kako sada stvari stoje, trebaće.

 

 

Međutim, postavlja se pitanje da li će trebati ovakav, da li će trebati neko ko je stečajni upravnik, ako Amerikanci imaju namjeru u najbližoj budućnosti, od juna pa nadalje, instalirati čovjeka koji bi bio stečajni upravnik!? Da li je to rješenje, nije, nije to rješenje.

 

 

Dakle, rješenje je proaktivno, da taj visoki predstavnik stimulira državu BiH preko organa BiH, da funkcionišu na teritoriji čitave BiH. To se, nažalost, ne dešava, ni sa njim, ni bez njega. Ovaj odlazeći je imao više negativnih nego pozitivnih stvari. Nemojmo zaboraviti onaj famozni dekret u izbornoj noći, zapravo kada je suspendovao i zakon i Ustav države i da živimo posljedice toga ove četiri godine.

 

 

Nisam optimista po pitanju da možemo samostalno, a rad na koji smo navikli, bio je u većini slučaja dilentatizam.

 

 

S druge strane, Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, tvrdi da su oni zaslužni za Schmidtov odlazak…

 

 

Zaslužan je Milorad Dodik koji je pristao da potpiše sve ono što su Amerikanci ponudili da ne bi završio kao Maduro.

 

 

Vrlo jednostavno, da skratimo priču, ko je zaslužan. Dakle, onog trenutka kada je on povukao sve odluke, nelegalne i neustavne, i kada je entitet Republika Srpska preko svoje skupštine povukao te odluke, u tom trenutku se aktivirao taj dogovorni mehanizam između njega i Amerikanaca, tako da ta zasluge koje neko prepisuje, pogotovo ne Stevandić i ekipa, to je potpuno suludno.

 

 

Imamo i reakciju Nedeljka Eleka koji se žali da je sasušan u SIPA-i zbog negiranja genocida. Je li nakon presude Vojinu Pavloviću prisutan strah u redovima režima u Banjoj Luci kada je u pitanju procesuiranje za negiranje genocida?

 

 

Ne vjerujem da je prisutan strah, ali vjerovatno su dobili instrukcije koji teren da ne diraju i šta je pipavo i gdje da ne izlaze u offside, sa izjavama koje su do sada bile uobičajene. Sada, da li će oni to poštovati, zaista ne znam, ali nema ko šta da se buni, ako je negirao genocid, ako je to rekao u javnom prostoru, u javnom diskursu, ako je javna osoba, a jeste, ako je na poziciji moći, a jeste, dakle, SIPA u najmanju ruku, ima pravo da ga sasluša. A u ruku objektivnosti treba da svako po Krivičnom zakonu odgovara je li negirao i oglušio se o Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida, koji je nametno nekadašnji odlazeći visoki predstavnik. Također je bio odlazeći, kad je nametnuo, Valentin Inzko.

 

 

Tako da, kako bih vam rekao, to je to. Da li je panika, ne vjerujem. Da li je to da se oni neće s tim zamajavati, da ne gube vrijeme, pogotovo što je izborna godina – sasvim sigurno.

 

 

A da li će to zloupotrebljavati? Vidjet ćemo. Evo, imamo još malo do izbora i sad ulazimo u taj blatnjavi teren svega i svačega.

 

 

Milorad Dodik kaže da je novi granični prijelaz u Bosanskoj Gradiški pušten privremeno – na 100 godina. Je li i to dio blatnjavog predizbornog terena?

 

 

Naravno, to je klasična Dodikova provokacija.

 

 

S jedne strane. S druge strane, ako ćemo biti do kraja iskreni, Evropska komisija i Evropljani su amnestirali tu instant odluku preko noći uz koju su bili predstavnici HDZ-a i SNSD-a. Tako da je ovaj privremeni prelaz otvoren.

 

 

Ako bude potrebe, reklamirat će se on do besvijesti kao privremen, a funkcionisat će. Po prvim naznakama, on će biti otvoren sasvim sigurno do augusta mjeseca. Po drugim naznakama, već su se stekli uslovi za civilni prelazak saobraćaja preko starog prelaza, tačnije preko ovog oficijalnog prelaza u Bosanskoj Gradišci.

 

 

Sada se postavlja pitanje da li ćemo imati dva paralelna prelaza, jer prva teorija je bila aktualnih vlasti da je zapravo ovo sada gdje se prelazi funkcija onog starog prelaza. Pa ćemo da postavimo pitanje, da li će to biti dva ista prelaza na dva različita mjesta. To se sada malo kosi sa zdravom logikom.

 

 

Ako je preuzeo taj prelaz, znači da bi se trebalo vratiti sve na stari prelaz. Hoće li, vidjećemo.

 

 

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković se hvali da je uklonnjen ustaški spomenik u Derveni, a ponosno je pozirao pod četničkom zastavom. Ima li kraja političkom ludilu?

 

 

Nema, što se tiče njega, to je tek započelo. Onaj marš Besmrtnog puka, ovdje u Banjaluci, to je bio vrhunac apsurda. Gdje su ljudi hodali, nosili slike poznatih partizanskih heroja, a među njima je bila slika Draže Mihailovića.

 

 

I to ne bi bilo ništa čudno da ispred nje nije bio i ruski ambasador, i poslanici pojedini, i ljudi iz Dume koji su došli, koji se kunu u antifašističku borbu. To je jedna potpuna normalizacija nenormalnog, jedno potpuno pranje istorije i nakaradna stvar do kraja, tako da su četnici u „srpskom svetu“ kompletnom, dakle, govorimo o dijelovima Crne Gore, čitavoj Srbiji i dijelovima Bosne i Hercegovine, potpuno normalizovani kao dobri momci, što je Dodik više puta ponovio u zadnjih par godina. Tako da, tek ćemo se nagledati i naslušati takvih svinjarija.

 

 

Demograf Stevo Pašalić ocjenjuje da u Republici Srpskoj živi više od 900.000 stanovnika. Prema nekim podacima, neslužbenim, u RS-u živi oko 850.000 ljudi. Prema tom izračunu, svaka rođena beba u RS-u, kojom se Dodik svaki dan hvali, dužna je više od 6.000 maraka. Što, zapravo vlast u Republice Srpskoj krije, kad je u pitanju demografija?

 

 

Oficijelno, da stanovnika toliko ne zanoći koliko oni predstavljaju.

 

 

I taj broj, ako uzmete 800.000, 850.000, pitanje je li ima li i toliko. Morate biti svjesni da su trbuhom za kruhom doslovno pobjegli iz entiteta silni mladi, potentni ljudi sa porodicama, sa svojom djecom – od Slovenije pa nadalje, na sjever i sjeverozapad. Tako da je i taj broj upitan. I, naravno, uporno se krije ta mogućnost, taj potencijal, nemojte zaboraviti da je ekonomski potencijal entiteta nikakav.

 

 

A na to sve vidimo da su ova zaduženja vlasti sa predviđenih 800 miliona otišla na milijardu i 100 miliona. Ali, očigledno, prve ljude entiteta i njihove satelite zaboli donji dio leđa ko će to vraćati, jer oni neće sigurno.

 

 

Građani glasaju za njih, tačnije za svoju propast. I to im jako dobro ide.

 

 

A ta potencija, ekonomska, ljudska, bilo kakva, je svedena na nivo grada Zagreba, ako i toliko. Ali mislim da nije, da će prije biti nešto čak malo manje i od Skoplja.

 

 

Tako da, evo, to je brojčano stanje u entitetu. I nije čak ni problem ta famozna „bijela kuga“, koliko potencija tog stranovništva, ekonomska, s jedne strane, i taj dug po rođenju, koji je šest hiljada maraka, kao nametnuta stvar. I to što traje sve vrijeme, štampanje i prodaja tih obveznica, ide onako na mjesečnom nivou bez ikakvih problema i niko da se zapita, hoće li to stati!?

 

(SB)

DRAGAN BURSAĆ, OTVORENO: Dodik je u zadnji tren izbjegao sudbinu Madura, Stanivukovićevo ludilo tek počinje, a zastrašujuće je ono što kriju vlasti u RS-u…