“Ovaj Međunarodni sud i samo ovo suđenje predstavljaju najjači dokaz da niko nije iznad zakona i izvan dohvata međunarodne pravde”, kazala je tužilac Carla del Ponte u uvodnom izlaganju na suđenju Slobodanu Miloševiću
Najveći srpski zločinac Slobodan Milošević, koji je pokrenuo sve ratove na Balkanu, umro je 11. marta 2006. godine.
Milošević je rođen u Požarevcu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Diplomirao je pravo na Sveučilištu u Beogradu, gdje se pridružio Savezu komunističke omladine Jugoslavije.
Njegova politička karijera započela je pod mentorstvom Ivana Stambolića, bliskog prijatelja i utjecajnog komunističkog dužnosnika. Prije političkog uspona radio je kao bankar, uključujući poziciju predstavnika Beobanke u New Yorku.
Miloševićev politički uspon započeo je 1980-ih. Godine 1986. postao je predsjednik Saveza komunista Srbije uz Stambolićevu podršku. Međutim, 1987. okrenuo se protiv svog mentora, svrgnuvši ga s vlasti tokom Osme sjednice CK SKS-a, čime je učvrstio svoju poziciju vođe Srbije. Ključni trenutak njegovog uspona bio je govor na Kosovu polju 1987, gdje je podržao srpske nacionalističke zahtjeve, što mu je donijelo široku podršku.
Milošević je 1989. izabran za predsjednika Predsjedništva SR Srbije, a 1990. osnovao je Socijalističku partiju Srbije (SPS). Njegova politika bila je usmjerena na centralizaciju vlasti i promicanje srpskog nacionalizma, što će se posebno osjetiti devedesetih godina u Bosni i Hercegovini.
Milošević je bio optužen za zločine u Bosni i Hercegovini koje su počinile srpske snage od 1992. do 1995. godine. Uz genocid, Milošević je bio optužen i za zločine protiv čovječnosti, uključivši progon i istrebljenje, teške povrede Ženevskih konvencija, te povrede ratnog prava i običaja.
Miloševića se teretilo za sudjelovanje u “zajedničkom zločinačkom poduhvatu” čiji je cilj “prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba (…) s velikih područja Republike Bosne i Hercegovine”.
“Ovaj Međunarodni sud i samo ovo suđenje predstavljaju najjači dokaz da niko nije iznad zakona i izvan dohvata međunarodne pravde”, kazala je tužilac Carla del Ponte u uvodnom izlaganju na suđenju Slobodanu Miloševiću.
Proces protiv Slobodana Miloševića je bio prekretnica za međunarodnu pravdu i od izuzetne važnosti za narode bivše Jugoslavije koji su bili najviše pogođeni zločinima za koje je on terećen.
Međunarodni sud je pokazao da čak ni predsjednik jedne države ne može da iskoristi svoju visoku funkciju da bi izbjegao krivično gonjenje, a da društva ne smiju živjeti u odbijanju da prihvate ulogu njihovog rukovodstva u činjenju zločina. Zaista, mnoštvo dokaza podnesenih tokom suđenja Miloševiću, od kojih su mnogi viđeni po prvi put, može se smatrati najvećim dostignućem ovog postupka, jer će ostati dijelom arhive – dostupni javnosti, kao prepreka zluradim pokušajima prekrajanja historije – navedeno je na stranici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Kada je 24. maja 1999. godine Međunarodni sud podigao optužnicu protiv Slobodana Miloševića, koji je u to vrijeme bio predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, za zločine počinjene na Kosovu, on je bio prvi aktuelni predsjednik jedne države optužen za ratne zločine pred nekim međunarodnim sudom.
U trenutku kada je tužilac objavila optužnicu sukob na Kosovu je još uvijek bjesnio i to je bio prvi put da je neki međunarodni sud odgovorio na brojne zločine istovremeno dok su oni bili činjeni. Nakon što se, nekoliko sedmica kasnije, sukob završio i međunarodne snage ušle na Kosovo, Međunarodni sud je organizovao jednu od najvećih operacija uviđaja mjesta zločina u novijoj historiji, usklađujući rad forenzičkih timova iz desetak zemalja koji su ekshumirali na stotine tijela.
Predstavnici medija iz cijelog svijeta su se skupili na Međunarodnom sudu 29. juna 2001. godine kada je Slobodan Milošević prebačen iz Republike Srbije gdje je nakratko bio uhapšen zbog pronevjere i zloupotrebe položaja, pod nadležnost Međunarodnog suda. Njegovo prebacivanje je šokiralo mnoge skeptike koji nisu vjerovali da će Milošević ikada biti pozvan na odgovornost i biti izveden pred Sud u Hagu.
Početak suđenja 12. februara 2002. godine dočekan je sa sličnim velikim interesovanjem. Do tog datuma, osim što je morao da odgovara na optužbe za zločine počinjene na Kosovu, Međunarodni sud potvrdio je Optužnice za zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine dok je Milošević bio predsjednik Srbije. Ova optužnica bila je rezultat dugogodišnjeg mukotrpnog rada na istrazi više desetina zločina, neposrednih počinilaca, vođa srednjeg ranga kojima su oni bili odgovorni, do konačno najviših instanci sa kojima se, kako je Tužilaštvo tvrdilo, Milošević udružio da bi očistio ogromne teritorije od nespskog stanovništva.
Tužilaštvo Međunarodnog suda je izvelo dokaze o Miloševićevoj umiješanosti u više desetina zločina počinjenih protiv hiljada žrtava u tri zemlje tokom perioda od skoro deset godina. Koristeći se novinama u proceduri, poput podnošenja većeg broja svjedočenja u pisanoj formi, Tužilaštvo je iznijelo svoje dokaze tokom 90 dana u sudnici, što predstavlja izvanredno dostignuće za toliko obiman i kompleksan predmet – dodaje se.
Na desetine žrtava je imalo priliku da njihova bolna i tragična svjedočanstva budu saslušana i zabilježena za buduća pokolenja.
Osim toga, mnogi dokumenti, video zapisi i presretnuti telefonski razgovori su po prvi put ugledali svetlost dana u sudnici Međunarodnog suda. Među tim dokumentima je bio veći broj povjerljivih službenih dokumenata koji nikada ne bi bili dostupni javnosti da nije bilo suđenja Miloševiću. Nakon završetka izvođenja dokaza Tužilaštva, Pretresno vijeće je preispitalo sve dokaze i donijelo Odluku da bi razuman sudija našao dovoljno osnova da potkrijepi svaku osporavanu tačku u Optužnici protiv Slobodana Miloševića, sa izuzetkom nekih mjesta zločina spomenutih u nekim od tačaka Optužnice. Ova Odluka nije značila da su sudije trebale da ga osude ili da bi ga osudile.
Suđenje je formalno završeno 14. marta 2006 godine, nakon prirodne smrti Slobodana Miloševića koja je nastupila 11. marta 2006. godine, samo nekoliko sedmica prije predviđenog završetka pretresa – navedeno je na stranici Suda.
Slobodan Milošević nikada nije izgubio podršku svoje supruge Mirjane Mire Marković, pa ni onda kada je bio u Hagu. “Haški tužioci su ružni zato što su nehumani i zli. S druge strane, Slobodan Milošević spada u lepe ljude. Najlepše”, izjavila je Mira.
O ulozi Miloševića u agresiji na Bosnu i Hercegovinu dosta govori izjava njegovog učenika Ivice Dačića, ministra vanjskih poslova Srbije.
Slobodan Milošević je kao političar imao grešaka, ali je uradio i mnoge pozitivne stvari. Milošević je najzaslužniji za formiranje i opstanak Republike Srpske i to mora znati i rukovodstvo tog entiteta, koje se vrlo negativno i uvredljivo odnosilo prema njemu?! Pa nije Vojislav Koštunica stvarao i pomagao Republiku Srpsku! U Republici Srpskoj daju ordenje i odlikovanja Koštunici i Borisu Tadiću, kao da su oni s puškama na ramenim ratovali po bosanskim brdima! – izjavio je Dačić svojevremeno za RTS.
Uz to, ne treba zaboraviti da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić devedesetih bio poštovalac Miloševićeve politike.
(Stav)










