Hamasov napad na Izrael 7. oktobra 2023. pokrenuo je seriju događaja na Bliskom istoku i širom svijeta. Posljedice nije moguće ni nabrojati, a čitav proces sa neizvjesnim krajem još uvijek traje.

 

 

 

Hamasov napad na Izrael prije gotovo dvadeset mjeseci šokirao je svijet. Ubijeno je 1.200 ljudi, većinom civila, i 251 talac je odveden. Izrael je potom napao Pojas Gaze, a ubrzo je otvoren front uz granicu s Libanom kada je šiitski Hezbollah pritekao upomoć Hamasu. Šiitske iračke milicije ispaljivale su rakete i dronove na Izrael, a Sjedinjene Američke Države intervenisale protiv njih. U rat su se uključili jemenski Husi i Iran, koji je dva puta direktno napao svog najvećeg regionalnog neprijatelja. Izrael je jednom napao ciljeve u Iranu, više puta u Jemenu i bezbroj puta u Siriji, gdje je Bashara al Assada na vlasti zamijenila sirijska podružnica Al-Qaede poznata pod imenom Hayat Tahrir al-Sham.

 

 

Napad Hamasa nije bio iznenađenje, već očekivana posljedica odnosa Izraela i Zapada prema Pojasu Gaze

 

 

Piše: Armin SijamićNapad koji je Hamas izveo 7. oktobra na izraelsku vojsku i kasnije na civile, podržan drugim grupama i civilima koji su se pridružili, u najvećem broju medija sa Zapada predstavljen je kao teroristički ili kao moguća planira

 

 

Svi ovi okršaji, osim onaj između Izraela i Hamasa, uglavnom su zaustavljeni ili su svedeni na povremena djelovanja zaraćenih strana. Kratko primirje u Pojasu Gaze bilo je najviše na što je pristao izraelski premijer Benjamin Netanyahu. U izraelskim napadima od oktobra 2023. ubijeno je gotovo 55.000 Palestinaca, od čega oko 17.000 djece. Pojas Gaze je sravnjen sa zemljom.

 

 

Netanyahu ne želi okončati rat u Pojasu Gaze. Pod različitim izgovorima odbijao je razne ponude za mir, a o čemu su svjedočili brojni zvaničnici. Bivši američki državni sekretar Antony Blinken je rekao da Netanyahu, na primjer, odbacuje zahtjev Saudijske Arabije da se prekine rat u Pojasu Gaze i napravi jasan put ka palestinskoj državi u zamjenu za priznanje Izraela od strane Rijada. Odbacivanje i ovakve ponude govori da Netanyahu ne želi kraj rata u Pojasu Gaze.

 

 

Olmert i al-Qudwa pokazali su da ima ideja kako okončati sukob, ali da trenutno nema volje

 

 

Piše: Armin SijamićBivši izraelski premijer Ehud Olmert i bivši palestinski ministar vanjskih poslova Nasser al-Qudwa prošle sedmice su iznijeli zajednički plan kako okončati rat u Pojasu Gaze i kako formirati palestinsku državu, koja će pos

 

 

Kredibilitet Zapada

 

 

Da je Netanyahuova desničarska vlada kriva što rat traje bilo je jasno i Zapadu, gdje se sistematski suzbijala svaka kritika izraelske vlade. Ali, nakon što je postalo nemoguće sakriti razmjere uništenja Pojasa Gaze i stradanja Palestinaca, neki su odlučili da djeluju, priključujući se većini država svijeta koje traže mir i državu za Palestince.

 

 

Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću bio je Netanyahuu vjetar u leđa, pa je Evropljanima preostalo da se pobrinu za ono što je francuski predsjednik Emmanuel Macron krajem maja podveo pod „kredibilitet“, koji će Zapad „ubiti“ ako „napustimo Gazu“.

 

 

Macronova izjava došla je nakon serije drugih koje se nisu svidjele Netanyahuovoj vladi. Macron je više puta govorio o zločinima u Pojasu Gaze, patnjama civila, potrebi za okončanjem rata, i pri tome nikada nije doveo u pitanje pravo Izraela da djeluje kao i svaka druga država.

 

 

Na slične komentare iz gotovo svih krajeva svijeta, Netanyahu i njegove pristalice odgovarali su da je takva kritika Izraela „antisemitizam“. Na listi optuženih našle su se Ujedinjene nacije i njen generalni sekretar, Međunarodni sud pravde, bivši papa Franjo, bivši šef diplomatije Evropske unije Josep Borrell, zvaničnici više država i međunarodnih humanitarnih organizacija…

 

 

Lijepljenje etikete antisemitizma odnedavno smeta Njemačkoj, koja snažno podržava Izrael. Šef diplomatije Johann Wadephul prije desetak dana upozorio je izraelsku vladu da ne koristi optužbe za antisemitizam kako bi vršila pritisak na Berlin zbog kritika izraelskog djelovanja u Gazi i patnji tamošnjih civila.

 

 

Patnje koje se ne mogu ignorisati

 

 

„Nema vode. Nema lijekova. Više ne možemo evakuisati ranjene. Ljekari više ne mogu ući“, rekao je u jednom intervjuu Emmanuel Macron polovinom maja opisujući stanje u Pojasu Gaze i dodajući da „ono što se događa je sramota“. Na pitanja novinara da li termin „genocid“ opisuje ono što se događa u Pojasu Gaze, Macron je rekao da je na „historičarima“ da ocijene i da „nije na predsjedniku republike da kaže ‘ovo je genocid’ ili ‘ovo nije genocid'“.

 

 

Međutim, mnogi smatraju da se u Pojasu Gaze provodi genocid i zbog toga su brojne države Izrael i premijera Netanyahua prijavile međunarodnim sudovima, uprkos prijetnjama Sjedinjenih Država da će uposlenici suda uključeni u te procese doći pod udar američkih sankcija.

 

 

Potjernica za Netanyahuom: Korak ka pravednijem svijetu ili kraj MKS-a?
Piše: Armin SijamićMeđunarodni krivični sud (MKS) prošle sedmice izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, bivšeg izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta i vođe vojnog krila palestinskog Hamasa Mohammeda Deifa,

 

 

Tako se Zapad našao u situaciji da bude optužen kao saučesnik u zločinima u Pojasu Gaze, jer je podrška Izraelu bila prisutna od Hamasovog napada, pa su neke države intervenisale i vojno da bi spasile svog saveznika od napada Irana i Husa. Uz to, snabdijevanje Izraela oružjem nije prestajalo.

 

 

„Kažem vam ovo savjesno: Ne možemo se ponašati kao da se ništa ne događa. Dakle, moraćemo povećati pritisak na ova pitanja“, rekao je Macron u pomenutom intervjuu na pitanje o mogućnosti sankcija Izraelu. Par dana kasnije, u tome su mu se pridružili premijeri Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade, Keir Starmer i Mark Carney, koji su zajednički sa Macronom poručili da neće „sjediti skrštenih ruku“ pred potezima izraelske vlade u Pojasu Gaze.

 

 

Macron, Starmer i Carney nisu štedjeli izraelske saveznike. Optužili su Netanyahuovu vladu da želi proširiti vojne operacije u Pojasu Gaze, da sprječava dostavu humanitarne pomoći i upozorili ih da će poduzeti mjere protiv Izraela ako nastave sa gradnjom naselja na okupiranoj Zapadnoj obali.

 

 

Palestinska država i moral Zapada

 

 

Međutim, ono što je najviše naljutilo Netanyahua jeste najava Francuske, UK-a i Kanade da će razmotriti priznanje palestinske države. O tome Macron govori mjesecima, a za desetak dana će, zajedno sa Saudijskom Arabijom, u Ujedinjenim nacijama organizovati konferenciju o budućnosti Palestine, odnosno o takozvanom rješenju o dvije države, što Netanyahu uporno odbacuje.

 

 

Neki vjeruju da će upravo tada Francuska priznati Palestinu kao nezavisnu državu, čime bi postala prva članica grupe G7 koja je to učinila. Sa druge strane, neki vjeruju da se to neće desiti i da Zapad još uvijek nema namjeru da to uradi, posebno što se tome protivi Trumpova administracija.

 

 

Svoje miješanje u izraelsko-palestinske odnose u cilju okončanja rata, Macron je prošle sedmice pokušao objasniti na forumu u Singapuru kada je govorio o već pomenutom ubijanju kredibiliteta Zapada. U tom nastupu on je povezao pitanje Pojasa Gaze i Ukrajine, pa potom otišao i korak dalje – pitanje azijskih država ako dođe do obračuna Zapada i Kine.

 

 

Netanyahuova politika je prijetnja za Izrael, Sjedinjene Države i predsjednika Bidena

 

 

Piše: Armin SijamićSedamdeset dana traje rat Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze. Brutalan odgovor vlade Benjamina Netanyahua na Hamasov napad 7. oktobra i „neselektivno bombardovanje“, kako je to opisao američki predsjednik Joseph Biden, ugrožava

 

 

Macron je tada rekao da Sjedinjene Države i Evropa rizikuju gubitak kredibiliteta i optužbe za „dvostruke standarde“ ako uskoro ne riješe ratove u Ukrajini i Gazi, osvrćući se na buduće procese u Aziji. Uputio je apel azijskim državama da izgrade novi savez s Evropom kako ne bi postali „kolateralna šteta“ u okršaju Kine i Sjedinjenih Država. „Ako i SAD i Evropljani ne budu u stanju da kratkoročno riješe ukrajinsku situaciju, mislim da bi kredibilitet i SAD-a i Evropljana koji se pretvaraju da rješavaju bilo kakvu krizu u ovoj regiji bio vrlo nizak“, rekao je Macron.

 

 

Macronovi potezi pokazuju da se Pariz ne bavi Pojasom Gaze zbog nje same, već da je gleda kao dio šireg geopolitičkog aranžmana u Evroaziji. Patnju Palestinaca drugačije doživljavaju Zapad i ostatak svijeta i to je Macronu sasvim jasno.

 

 

Dok traje ruska agresija na Ukrajinu i kada Trump prijeti stopiranjem američke pomoći Kijevu, Evropljanima je potreban svaki saveznik, posebno u Aziji. Istovremeno, Trump ide u okršaj s Kinom i za taj sukob treba čitav Zapad i mnoge države širom svijeta. Politika „dvostrukih standarda“ Zapada sigurno će oslabiti taj front, a odnos prema Pojasu Gaze mogao bi biti paradigmatičan. U eventualnom strateškom razilaženju Trumpa i evropskih saveznika, Macron svojom politikom prema Ukrajini i Pojasu Gaze želi barem popraviti položaj Brisela.

 

(Nap)

Hoće li Francuska priznati palestinsku državu i zašto baš sada Macron govori o tome?