Sjedinjene Države vode svoju najagresivniju vojnu kampanju na Karibima od Kubanske raketne krize 1962. godine, ciljajući Venecuelu i njenu naftnu industriju. Rusija i Kina su stale u odbranu Venecuele, dok međunarodna zajednica sve glasnije postavlja pitanja o zakonitosti američkih postupaka.

 

 

 

Neviđeno američko vojno prisustvo na Karibima

 

 

Krajem augusta 2025. godine, Sjedinjene Države su započele vojnu koncentraciju na južnim Karibima s deklarisanim ciljem suzbijanja trgovine drogom. Ova operacija, međutim, daleko nadilazi borbu protiv narko kartela i poprima obrise potpune ekonomske blokade suverene države.

 

 

Prva velika eskalacija dogodila se raspoređivanjem USS Iwo Jime i njene amfibijske borbene grupe u augustu. Dolazak udarne grupe nosača aviona USS Gerald R. Ford u novembru označio je drugu fazu eskalacije. Američka mornarica je izvela najveće pomorsko raspoređivanje u Karipskom moru od Kubanske raketne krize 1962. godine.

 

 

Do 28. oktobra, broj američkih vojnika u južnom Karibima i Portoriku porastao je na 10.000, od kojih je oko polovina bila stacionirana u Portoriku, a druga polovina na brodovima. Ova impresivna vojna sila uključuje nosač aviona, amfibijske desantne brodove, razarače i krstarice opremljene raketama, predstavljajući vojnu armadu kakvu Latinska Amerika nije vidjela decenijama.

 

 

Zaplijena naftnih tankera i proglašenje blokade

 

 

Specijalne snage lansirane sa USS Gerald R. Ford zaplijenile su odobreni naftni tanker kod obale Venecuele 10. decembra 2025. godine. Ovaj potez označio je početak direktnog sukoba s naftnom industrijom Venecuele, koja je okosnica ekonomije ove južnoameričke zemlje.

 

 

Predsjednik Trump je nakon prve zapljene tankera po imenu Skipper ovog mjeseca najavio da će Sjedinjene Države provesti blokadu Venecuele. Američki predsjednik je pozvao na potpunu i apsolutnu blokadu svih sankcionisanih naftnih tankera koji ulaze ili izlaze iz Venecuele.

 

 

Operacija prije zore uslijedila je nekoliko dana nakon što je Trump najavio blokadu svih odobrenih naftnih tankera koji ulaze i izlaze iz južnoameričke zemlje, a nastavila se zapljenom tankera nafte od strane američkih snaga 10. decembra kod obale Venecuele.

 

 

Sjedinjene Države su zaplijenile drugi naftni tanker uz obalu Venecuele, provodeći blokadu koju je naredio predsjednik Donald Trump, što je izazvalo bijes u Caracasu gdje su zvaničnici osudili taj potez kao krađu i otmicu.

 

 

Neovlašteni tanker Centuries, koji je zaplijenio u subotu, prevozio je 2 miliona barela sirove nafte. Posebno zabrinjava činjenica da, za razliku od zapljene ranije ovog mjeseca, tanker uključen u subotnju operaciju nije bio na nijednoj sankcijskoj listi koju vode Sjedinjene Države, Evropska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Ujedinjene nacije.

 

 

Prema riječima pomorskog stručnjaka, čak i uprkos činjenici da je Centuries prevozio naftu pod sankcijama, zapljena predstavlja veliku eskalaciju. Ovaj potez ima za cilj zastrašivanje drugih tankista.

 

 

Napadi na brodove i ljudske žrtve

 

 

Američka vojna kampanja nije ograničena samo na zapljenu tankera. Američka vojska je ubila 104 osobe u napadima koji su uništili 29 navodnih brodova za krijumčarenje droge, napade koje je Trumpova administracija prikazala kao pokušaj suzbijanja ilegalnog protoka droge i migranata iz Venecuele.

 

 

Napadi su izazvali kritike američkih zakonodavaca i aktivista za ljudska prava, koji tvrde da je administracija ponudila malo dokaza da su njeni ciljevi zaista krijumčari droge i da smrtonosni napadi predstavljaju vansudska ubistva.

 

 

Financial Times je napisao da su napadi imali za cilj izvršiti pritisak na članove venecuelanske vlade da podnesu ostavke ili organizovati prijenos vlasti pokazujući sposobnost američke vojske da ih uhvati ili ubije ciljanim napadima. Prema New York Timesu, stručnjaci za ratno pravo i izvršnu vlast izjavili su da je Trump koristio vojsku na način koji nema jasan pravni presedan ili osnovu.

 

 

Pravi cilj američke kampanje

 

 

Iako američka administracija zvanično opravdava svoje postupke borbom protiv trgovine drogom, sve veći broj dokaza ukazuje na drugačije motive. Njeni postupci također ukazuju na kampanju potpunog pritiska protiv Madura, čije je uklanjanje šefica kabineta Bijele kuće Susie Wiles sugerisala kao pravi cilj administracije. Trumpova najava zatvaranja vlade ove sedmice također je naglasila predsjednikov fokus na naftu zemlje, za koju je rekao da bi SAD trebale imati pristup ako Maduro bude svrgnut.

 

 

U intervjuu za magazin Vanity Fair, Susie Wiles, šefica kabineta Bijele kuće, rekla je novinaru Chrisu Whippleu da će Trump nastaviti rušiti brodove dok Maduro ne prizna poraz.

 

 

Stephen Miller, viši savjetnik predsjednika Donalda Trumpa, sugerisao je da venezuelanska nafta pripada Washingtonu, opisujući nacionalizaciju naftne industrije te južnoameričke zemlje kao krađu. Millerovi komentari postavljaju dodatna pitanja o tvrdnji Trumpove administracije da je trgovina drogom glavni izvor tenzija s Venezuelom.

 

 

Miller je napisao da su američki znoj, domišljatost i trud stvorili naftnu industriju u Venecueli. Njena tiranska eksproprijacija bila je najveća krađa američkog bogatstva i imovine u historiji. Ova opljačkana imovina je potom korištena za finansiranje terorizma i preplavljivanje američkih ulica ubicama, plaćenicima i drogom.

 

 

Historijski kontekst naftnog sukoba

 

 

Da bismo razumjeli trenutnu krizu, moramo se vratiti u prošlost. Američko učešće u venecuelanskoj naftnoj industriji počelo je početkom 20. stoljeća kada su geolozi Royal Dutch Shell otkrili naftu u La Rosi, polju u basenu Maracaibo. U roku od nekoliko godina, do 1929. godine, godišnja proizvodnja je eksplodirala sa nešto više od milion barela na 137 miliona, čineći Venecuelu drugom po ukupnoj proizvodnji odmah iza Sjedinjenih Država u to vrijeme. Do 1930-ih, pod predsjedništvom Juana Vicentea Gomeza, tri strane naftne kompanije kontrolisale su oko 98 posto proizvodnje, od kojih je jedna bila britansko-holandska Royal Dutch Shell, a druge dvije American Gulf Corporation i Standard Oil.

 

 

Pod predsjedništvom Carlosa Andresa Pereza, Venecuela je zvanično nacionalizirala svoju naftnu industriju 1. januara 1976. godine. U tom potezu, zemlja je preuzela kontrolu nad glavnim dobavljačem strane nafte za Sjedinjene Države, kao i nad najvećim i najsloženijim naftnim kompleksom u Latinskoj Americi.

 

 

Naftnu industriju je počeo voditi Petroleos de Venezuela. Američke podružnice poput Exxon Corporation, Gulf Oil Corporation i Mobil Oil Corporation, koje su tada uložile više od 5 milijardi dolara u industriju, najviše su pogođene nacionalizacijom.

 

 

Kasnije, 2007. godine, pokojni ljevičarski predsjednik Hugo Chavez nacionalizirao je preostale strane naftne projekte Venecuele, efektivno istisnuvši američke naftne gigante poput ConocoPhillipsa i Exxon Mobila.

 

 

Američke naftne kompanije dominirale su naftnom industrijom Venecuele do 1970-ih. Naknada koju je ponudila Venecuela ocijenjena je nedovoljnom, pa je 2014. godine međunarodni arbitražni panel naredio socijalističkoj vladi zemlje da isplati 1,6 milijardi dolara ExxonMobilu.

 

 

Venecuela ima najveće naftne rezerve na svijetu.

 

 

Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, ali njena proizvodnja radi znatno ispod kapaciteta zbog međunarodnih sankcija. Proizvodnja je opala u posljednjih 25 godina sa oko 3,6 miliona barela na oko milion barela dnevno.

 

 

Venecuela je do sada u 2025. godini proizvela oko 900.000 barela sirove nafte i kondenzata, što čini otprilike 1 posto ukupne svjetske zalihe. Kpler podaci pokazuju da Kina kupuje oko 76 posto venezuelanske proizvodnje.

 

 

Državna kompanija Petróleos de Venezuela kontroliše naftnu industriju zemlje. Chevron sa sjedištem u Houstonu je jedina američka kompanija koja buši u Venecueli i plaća procenat svoje proizvodnje PDVSA-i kroz izuzeća od sankcija. Naftne rezerve Venecuele su najveće na svijetu, ali rade znatno ispod kapaciteta zbog međunarodnih sankcija.

 

 

Rusija podržava Venecuelu, međutim?

 

 

Usred ove eskalacije, Rusija je odlučno stala na stranu Venecuele. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izrazio je duboku zabrinutost zbog američkih operacija na Karibima u telefonskom razgovoru sa svojim venecuelanskim kolegom Ivanom Gilom, upozoravajući na moguće posljedice po regionalnu stabilnost i međunarodnu pomorsku plovidbu. Moskva je ponovo potvrdila svoju punu podršku i solidarnost sa venecuelanskim rukovodstvom i narodom u trenutnom kontekstu.

 

 

Ključni politički saveznici Venecuele ujedinjeni su zajedničkim otporom američkom uticaju u regionu. Rusija ostaje njen najjači geopolitički zaštitnik, nudeći vojnu saradnju i diplomatsku podršku.

 

 

Nakon ekonomske krize u Venecueli, Rusija je praktično postala kreditna slamka za Caracas. Kroz mehanizme poput avansnih uplata za isporuke nafte, restrukturiranja kredita i sporazuma o dugu za naftu, Moskva je ublažila fiskalni kolaps Venecuele dok je istovremeno širila svoj uticaj. Inicijativa Zajedničkog strateškog partnerstva za 2025. godinu između dvije zemlje potvrdila je njihovu namjeru koordinacije unutar OPEC+ formata, izbjegavanja predatorske konkurencije i zajedničke stabilizacije globalnih energetskih tržišta.

 

 

Međutim, dogovor sa SAD-om oko Ukrajine znatno otežava Rusiju da pomogne Venecueli, što znači da će Venecuela ostati prepuštena sama sebi i da će SAD sigurno napasti tu zemlju.

 

 

Kina osuđuje američke postupke

 

 

Portparol kineskog Ministarstva vanjskih poslova Lin Jian rekao je novinarima na redovnom brifingu u ponedjeljak da je proizvoljna zapljena stranih brodova od strane SAD-a ozbiljno kršenje međunarodnog prava. Venecuela ima pravo da samostalno razvija obostrano korisnu saradnju s drugim zemljama.

 

 

Kina je izrazila protivljenje onome što je opisala kao jednostrano nasilje nakon što su Sjedinjene Države naredile blokadu naftnih tankera koji ulaze i izlaze iz Venecuele, što značajno povećava pritisak na člana OPEC-a i njegovog predsjednika Nicolasa Madura.

 

 

Portparolka kineskog Ministarstva vanjskih poslova Mao Ning izjavila je 19. novembra 2025. da se Kina protivi bilo kakvom miješanju u unutrašnje poslove Venecuele pod bilo kojim izgovorom i pozvala Sjedinjene Države da izaberu pravac djelovanja koji doprinosi miru i stabilnosti. Dana 25. novembra, šaljući čestitku predsjedniku Maduru, kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je da Kina podržava Venecuelu u očuvanju njenog suvereniteta i nacionalne sigurnosti, dostojanstva nacije i društvene stabilnosti, te odlučno se protivi miješanju vanjskih sila u unutrašnje poslove Venecuele pod bilo kojim izgovorom.

 

 

Kina, koja je najveća destinacija Venecuele za izvoz nafte, također pruža ekonomsku podršku. Venecuela i Iran također imaju sve dublju vezu koja dijeli anti-zapadni pogled na svijet i, suočeni sa sankcijama, obje zemlje traže alternativne ekonomske i diplomatske kanale.

 

 

Venecuela traži pomoć od Vijeća sigurnosti UN-a

 

 

Eskalacija tenzija prethodila je sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija zakazanom za utorak radi rasprave o rastućoj krizi. Sjednica je zakazana na zahtjev Venecuele, koju su podržale Rusija i Kina.

 

 

Venecuelanska vlada je najnovije američke akcije nazvala ozbiljnim činom međunarodnog piratstva. Potpredsjednik Delcy Rodriguez rekao je da Venecuela osuđuje i odbacuje krađu i otmicu novog privatnog naftnog broda, kao i prisilni nestanak njegove posade koji su počinili američki vojnici u međunarodnim vodama.

 

 

Venecuela je dodala da ove radnje neće proći nekažnjeno i da će poduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući žalbu Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, drugim multilateralnim agencijama i vladama širom svijeta.

 

 

Iran nudi saradnju Venecueli

 

 

Ministar vanjskih poslova Venecuele objavio je u subotu da je Iran ponudio saradnju u rješavanju onoga što je opisao kao piratstvo i međunarodni terorizam od strane američke vlade. Ministar vanjskih poslova Yvan Gil je na Telegramu rekao da je razgovarao telefonom sa svojim iranskim kolegom Abbasom Araghchijem kako bi pregledao bilateralne odnose i razgovarao o nedavnim dešavanjima na Karibima, posebno o prijetnjama i krađama brodova natovarenih venecuelanskom naftom. Gil je rekao da je Teheran izrazio punu solidarnost s Venezuelom i ponudio saradnju u svim oblastima kako bi se suprotstavili američkim akcijama, za koje je rekao da krše međunarodno pravo.

 

 

Trumpovo upozorenje Maduru

 

 

Predsjednik SAD-a Donald Trump izdao je novo upozorenje Nicolasu Maduru, rekavši da bi bilo mudro da venecuelanski lider podnese ostavku dok Washington pojačava kampanju pritiska koja je naišla na oštru osudu Rusije i Kine. Govoreći u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi u ponedjeljak, u društvu državnog sekretara Marca Rubia i ministra odbrane Petea Hegsetha, Trump je sugerisao da je spreman dodatno eskalirati tenzije nakon četiri mjeseca rastućeg pritiska na Caracas.

 

 

Na pitanje da li je cilj bio prisiliti Madura da napusti vlast, Trump je novinarima rekao da misli da bi to vjerovatno mogao biti slučaj. Na njemu je šta želi da radi. Misli da bi bilo mudro da to učini. Ali opet, vidjet ćemo.

 

 

Ministar odbrane Pete Hegseth rekao je da je predsjednik Trump bio jasan da će blokada sankcionisanih naftnih tankera koji polaze iz Venecuele ili su namijenjeni Venecueli ostati na snazi dok Madurova kriminalna organizacija ne vrati svu ukradenu američku imovinu.

 

 

Pravni osnov o kojem je riječ

 

 

Mnogi stručnjaci za međunarodno pravo dovode u pitanje zakonitost američkih postupaka. Prema zakonu o trajnom suverenitetu nad prirodnim resursima, Venecuela posjeduje vlastitu naftu. Bilo bi nezakonito prema međunarodnom pravu da SAD polažu pravo na to. Kao što je jedan stručnjak naveo, opća tvrdnja o američkom vlasništvu nad venezuelanskom naftom nema vjerodostojnu osnovu u međunarodnom pravu.

 

 

Odluka Venecuele da nacionalizuje svoj naftni sektor značila je da je preuzela privatnu imovinu koja je pripadala multinacionalnim korporacijama sa sjedištem u SAD-u i drugdje, ali je naftu jedva ukrala jer nafta pripada Venecueli. Prirodni resursi Venecuele nikada nisu pripadali Sjedinjenim Državama. Iako su optužbe za eksproprijaciju bile predmet arbitraže pred međunarodnim tribunalom, nema osnova za tvrdnju da je venecuelanska nafta ukradena iz Sjedinjenih Država.

 

 

Zemlje, uključujući prijatelje SAD-a, redovno su nacionalizirale unosne industrije usmjerene na eksploataciju njihovih nacionalnih resursa u 20. stoljeću. Saudijska Arabija je izbacila američke kompanije i nacionalizirala svoju naftnu industriju tokom 1970-ih i 1980-ih. Godine 1938. Meksiko je eksproprisao strane naftne resurse, uključujući američke naftne kompanije. Ove zemlje i druge odlučile su da profitiraju od vlastitih prirodnih resursa umjesto da im ih strane korporacije koje su imale početnu prednost investicijskog kapitala i tehničkog znanja zauvijek oduzmu.

 

 

Geopolitičke implikacije i uticaj na Kinu

 

 

Eskalacija američke kampanje za zapljenu tankera povezanih s venecuelanskom naftom mogla bi također pojačati tenzije između američke vlade i Kine ako se više sirove nafte namijenjene kineskom tržištu uhvati u američkoj vojnoj kampanji.

 

 

Najzanimljiviji aspekt svega ovoga je što, stiskanjem venecuelanske nafte, ne samo da vršite ogroman pritisak na Madurov režim, već i strateški utičete na Kinu.

 

 

Zaplijena brodova pod panamskom zastavom poput Centuriesa također dolazi usred postojećih tenzija između SAD-a, Kine i Paname oko kontrole nad Panamskim kanalom. Trump je zaprijetio da će vratiti Panamski kanal, tvrdeći da je plovni put pod kontrolom Kine.

 

 

Kritike unutar SAD-a

 

 

Senator Chris Coons rekao je da Trump hoda u snu u rat s Venezuelom. Trumpov agresivan pristup Venecueli, od vojnih udara na navodne brodove za krijumčarenje droge do prijetnji promjenom režima, privukao je određenu podršku, ali i dvostruku kritiku na Kapitolu. Reakcije zakonodavaca na zapljenu bile su podijeljene i uglavnom podijeljene po stranačkim linijama.

 

 

Budućnost odnosa i regionalne stabilnosti

 

 

Situacija na Karibima se nastavlja razvijati s potencijalno dalekosežnim implikacijama po regionalnu stabilnost i međunarodne odnose. Venecuela, sa svojim naftnim i strateškim savezništvima s Rusijom, Kinom i Iranom, je žarišna tačka gdje se interesi svjetskih sila sudaraju.

 

 

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres pozvao je na deeskalaciju, dok su predsjednici Meksika i Brazila pozvali na uzdržanost i dijalog kako bi se spriječila dalja destabilizacija regije. Još uvijek nije jasno hoće li Kina svoju političku podršku pretvoriti u konkretne ekonomske ili diplomatske akcije.

 

 

Američka pomorska blokada Venecuele postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti međunarodnog prava i suverenitetu malih država suočenih s pritiskom najvećih svjetskih sila. Kako tenzije traju, svijet prati hoće li ovaj sukob eskalirati u otvoreni sukob ili će diplomatija prevladati. Jedno je sigurno, američka kampanja protiv Venecuele ide daleko dalje od deklarisane borbe protiv droge i predstavlja otvoreni pokušaj promjene režima u zemlji sa najvećim rezervama nafte na svijetu.

 

(Logicno)

Hoće li SAD biti zabranjene na svim sportskim takmičenjima zbog blokade Venecuele i agresije prema civilnim tankerima?