Ispovijest Žena otkrila najveću laž svog života: Mužu nisam rekla tko je pravi otac naše kćeri!…

Znam da bih morala da budem iskrena i da sve priznam, ali nikako ne mogu skupiti dovoljno hrabrosti.

 

Strah me je što će tada da se dogodi, iskrena je mlada Hrvatica.

Mlada žena iz Zagreba priznala je da živi u velikoj laži i da joj to postaje sve veći teret. Ali, nema hrabrosti da suprugu prizna da dijete nije njegovo. Otac mu je njihov vjenčani kum.

Ovo je njena ispovijest:

“Znam da ova ispovijest nije opravdanje za ono što sam učinila, i ne može biti, ali tako se dogodilo.
U početku je naša veza bila zaista lijepa i ugodna. Moj suprug i ja smo znali da provodimo sate i sate pričajući o svemu. Jedva sam čekala da dođem kući samo da ga vidim. Nakon dvije godine smo se vjenčali i tada je sve počelo da se mijenja.

On je postao nekako džangrizav, sve više je kritizirao ono što radim, svaki moj potez, sve manje ga je bilo briga što me muči, kako se osjećam … Život s njim otišao je u sasvim drugom smjeru od onoga u prve dvije godine naše veze.

Vremenom je naš vjenčani kum postao jedina osoba s kojom sam mogla normalno razgovarati. Majka mi je davno preminula, otac je previše površan da bi išta razumio, a sestra je bila zauzeta svojim životom i svojim problemima. Prijateljicama nisam željela ništa govoriti jer nisam bila raspoložena za njihove savjete tipa: “Ostavi ga, šta će ti to u životu”.

I tako sam sve više vremena provodila s našim kumom. Bilo nam je lijepo dok smo bili zajedno. Pričali smo o svemu i svačemu, smijali se. Kako je vrijeme prolazilo, počeli smo se nalazimo sve češće. Pronalazili smo izgovore da se vidimo.

Jednog popodneva otišli smo prošetati starim dijelom grada iu jednom trenutku smo se poljubili. U isto vrijeme nam je bilo i ugodno i neugodno. Mnogo smo to željeli, ali opet smo bili svjesni da nije u redu što radimo. Taj dan smo se pomalo zbunjeno razišli i nismo se vidjeli nekoliko mjeseci. Bližio se Božić i ja sam sva bila u tome. Hodala sam gradom u potrazi za poklonima i naišla na njega. Otišli smo na kavu, dugo smo razgovarali otvoreno o tome da se jedno drugome jako sviđamo. Bili smo zajedno cijelo popodne, šetali naokolo i na kraju završili kod njega na čaju, da se ugremo jer je bilo vrlo hladno.

Bila je to velika pogreška. Bili smo sami u toploj sobi i sve se izmaklo kontroli. Postali smo ljubavnici. Naša veza trajala je do trenutka kada sam saznala da sam trudna, otprilike pet mjeseci. Bio je to veliki šok za mene jer sam znala da moj suprug nije otac tog djeteta. Dugo nikome ništa nisam rekla. Razmišljala sam što da uradim i, iako sam znala da je najbolje sve iskreno da priznam, nisam imala snage da to učinim.

Kad sam suprugu rekla da sam trudna, bio je toliko sretan da nisam imala srca da mu to uništim. Znala sam da bi ga to jako pogodilo. Odlučila sam ćutim. S kumom se više nisam viđala. Rekla sam mu da sam trudna, da dijete nije njegovo i da je najbolje da prestanemo da se viđamo.

Moja kćer sada ima tri godine i sve više liči na svog oca. Suprug je postao onakav kakav je bio na početku naše veze, divan i optimističan. Znam da bih morala da budem iskrena i da sve priznam, ali nikako ne mogu skupiti dovoljno hrabrosti. Strah me je što će tada da se dogodi. Bojim se da će nam se svima životi raspasti. Grozno je živjeti tako. “

Ispovijest Žena otkrila najveću laž svog života: Mužu nisam rekla tko je pravi otac naše kćeri!…

| Slider, Život i stil |
About The Author
-