Još jedna novogodišnja čestitka: Šta to slavimo i čemu se iznova nadamo

Zakoračili smo u novu godinu, u novo brojanje 365 dana. I ovo je trenutak kada se rezimira vrijeme iza nas, slažu realne i manje realne želje za mjesece pred nama i nada da će sutra biti bolje i zdravije nego jučer.

U 12 mjeseci iza nas svijet je mnogo plakao, mnogo krvario, ali se i ponekad radovao čuvajući promil nade da će sve biti uredu.

U Bosni i Hercegovini smo slavili nekoliko sportskih uspjeha, nervirali se zbog zatrovane politike i zagađenog zraka i na kraju se uspjeli posvađati sa Djeda Mrazom uz raspravu ko je vjernik, a ko nevjernik. Paradoks našeg prostora i usud koji živimo.

Slavlje iza nas i želje kojima se obasipamo podsjeća na igru kada slažemo kulu od karata i super nam ide, popravljamo svaku kartu posebno i onda nam se jednim nesmotrenim potezom ta kula sruši. Zatim iznova uzmemo karte u ruke i kažemo sebi idemo ispočetka. Idemo graditi nove dane u kojima ćemo padati i ustajati.

A tu kulu od karata u BiH gradi sve manje ljudi. Manje se djece rađa, više ljudi iseljava, sela nam ostaju pusta, a oni koji ostaju sanjaju bolje zdravstvo, školstvo, bolje puteve, manje korupcije, više pravde, više posla i veće plaće.

Sanjaju sasvim obične snove. Sanjaju manje tenzija i više poštovanja. Jer koliko puta ste čuli posljednjih nekoliko godina da ljudi iz BiH ne odlaze samo zbog posla ili plaće, sve više odlaze zbog toksične atmosfere koju generira politika. Odlaze jer ne vide sistem koji štiti jednakost i koji štiti profesionalnost.

Odlaze jer su godinama gledali, trpili i ispaštali redove ispred biroa za zapošljavanje, liste čekanja u bolnicama, nefunkcionalnu, a ogromnu javnu upravu. Odlaze jer ne žele davati novac da bi dobili na vrijeme dokument u javnoj ustanovi. Ne žele satima čekati u čekaonici da bi im pedijatar pregledao dijete pod temperaturom jer taj ljekar radi sam u smjeni.

Živimo u sistemu gdje je cool ne platiti kartu za javni prijevoz, gdje je cool baciti opušak od cigarete kroz prozor automobila, gdje tinejdžeri usvajaju da je takvo ponašanje društveno prihvatljivo. Živimo u sistemu gdje se žalimo na loše obrazovanje, gdje roditelje nije briga za znanje već samo za ocjenu svog djeteta. Gdje će bez pardona napadati nastavnike jer je njihovom djetetu zaključena četvorka, a ne petica. Gdje roditelji ispunjavaju svoje neostvarene snove preko leđa djece.

Gledamo u sistem gdje je normalno da se osuđeni pedofil vrati u školu i predaje djeci i gdje postoje ustanove kojima je to normalno. I dalje živimo u sistemu divlje urbanizacije, neredovnog odvoza smeća, uništavanja rijeka. Živimo u sistemu gdje se historija zloupotrebljava, gdje se žrtve vrijeđaju i gdje ih se ponižava.

Sve bi to mogle biti naše novogodišnje želje na kojima treba raditi. Neko će to riješiti odlaskom u inostranstvo, ali bi polazak od samog sebe u pogledu ka ovim pitanjima možda bio najbolji put da onu kulu od karata složimo, a da nam se ne ruši.

Dijeljenje na patriote i izdajnike neće riješiti sve navedeno. Klix.ba je u godini iza nas pratio sve teme koje su se doticale javnosti u BiH, ali i svijetu.

Donosili smo mnogo lijepih vijesti, ali nažalost i onih manje lijepih. Bili smo i ostali vaš glas i to ćemo nastaviti raditi. Uz nas ste se smijali, nervirali, radovali, ali smo tu uz vas od jutra do sutra.

Sretna vam nova 2023. godina.

(Klix)