Kako Izrael kupuje "stratešku dubinu" i izvozi "sukob civilizacija" na Balkan - Sarajevograd.CLICK

Tel Aviv agresivno gradi “post-američku” sigurnosnu arhitekturu, koristeći evropsko južno krilo (Balkan) kako bi zaobišao sve nestabilniji i kritički nastrojeni nadzor Washingtona.

Da li je pred nama period nove, brutalne destabilizacije Zapadnog Balkana? Čini se da Zapadni Balkan ubrzano postaje poligon na kojem Izrael sije sjeme novih, kontroliranih tenzija.

Ono čemu danas svjedočimo nije spontani politički proces, već grandiozni inženjering premještanja izraelskih obavještajnih i vojnih resursa s gorućeg Levanta na evropski “meki trbuh”. Suočen sa gubitkom tla na Bliskom istoku i tektonskim promjenama u Sjedinjenim Američkim Državama – gdje američka duboka država postepeno prepoznaje toksičnost i štetnost izraelskog lobija po vlastite nacionalne interese, a antisemitizam i anticionizam bilježe historijski rast – Izrael panično traži ono što nikada nije imao: prirodnu stratešku dubinu. Tu dubinu sada kupuje, otima i instalira na Balkanu.

Osovina Tel Aviv-Mostar-Tirana: Post-američka arhitektura i lokalne autokrate

Pogrešna je i prevaziđena teza da je Izrael apsolutno zavisan od SAD-a. Tel Aviv agresivno gradi “post-američku” sigurnosnu arhitekturu, koristeći evropsko južno krilo (Balkan) kako bi zaobišao sve nestabilniji i kritički nastrojeni nadzor Washingtona. U tom cilju, Izrael se strateški naslanja na balkanske autokrate i etnonacionaliste koji su spremni trgovati suverenitetom za opstanak na vlasti.

Indikatori ove ofanzive su posvuda. Od Milorada Dodika, koji u Izraelu vidi sponzora za svoje secesionističke iluzije, preko Dragana Čovića koji nudi geopolitički reket u zamjenu za podršku svom izbornom inženjeringu, pa sve do Edija Rame u Albaniji koji je pozicionirao svoju zemlju kao ključnog izraelskog proxya na Jadranu. Rukovodstvo u Prištini, sa zapanjujućom servilnošću, prati ovaj trend, dok Aleksandar Vučić u Beogradu vješto balansira, ostavljajući širom otvorena vrata za izraelski kapital i tehnologiju. Ovi akteri su već spremni dati bezrezervnu podršku Izraelu, pretvarajući Balkan u sigurnosni i obavještajni protektorat Tel Aviva.

“Kabiri faktor” i vještački izvoz Sukoba civilizacija

Najperfidniji aspekt ove izraelske penetracije jeste psihološki i socijalni inženjering. Izrael na Balkanu ne prodaje samo oružje; on izvozi svoj primarni ideološki proizvod – Sukob civilizacija.

Umjesto da balkanske tenzije posmatramo kroz izlizanu prizmu nezavršenih ratova iz devedesetih, moramo shvatiti da se one danas umjetno “reaktiviraju”. Operacije Amira Grossa Kabirija u Bosni i Hercegovini, specifično u Mostaru, nipošto nisu samo poslovni poduhvati. To je klasično obavještajno-poslovno pozicioniranje. Cilj je jačanje tenzija između muslimanskih i kršćanskih zajednica, što je matrica koju Izrael usavršava decenijama.

Stvaranjem narativa o “islamskoj prijetnji” u srcu Evrope, Izrael lokalnim kršćanskim nacionalistima (poput Čovićevog i Dodikovog ešalona) nudi taktički štit i ideološko opravdanje, dok istovremeno kreira trajno stanje kontrolisane nestabilnosti. Ova nestabilnost je esencijalna, jer upravo ona iziskuje i opravdava prisustvo izraelske sigurnosne tehnologije, cyber-nadzora i vojne industrije. “Kabiri faktor” u BiH je mikro-model makro-strategije: zavadi i polariziraj po krhkim etno-religijskim linijama.

Elbit doktrina: Kako ugovori o naoružanju prekrajaju mapu Zapadnog Balkana

Ovaj geopolitički teatar ne bi bio potpun bez čvrstog, terenskog uvezivanja. Masovni vojni ugovori u Srbiji, Albaniji i Grčkoj (planirani i realizovani za period 2024–2025.) nisu puka trgovina oružjem. To je ono što u geopolitici nazivamo diplomatskim hardware-om.

Kroz kompanije poput Elbit Systemsa, Izrael se “trajno ugrađuje” (hard-coding) u sisteme nacionalne odbrane balkanskih država. Posljedice ovoga su tektonske: jednom kada izraelska tehnologija, softveri, dronovi i sistemi protuzračne odbrane postanu nervni sistem vojski na Balkanu, postaje apsolutno nemoguće da Evropska unija ili SAD izvrše “derizikaciju” (de-risk) od Izraela, a da pritom ne izazovu potpuni kolaps regionalne sigurnosti i južnog krila NATO-a.

U ovaj sigurnosni obruč snažno je uvezana i Atina. Sve jače veze između Tel Aviva i Grčke imaju jasan zajednički imenilac: paničan strah od geopolitičkog uspona i emancipacije Turske. Izrael, Grčka, a sada i uvezani balkanski proxy akteri, formiraju sanitarni kordon koji bi trebao zaustaviti turski uticaj, dok istovremeno služi kao štit za izraelske operacije u Mediteranu.

Američka šutnja: Komplicitet ili nemoć?

Sve ovo nas dovodi do ultimativnog pitanja: Gdje su Sjedinjene Američke Države? Zvanični Washington sve ovo nijemo posmatra i ne čini gotovo ništa da spriječi pretvaranje Balkana u izraelsku sigurnosnu prćiju. Ova šutnja nameće logičan, ali zastrašujući zaključak. Da li se Izrael pozicionira na Balkanu uz prešutnu pomoć frakcija unutar SAD-a koje i dalje vjerno služe izraelskom lobiju, ili je američka administracija postala toliko paralizirana unutrašnjim podjelama da više ne može kontrolisati ni vlastite geopolitičke satelite?

Bilo kako bilo, rezultat za Zapadni Balkan je isti. Region se, uz svesrdnu pomoć korumpiranih i kratkovidnih domaćih elita, pretvara u laboratoriju za izraelski “survivalizam”. Ukoliko se ovaj proces ne demaskira i ne zaustavi, narodi Balkana će ponovo platiti krvavu cijenu, ovog puta ne zbog vlastitih zabluda, već služeći kao tuđa “strateška dubina” u ratu civilizacija koji nikada nije bio njihov.

(Stav)