Karoline Leavitt je živi dokaz da za uništavanje demokratije i morala ne trebaju uvijek tenkovi. Ponekad je dovoljna jedna govornica, potpuni nedostatak stida i odlučnost da se stvarnost savije do tačke pucanja.

 

 

 

Kada se historičari, sociolozi i analitičari političkih komunikacija u budućnosti budu osvrtali na administraciju Donalda Trumpa u periodu 2025–2026. godine, jedno ime će se izdvajati ne kao puka fusnotirana bilješka, već kao arhitekta jedne potpuno nove, zastrašujuće epistemološke ere (čitaj idiokracije). Karoline Leavitt, mlada, telegenična i nemilosrdna sekretarka za štampu, nije samo PR lice Bijele kuće. Ona je oružje. Personifikacija radikalnog zaokreta u kojem je istina prestala biti kategorija, a postala smetnja, dok je islamofobija od prikrivenog “dog-whistlinga” evoluirala u otvorenu, grotesknu državnu politiku.

 

 

Njen uspon nije slučajan, niti je njen komunikacijski stil proizvod neiskustva. Upravo suprotno. Iza fasade mlade majke i lica “modernog MAGA pokreta” krije se sofisticirani operativac čiji je primarni zadatak eutanazija objektivne stvarnosti. A nigdje taj zadatak nije obavljen sa toliko maligne preciznosti kao na pitanju Gaze, islama i Bliskog istoka.

 

 

Anatomija groteskne laži: 50 miliona dolara za kondome u Gazi

 

 

Da biste razumjeli politički modus operandi Karoline Leavitt, ne morate čitati njene biografije; dovoljno je analizirati njen prvi zvanični brifing u januaru 2025. godine. U trenutku kada se Pojas Gaze gušio pod kišom bombi, kada je glad postala oružje masovnog uništenja, a humanitarna katastrofa probila sve poznate historijske granice, Leavitt je pred kamerama izvela jedan od najperfidnijih spinova u modernoj političkoj historiji.

 

 

Naime, potvrdila je pred očima miliona gledalaca da je prethodna administracija spiskala 50 miliona dolara američkih poreznih obveznika na – kondome u Gazi.

 

 

Ova izjava nije bila samo faktički netačna dezinformacija u kojoj je dio šire humanitarne pomoći namjerno, drastično i bizarno preuveličan i izvučen iz konteksta. Ne, ovo je bila dobro isplanirana operacija dehumanizacije. Fokusiranjem na apsurdan, trivijalan i seksualiziran narativ (“kondomi”), Leavitt je svjesno banalizirala nezamislivu patnju palestinskog naroda. Cilj je bio jasan: američkom građaninu, koji je potencijalno mogao osjetiti empatiju prema uništenim palestinskim životima, ponuđen je narativ u kojem su Palestinci prikazani kao paraziti koji troše američki novac na apsurdne načine.

 

 

Vijeće za američko-islamske odnose (CAIR) s pravom je ovu izjavu okarakterisalo kao “ridikuloznu i dehumanizirajuću laž”, ističući da ona reflektira “intenzivnu mržnju prema palestinskom narodu”. Leavitt, naravno, nikada nije povukla ovu izjavu. U njenom univerzumu, povlačenje izjave je znak slabosti, a ponavljanje laži je demonstracija moći. Kondomi u Gazi poslužili su kao dimna zavjesa za američko sponzorisanje genocida i savršen alat za produbljivanje institucionalne islamofobije.

 

 

Institucionalizacija islamofobije: Od “epskog momenta” do brisanja muslimana

 

 

Optužbe za islamofobiju koje se vežu uz Leavitt nisu incidentne; one su sistemske. Njena retorika pažljivo je kalibrirana da marginalizuje, dehumanizuje i, u konačnici, kriminalizuje muslimansko prisustvo i egzistenciju, kako globalno, tako i unutar samih Sjedinjenih Američkih Država.

 

 

Kada je Donald Trump u decembru 2025. godine, u najčistijem izljevu ksenofobije, somalijske imigrante (pretežno muslimane) nazvao “otpadom”, a njihovu domovinu mjestom koje “smrdi”, zadatak Leavitt nije bio da taj diplomatski požar ugasi. Umjesto klasičnog PR ublažavanja, ona je otišla korak dalje, nazivajući taj otvoreno rasistički ispad “epskim momentom”.

 

 

Ovaj “epski moment” je suština njene uloge. Ona je tu da legitimizira najmračnije impulse svog šefa. Njen aplauz na Trumpovu mržnju poslao je jasnu poruku somalijskoj zajednici u Minnesoti, ali i cijelom islamskom svijetu: Bijela kuća vas više ne smatra ljudskim bićima s pravima, već političkim rekvizitima za zabavu radikalne desnice.

 

 

Tokom vojne krize s Iranom (tzv. Operation Epic Fury) u martu 2026. godine, njena islamofobija poprima geopolitičke razmjere. Korištenjem termina “islamski ekstremizam” kao univerzalnog pokrivača za svaki vojni potez, Leavitt svjesno briše razliku između iranskog političkog režima i religije islama. Na pitanja o civilnim žrtvama u muslimanskim zemljama, ona nudi isključivo zid tišine ili agresivne kontra-optužbe. Za nju, muslimanske civilne žrtve nisu kolateralna šteta – one u narativu Bijele kuće naprosto ne postoje. Dodamo li tome njen kontinuirani, otvoreno neprijateljski odnos prema kongresmenki Ilhan Omar, koju kroz prikrivene signale (dog-whistling) optužuje za “antiamerikanizam”, dobijamo kompletnu sliku osobe kojoj je mržnja prema islamu ne samo lični stav, već politički kapital.

 

 

Smrt empirije: “Osjećaj zasnovan na činjenicama”

 

 

Da bi ovakva mašinerija dehumanizacije i laži funkcionisala, bilo je potrebno srušiti same temelje logike. Tu dolazimo do najbizarnije, ali i najopasnije inovacije Karoline Leavitt.

 

 

U martu 2026. godine, upitana na osnovu kojih obavještajnih dokaza Trump tvrdi da Iran sprema napad, Leavitt je ispisala novu stranicu filozofije historije izjavivši da predsjednik ima “osjećaj koji je zasnovan na činjenicama” (a feeling that was based on fact).

 

 

Ovo nije lapsus. Ovo je proračunati odmak od ere prosvjetiteljstva i “doba razuma”. Uvođenjem “osjećaja” kao legitimnog, pa čak i superiornog epistemološkog alata u odnosu na birokratsku inteligenciju i dokaze, Leavitt poručuje da je istina ono što vođa osjeća. U ovom sofističkom zaokretu, intuicija imperatora postaje zakon, a novinari koji traže dokaze postaju, njenim riječima, “pristrasni lijevičarski hakeri” i neprijatelji države.

 

 

Toponimsko ratovanje: Preimenovanje stvarnosti i medijska tiranija

 

 

Karoline Leavitt ne ratuje samo protiv istine; ona ratuje protiv same geografije. Njen otvoreni sukob sa agencijom Associated Press (AP) savršen je primjer onoga što geopolitičari nazivaju toponimskim ratovanjem. Kada je Trump izvršnom naredbom Meksički zaljev preimenovao u “Američki zaljev”, Leavitt je to iskoristila za demonstraciju apsolutne moći.

 

 

Zabrana pristupa predsjedničkom avionu i Ovalnom uredu novinarima AP-a jer su odbili koristiti ovaj imperijalni, izmišljeni naziv, potez je kakav na Zapadu nije viđen od pada Sovjetskog Saveza. Njena izjava: “Niko nema pravo ulaziti u Ovalni ured i postavljati pitanja – to je privilegija i poziv koji mi dajemo”, označava kraj objektivne kartografije i nezavisnog novinarstva. Novinari u njenoj press sali više nisu tu da izvještavaju; oni su tu da kapituliraju. Odbijanje kapitulacije rezultira brisanjem iz prostora moći.

 

 

“Pitbul u svili” i arhetip Majčinske zaštitnice

 

 

Zašto Trump toliko oslanja na nju? Zašto je njena uloga postala toliko monumentalna da je mnogi smatraju najmoćnijom ženom u Washingtonu? Odgovor leži u psihologiji i vizuelnoj manipulaciji.

 

 

Karoline Leavitt operira kroz arhetip koji socijalni psiholozi nazivaju “Željezna djevica” ili, kolokvijalno, “pitbul u svili”. Trump, suočen s unutrašnjim nemirima, ratom na Bliskom istoku i novim talasom skandala (poput onih s Epsteinovim dokumentima iz 2025., koje je ona beskrupulozno branila optužujući medije za ignorisanje fentanila), trebao je savršeni štit.

 

 

Leavitt je mlada, artikulisana majka koja se nedavno vratila s porodiljskog odsustva. Ona vizuelno predstavlja telegeničnu porodičnu idilu, “modernu MAGA ženu”. Ali iz tih usta, koja je sam Trump u nastupu mizoginog, ali znakovitog oduševljenja opisao kao “mitraljez”, izlazi najradikalnija vojna i politička propaganda.

 

 

Kada u martu 2026. godine na Fox Newsu, usred iranske krize, ne isključi mogućnost uvođenja obaveznog vojnog roka (draf), izazivajući masovnu paniku, ona to radi sa smirenošću osobe koja “brine o sigurnosti nacije”. Njeno lice mlade majke koristi se kao oružje da bi visokoagresivne, militantne i radikalne akcije – od naoružanih federalnih agenata na biralištima do slanja tuđe djece u rat – izgledale kao nužna “zaštita američke porodice”.

 

 

Ona je tu da ublaži estetiku fašizma. Njen posao je da nezamislivo učini zvučnim, a nehumano opravdanim.

 

 

Trijumf post-istine nad moralom

 

 

Karoline Leavitt nije anomalija Trumpove administracije; ona je njen najsavršeniji proizvod. Njeno odbijanje prijavljivanja stotina hiljada dolara iz kampanje, favoriziranje opskurnih influencera nad tradicionalnim medijima i demonstrativno napuštanje govornice kada joj se ne sviđaju pitanja, samo su tehnički detalji jednog mnogo šireg i opasnijeg projekta.

 

 

Ona je arhitekta sistema u kojem se mržnja prema muslimanima pakuje u brifinge o “nacionalnoj sigurnosti”, u kojem se tragedija cijelog jednog naroda u Gazi svodi na vulgarne laži o kondomima, i u kojem se ratni huškački potezi pravdaju predsjednikovim “osjećajima”.

 

 

Karoline Leavitt je živi dokaz da za uništavanje demokratije i morala ne trebaju uvijek tenkovi. Ponekad je dovoljna jedna govornica, potpuni nedostatak stida i odlučnost da se stvarnost savije do tačke pucanja. U ratu između činjenica i mraka, “pitbul u svili” je za sada preuzeo komandu nad narativom slobodnog svijeta. A cijenu te pobjede, kao i uvijek, prvi plaćaju oni kojih na njenim mapama i u njenim “osjećajima” ionako nema.

 

(Stav)

Kako je Karoline Leavitt islamofobiju i apsurd pretvorila u zvaničnu doktrinu Bijele kuće