KAKO NEBOŠNJAK EDIN FORTO GURA DODIKOVOG BOŠNJAKA (?) ŠULIĆA U VIJEĆE MINISTARA

Vijeće ministara čini 10 osoba – predsjedavajući i devet ministara. Svaki od konstitutivnih naroda ima po tri člana Vijeća, jedan dolazi iz reda Ostalih. Za donošenje odluka na sjednicama Vijeća ministara potrebno je prisustvo barem jednog predstavnika svakog od konstitutivnih naroda.

Sporazum o formiranju vlasti na državnom nivou potpisali su Osmorka, SNSD i HDZ.

SNSD će dati tri ministra u Vijeće ministara iz reda srpskog naroda. HDZ daje ministre iz reda hrvatskog naroda. Iako su iz Osmorke uvjeravali javnost kako će svojom multietničnošću u ‘državnu reprezentaciju’ dati i ministre iz reda Srba i Hrvata, i tako dokidati etnički princip, čini se kako su još jednom obmanuli javnost. Osmorka, kako je to prvobitno dogovoreno, nije planirala čak ni da imenuje tri ministra iz reda bošnjačkog naroda. Naime, iz ove koalicije delegirali su dva ministra Bošnjaka, Heleza i Konakovića, a treću ministarsku fotelju za sebe je u pregovorima dogovorio Edin Forto, ponosni nebošnjak.

Osmorka je pristala na podjelu resora kako bi zadovoljili ambicije Edina Forte. Kad se dijelio plijen, u Osmorci nisu bili mnogo zainteresovani za etničku zastupljenost, kako je i Ustav prepoznaje. Ali samo za zastupljenost Bošnjaka. Tako je ostalo neupražnjeno jedno mjesto koje pripada ministru iz reda bošnjačkog naroda. I jedna pozicija za koju, uz navodnu saglasnost Osmorke, ministra daje Dodikov SNSD. Dodik se nije bunio, naprotiv. On ima sebi odanih Bošnjaka. A teško je utvrditi da su zaista Bošnjaci, izuzev što to za sebe, radi političkih potreba, sami tvrde. Dodik bi, kako su to brojni ovih dana upozoravali, sa svojim ministrom Bošnjakom, Šulićem, uz HDZ, državu imao u šaci i sve odluke bi na Vijeće ministara bilo moguće donositi i bez ostalih ministara Osmorke.

Moguće je pomisliti kako je ovakav ishod posljedica nevjerovatne ambicije Edina Forte. I tu sigurno ne bi bilo greške. Upravo su ambicije razlog zašto, uprkos komotnoj većini, još nije formirana nova vlast u Kantonu Sarajevo. Ali je nemoguće pomisliti kako u Osmorci nisu znali da bi žrtva bila država i njeno isporučivanje Dodiku. Naravno da sve o načinu rada i funkcionisanja Vijeća ministara zna npr. Denis Zvizdić, koji je, kao kadar SDA, ovom institucijom rukovodio četiri godine. Dakle, neznanje, definitivno, nije razlog namjere da se Dodiku isporuči ministar Bošnjak i kontrola nad radom Vijeća ministara.

Moglo bi se postaviti i pitanje žele li, zapravo, Forto i Naša stranka, uz odobravanje NiP-a i SDP-a, ovako napraviti veliki ustupak Miloradu Dodiku. Rade li to, kao u slučaju izbora gradonačelnika Mostara, s predumišljajem?

Osmorka je doživjela svoju prvu javnu krizu i remont. Navodno, većini se ne ostaje pod skutima koalicije koja, kako izgleda, ispunjava želje, prvo Čoviću, a potom i Dodiku.

Ali pod značajnom prinudom, pritiscima i prijetnjama sve stranke i lideri ostaju na broju. I namireni. Uz obećanje kako će zamoliti Dodika da se u Vijeću ministara napravi drugačiji raspored snaga. I da malo tiše govori o imovini koju otima od države. Forto će politički ‘naplatiti’ ostane li bez ministarske pozicije. Naći će se i neki novi ‘Šulić’, adekvatan Bošnjak iz NS-a ili SNSD-a. Niko u Osmorci nije previše zabrinut. Ali Bošnjaci bi morali biti zabrinuti.

(Hayat)