Kako spasiti političku karijeru Denisa Bećirovića: Potrošen bez rezultata

Ambicija je čudna stvar. Kada iza nje ne stoji minimum integriteta ili znanja, ostane spaljena na lomači stvarnosti.

U SDP-u panika. Kako spasiti političku karijeru Denisa Bećirovića, uzdanice ove stranke i kadra koji je birokratskom upornošću, pod palicom mentora kojeg je za svog mandata ustoličio na diplomatsku poziciju, u situaciji kada on izvjesno gubi podršku, a trebao je služiti kao mobilizacijski faktor koji će prikriti sve afere aktuelno vladajućih u BiH.

Nakon koordiniranog napada na relaciji bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy – Trojka na opoziciju koja je optužena da podržava crtanje novih karata podjela BiH, Bećirović je sebi svojstveno, hrabro isključivo na riječima, kazao:

Ima nas dovoljno da zaustavimo sve one koji otvoreno ili prikriveno krenu u razaranje naše domovine.

Da ne ponavljamo odveć poznatu činjenicu da Bećirović nije, bez obzira što je za takvo nešto imao dovoljno godina, učestvovao u odbrani naše zemlje devedesetih, napomenimo kako je u aktuelnim političkim prilikama, ovaj SDP-ovac toliko odvojen od stvarnosti da sve dok tvrdi da neće dozvoliti da se pregovara o podjeli države, ekspoziture politike njegovih partnera u vlasti koje je sam pomogao instalirati, doslovno crtaju nove mape BiH u Zagrebu.

Eto, kao, Bećirović bi sad sa 50 godina išao u bilo kakav oblik borbe za ono za što se nije borio ni kada je zapravo bilo potrebno. Jedino ukoliko misli na borbu saopćenjima, tu doista smara protivnika do smrti.

Previše krvi i suza je proliveno da bi se opet raspravljalo o scenarijima sličnim onim iz 1990-ih godina.

Proliveno je previše krvi i suza tokom agresije na BiH. Ali Bećirović ne zna šta to znači. Za njega takve tvrdnje ostaju na nivou stilskih figura koje upotrebljava u slučaju da je potrebno kod dijela javnosti potaknuti emociju kojom se budi sjećanje na sve što je sve bilo potrebno uraditi i kakvu žrtvu podnijeti za očuvanje domovine. Ali opet, šta bi Bećirović znao o tome? Koji je njegov specifičan doprinos?

Nama u Bosni i Hercegovini ne trebaju nove granice, trebaju nam nova radna mjesta, škole, putevi i otvaranje bolje perspektive za mlade.

Nama u BiH ne treba još Bećirovića na vlasti. Ne treba nam da sa hiljadama KM mjesečno plaćamo njegovu suštinsku nesposobnost. Treba nam da se on usudi okušati i svoje znanje prezentirati u realnom sektoru nakon tri decencije na budžetu. Također, ne treba nam Bećirović koji će za državnu vlast nominovati, potvrditi i podržati kadrove politika HDZ-a i SNSD-a koji crtaju drugačiju BiH, podijeljenu po etničkim linijama te koji kao apsolutno prihvatljive narative žele nametnuti pokušaje tihe secesije ili pitanje trećeg entiteta.

Nisu mape etničkih podjela koje su uspješno odbijene decenijama prije Bećirovićevog dolaska na vlast, same sebe povampirile, već one po prvi put nailaze na pogodno tlo u politikama onih koji su pristali da se ratni ciljevi etničkog čišćenja Bošnjaka aktualiziraju u obliku političkog uklanjanja volje najmnogobrojnijeg naroda kako bi pojedinci došli na funkcije za koje nisu dorasli.

Ambicija je čudna stvar. Kada iza nje ne stoji minimum integriteta ili znanja, ostane spaljena na lomači stvarnosti.

Bećirović svojim ultrapopulističkim izjavama ne samo da izaziva bijes domaće javnosti, već i međunarodnih partnera. I dok po hodnicima Predsjedništva BiH pokušava održati pod kontrolom vlastiti imidž te ušutkati sve one koji u javnost iznose nimalo laskave fakte o tome gdje i pored koga sjede on i njegova supruga, vozovi separatizma idu dalje do svih onih važnih mjesta gdje “predsjedavajući” ne može doći.

(Stav)