Potpuni politički promašaj procjene bivšeg ambasadora nije doveo do slabljenja separatističkih politika u našoj zemlji, već u realnom sagledavanju svjedočimo da više ne postoji jedna već dvije opcije, obje dio državne vlasti, koje crtaju nove karte podjela BiH.
Američka administracija podnijela je izvještaj Kongresu o politici prema Zapadnom Balkanu, a dio tog izvještaja odnosio se na Bosnu i Hercegovinu. Imao je to potrebu nimalo slučajno komentirati bivši ambsador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michael Murphy. U tom kontekstu, podsjetimo na par događaja iz prethodnih nekoliko dana povezanih sa njegovom neslavnom ostavštinom u ovoj zemlji.
Jedna od štićenica bivšeg američkog ambasadora u našoj zemlji Sabina Ćudić (Naša stranka) je na ogavan način pristupila relativizaciji agresije na BiH i posljedično patnje koju je ona izazvala, a koja je rezultirala velikim zgražavanjem javnosti, pa Ćudić ni cijela mašinerija stranački vjernih pratitelja nije mogla izvući iz političke rupe u kojoj se našla.
Prije toga, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović koji potencirajući da je trenutno predsjedavajući nastoji stvoriti grandiozniju sliku sebe no što je to slučaj zanemarajući da se radi o principu rotacije, šuti otkako je na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a ponovno pokušao izvšiti pritisak na NATO tvdnjama da je BiH ispunila sve uslove za pristupanje savezu. Laž koja je samo dan kasnije demontirana.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, Murphyjeva super-beba, eksponent Trojke koji je sa svojom strankom postao X faktor zahvaljujući prekrajajanju ustavnog poretka i suspenzijom volje Bošnjaka, nastavlja SNSD-u i HDZ-u ispunjavati želje dovodeći zemlju u neviđenu političku krizu.
Murphyjeva djeca, SDP, Naša stranka i Narod i pravda upravljaju državnim institucijama godinama, a rezultat njegovog političkog nasilja nad građanima ove zemlje nikako ne ide u prilog roditelju koji ne priznaje da je na njih projicirao vlastite, u stvarnosti neutemeljene želje.
Prema Murphyju, lider SNSD-a Milorad Dodik je i dalje najdestabilizirajuća sila u BiH, ali upravo je isti taj Dodik uspio u tokom saveza sa njegovom Trojkom ukinuti ranije nametnute sankcije te nastaviti direktno raditi na podrivanju Dejtona.
Naizgled niotkuda ubacujući u bh. politički prostor tvrdnje o navodnoj otvorenosti lidera SDA Bakira Izetbegovića za ideju da se BiH podijeli po etničkim granicama, Murphy hrabro dijeli na platformi X, kao da se javnost ne sjeća događaja koji su prethodili instaliranju Trojke na vlast u BiH vertikalno. I sada očekuje da svi povjeruju kako je on znao za postojanje karte podjela, ali eto, nije to iskoristio ranije, čak i tokom najvećih napada na SDA?
To treba značiti da je “čuvao” svoje imaginarne informacije za potrebitije trenutke, poput godine u kojoj se sada nalazimo, u situaciji kada je sasvim jasno da će projekat Trojke otići u političku prošlost?
Nije slučajno da je Murphy odlučio uskrsnuti u bh. prilikama baš u trenutku kada su njegovi štićenici suočeni sa kulminacijom vlastite nesposobnosti.
Murphyjev politički eksperiment zasnivao se na ideji da će koordinirani pritisak na unutrašnje političke prilike zemlje dovesti do nove realnosti uz njegovo mentorstvo usmjereno ka jednoj političkoj grupaciji čiji je arhitekt već godinama.
No jedino što je ovaj sada penzionisani diplomata uradio, jeste izgubio vlastiti kredibilitet jer njegova kaubojska vizija BiH nije ukalkulisala da će apsolutna nesposobnost Trojke, tog nemeritokratskog sastava lišenog čak i dijela dimenzije koji u sebi sadrži interese ove zemlje, spaliti sve mostove te nastaviti gurati državne institucije ka propasti.
Čak i uz podršku međunarodne zajednice, Murphyjeva Trojka je pokazala apsolutnu nemoć pred svojim koalicionim partnerima i nije uspjela disciplinirati nikoga niti osigurati funkcionalnost države.
Potpuni politički promašaj procjene Murphyja nije doveo do slabljenja separatističkih politika u našoj zemlji, već u realnom sagledavanju svjedočimo da više ne postoji jedna već dvije opcije, obje dio državne vlasti, koje crtaju nove karte podjela BiH.
Koordinirani pokušaj Trojke i Murphyja da utišaju glasove opozicije, nastavak su antidemokratskog djelovanja koje testira granice onoga koliko nesposobnosti i dezorijentiranosti Trojke državni sistem može podnijeti prije no se krene urušavati.
Murphyjev projekat našao se u apsurdnoj situaciji jer jedino čega je Trojka sada simbol, jeste institucionalna slabost. Iznenadno pokušavanje da se aktualizira tema kojom se targetira opozicija, govori o stepenu panike u redovima Trojke koja će vlastitim djelovanjem brže s trona, no što je na njega došla.
(Stav)










