Razmišljajući o kubanskoj raketnoj krizi, predsjednik John Kennedy jednom je upozorio da nuklearne sile “moraju spriječiti one sukobe koji dovode protivnika do izbora: ili ponižavajuće povlačenje ili nuklearni rat”.

 

 

Obračun s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom oko Ukrajine još uvijek ne odražava ivicu od jedne minute do ponoći koja je dovela Sovjetski Savez i Zapad na rub Armagedona u oktobru 1962. godine.

 

 

Ali Kennedyjeva logika supersile odjekuje potresno dok je Putin stjeran u kut zbog strateške katastrofe njegova rata, herojskog otpora Ukrajine i izvanrednog savezničkog transporta oružja i streljiva vrijednog više milijardi dolara, piše CNN.

 

 

Predsjednik Joe Biden, koji je uvijek izjavljivao da su njegovi dvostruki ciljevi pomoći Ukrajini u odbrani i izbjeći izravnu eskalaciju s Putinom koja bi mogla riskirati nuklearni rat, čini se da razmišlja o JFK-ovom upozorenju.

 

 

Na prikupljanju sredstava u Potomacu u Marylandu u ponedjeljak navečer, Biden je povjerio da je zabrinut što Putin još nije smislio izlaz iz rata, unatoč “proračunljivosti” bivšeg oficira KGB-a.

 

 

U međuvremenu, visoki dužnosnici nacionalne sigurnosti priznaju da još ne znaju kakav bi sve veći ruski uspjeh u istočnoj i južnoj Ukrajini omogućio Putinu da proglasi svojevrsnu pobjedu i deeskalira rat, izvijestila je Kaitlan Collins s CNN-a.

 

 

Sve je ovo briga. Ali to se čini donekle u suprotnosti s politikom SAD-a. Naposljetku, eksplicitni cilj Washingtona u podršci Ukrajini je da Putin izgubi rat. Biden je od Kongresa zatražio 33 milijarde dolara za slanje vojne i druge pomoći Ukrajini, a Dom je u utorak izglasao usvajanje zakona od otprilike 40 milijardi dolara. Washington preplavljuje bojno polje protuoklopnim i protuzračnim projektilima, radarima, bespilotnim letjelicama, artiljerijskim granatama i haubicama.

 

 

Ovaj agresivni zapadni pristup, sporo napredovanje Putinovog rata iscrpljivanja i nedostatak bilo kakvog diplomatskog napora da se rat okonča znače da je gotovo sigurno da će ruski čelnik biti dodatno povučen u opasan kut.

 

 

Čini se da je Putinova jedina izlazna opcija trenutno kapitulacija i prešutno priznanje da su napori Zapada, u kombinaciji s žestokom ukrajinskom hrabrošću, nadvladali njega — pozicija koju bi bilo politički nemoguće usvojiti.

 

 

Koliko daleko bi Putin otišao?

 

Ne postoji pravi konsenzus o tome šta bi Putin mogao učiniti ako je očajan. Iako ne dijeli logično i tačno stajalište Washingtona da gubi rat, nema naznaka da je suicidalan i da bi riskirao nuklearni sukob punog razmjera testiranjem zapadne odlučnosti.

 

 

Nekoliko visokih američkih dužnosnika javno je izrazilo strah da bi Putin mogao posegnuti za taktičkim nuklearnim oružjem nižeg učinka na bojištu kao alternativom ponižavajućem porazu u Ukrajini. Došlo je do određenog olakšanja u vezi s tim rezultatom u utorak, kada je direktorica Nacionalne obavještajne službe Avril Haines rekla kongresnom odboru da je stajalište SAD-a da ne postoji “neposredan potencijal da Putin upotrijebi nuklearno oružje”. A direktor Obavještajne agencije za obranu, general pukovnik Scott Berrier, rekao je da ta procjena također uključuje taktičke uređaje ili uređaje na bojištu.

 

 

Ali teško da je alarmantno razmatrati tu mogućnost. Putin se pokazao kao nemilosrdan vođa s malo grižnje savjesti zbog masovnih žrtava. Srušio je gradove u Čečeniji i pustio svoje snage na civile u Siriji. Njegov rat u Ukrajini uključivao je nemilosrdno granatiranje i bombardiranje stambenih naselja, škola, stanica i skloništa, te očite ratne zločine od strane njegovih vojnika. Poginule su hiljade njegovih vojnika. A Putin je već upotrijebio oružje za masovno uništenje — na primjer, ciljajući ruske prebjege na britanskom tlu radioaktivnim elementima i nervnim agensima — ne obazirući se na civile, tvrdi vlada Ujedinjenog Kraljevstva.

 

 

Spremnost Rusije da prijeti upotrebom nuklearnog oružja – na način na koji je Sovjetski Savez rijetko radio tokom Hladnog rata – da terorizira zapadnu javnost, u međuvremenu, naglašava vrstu prednosti koju najstrašniji arsenal svijeta može donijeti odmetničkim državama u želji da spriječi mogućnost zapadne intervencije.

 

 

Putin ne pokazuje znake da gleda na izlaz iz rata

 

 

Premda se SAD može kritizirati jer Putinu nije pružio izlaz o kojem je Biden nagađao, takva inicijativa bi bila teška – i ionako možda neće uspjeti.

 

 

Za početak, Putin ne gleda na izlaze. Dok je rat ekonomska, vojna i strateška katastrofa za Rusiju, lider Kremlja pleše prema vlastitoj logici. Ako ne može kontrolirati cijelu Ukrajinu ili srušiti njenu vladu, stvaranje ogromnog ljudskog i materijalnog uništenja koje sprečava Ukrajinu da funkcionira kao normalna ekonomija i kažnjava njene težnje da se pridruži Zapadu moglo bi biti dovoljno – i moglo bi djelovati kao odvraćanje za druge bivše sovjetske države.

 

 

To je možda jedan od razloga zašto je Haines u utorak sugerirala da se ruski lider “sprema za produženi sukob u Ukrajini, tokom kojeg još uvijek namjerava postići ciljeve izvan Donbasa”. Ali upozorila je da neusklađenost Putinovih vojnih sposobnosti i njegovih ambicija znači da bi on mogao biti prisiljen natrag u taj opasni kut.

 

 

“Trenutni trend povećava vjerovatnost da će se predsjednik Putin okrenuti drastičnijim sredstvima, uključujući uvođenje vanrednog stanja, preusmjeravanje industrijske proizvodnje ili potencijalno eskalirajuće vojne akcije kako bi oslobodio resurse potrebne za postizanje njegovih ciljeva kako se sukob odugovlači, ili ako smatra da Rusija gubi u Ukrajini”, rekla je Haines.

 

 

Ideja da bi se Putin mogao izvući iz strateške slijepe ulice u kojoj se nalazi također pada iz dva druga razloga. Prvo, ruski lider je odbio sve diplomatske rampe, molbe i upozorenja za deeskalaciju sukoba prije invazije. Sada su ulozi njegov lični prestiž, politički položaj i ugled Rusije — kao i sud historije — akutniji. Zapravo, bilo je znakova moguće nove eskalacije u utorak, jer je Bjelorusija premjestila specijalne snage na granice Ukrajine, navodeći ‘zapadnu agresiju’ kao razlog za taj potez.

 

 

Drugi razlog zašto ovo možda nije vrijeme za diplomatiju leži u uvjerenju u zapadnim prijestolnicama jastreba, poput Londona i Washingtona, da su snage ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, u istoj mjeri sa zapadnim oružjem, zaslužile pravo na pobjedu u ratu – i da bi mogle na kraju to i učiniti.

 

 

Ukrajina je, naposljetku, oštećena strana, koja je pretrpjela ničim izazvanu invaziju.

 

 

I do sada Putin nije ciljao konvoje oružja koji su se uputili u Ukrajinu na tlu NATO-a ili organizirao velike cyber napade na zapadne mete — barem one koji su javno poznati. Oba propusta ukazuju na moć odvraćanja.

 

 

Ali kako se rat odugovlači, uz stalnu opasnost od eskalacije ili pogrešne procjene koja bi potaknula širi sukob, mogu se otvoriti pukotine u tvrđavi zapadnog jedinstva.

 

 

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je neuspješno pokušao uvjeriti Putina da ne izvrši invaziju na Ukrajinu, osudio je ratobornu retoriku ruskog lidera povodom Dana pobjede. No, također je rekao da će na kraju Ukrajina i Rusija morati sjesti i razgovarati o miru — čemu neće služiti moskovsko “poniženje”.

 

 

Macron je potom u utorak razgovarao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, Putinovim saveznikom, nakon čega je Elizejska palača saopštila da su se složili “o hitnosti prekida vatre”.

 

 

I bio je to upečatljiv trenutak u Ovalnom uredu u utorak, kada je italijanski premijer Mario Draghi, nakon što je pohvalio zapadno jedinstvo u Ukrajini i osudio rusku invaziju, rekao Bidenu ovo pred kamerama:
“Moram vam reći da sada u Italiji i u Evropi ljudi žele stati na kraj… ovim masakrima, nasilju, klaonicama koje se dešavaju. I ljudi razmišljaju šta možemo učiniti da donesemo mir.

 

 

“Barem žele razmišljati o mogućnosti uvođenja primirja i ponovnog pokretanja nekih vjerodostojnih pregovora. Takva je situacija trenutno. Mislim da moramo duboko razmisliti kako to riješiti.”

 

 

Njegovi komentari odražavali su rastuću nervozu da bi Putin bez neke vrste vanjske intervencije mogao biti gurnut u onaj kut o kojem je Kennedy govorio u govoru na Američkom univerzitetu u junu 1963.

 

 

Mjesecima ranije, dok je svijet zadržavao dah u strahu od nuklearnog rata, Kennedy je osmislio način da sovjetski vođa Nikita Hruščov odstupi bez gubitka obraza u sukobu oko Kube.

 

 

Šest desetljeća kasnije, Putinu bi mogla biti potrebna nekakva slična prilagodba, koliko god ona bila bolna.

 

(Raport.ba)

Kennedy je prije 60 godina dao stravično predviđanje: Njegov najveći strah danas se odvija u Ukrajini, sve vodi ka neviđenoj katastrofi