Iako se skoro svi vole ponašati kao da se ništa posebno ne dešava ili barem ništa što se ranije nije već desilo, u BiH su se stvari u zadnjih par sedmica opasno zakomplikovale!

 

 

 

Ostavši bez manevarskog prostora, koga je sam suzio svojom tvrdom maskimalističkom politikom, te suočen se sudskim procesuiranjem, Milorad Dodik je krenuo u avanturu, koja bi, ukoliko na vrijeme ne bude osujećena – mogla izazvati – katastrofalne posljedice!

 

 

 

Piše: Faruk Kajtaz/Iza scene

 

 

Naime, Dodik je ‘zakuhao’ po svim mogućim pitanjima: od statusa državne imovine BiH, preko Ustavnog suda, do insistiranja na proslavi neustavnih praznika, slavljenju presuđenih ratnih zločinaca i njihovih projekata, pa sve do najave vlastitog Izbornog zakona i naravno kao finale – secesije entiteta RS od BiH.

 

 

 

Ukoliko sve ovo nije razlog za podizanje političke uzbune u BiH i regionu – onda ne znam šta bi to moglo biti? Šta još to Dodik treba uraditi ili najaviti, pa da se ovdašnja autistična javnost u BiH i diplomate konačno probude?

 

 

Ne, gospodo! Dodik ne blefira! Nije nikada niti blefirao. Samo je mudro procjenjivao da mu beskrajne krize bez prave reakcije idu u prilog, ali ne i trenutne geopolitičke okolnosti. S naglaskom na „trenutne“.

 

 

 

Kriza najvećih mogućih razmjera u BiH, koja bi se onda sistemom spojenih posuda razlila po regionu je njegova zadnja i najopasnija opcija na koju namjerava igrati.

 

 

 

Dijelom, jer je ostao bez manevarskog prostora…dijelom i zbog spašavanja vlastite kože. Tu je, naravno i puno širi geopolitički okvir za ovakvo ponašanje. Ohrabrivan iz Beograda i Moskve, ali i pozicioniran na premisama da je Svijet (čitaj Zapad) trenutno zabavljen brojnim drugim ratovima i krizama (Ukrajina, Gaza, Tajvan) te da neće pokloniti punu i očekivanu pažnju komešanjima na Balkanu.

 

 

 

Sve to nas dovodi do mogućeg „savršenog omjera“ zapaljive smjese, koja bi mogla naglo planuti u BiH – svakog trenutka!

 

 

Dodika od ove avanuture pod izgovorom stvaranja tzv. „srpskog sveta“ u kojoj, prije svega, spašava samog sebe neće spriječiti nikakve oštre izjave…ova ili ona pozivanja na međunarodne ugovore ili rezolucije.

 

 

 

Čak ni moguće EU sankcije, koje se godinama „najavljuju“.

 

 

On, kao i svaki politički silnik, koji je predugo na vlasti, pa je izgubio osjećaj za realnosti, razumije samo jasan i nedvosmislen ‘jezik sile’. Neko konkretno ponašanje i djelovanje umjesto beskrajnih uvjeravanja kako to nešto ‘nije dobro za RS’.

 

 

 

Pa, naravno da nije dobro za „obične građane“, ali to Dodika i ne zanima. Njega zanima samo ono što je „dobro“ za njega i njegov krug najodanijh ljudi, koji ga slijepo slijede.

 

 

 

Neće ga zaustaviti niti par američkih borbenih aviona u zraku iznad BiH. To će mu samo ojačati poziciju među tvrdolinijašima u Banja Luci, Beogradu i Moskvi.

 

 

 

Gospoda draga! Kako ona u vječito posvađanom ‘političkom Sarajevu’, tako i ona po „zabrinutim ambasadama“ – Dodik se neće ustručavati niti od mogućeg novog ratnog sukoba u BiH i to je činjenica od koje bi se trebalo krenuti u svim narednim akcijama!

 

 

 

On se nije promijenio, niti blefira…

 

 

On samo čeka trenutak, koji će sigurno doći – prije ili kasnije…možda čak i jako brzo…ostane li sve na šupljim upozorenjima, posvađanim patriotima, zbunjenim diplomatama i…avionima u zraku.

 

 

 

Nakon svih ovih godina…gorkih iskustava i tragičnih posljedica, te lako utvrdljive činjenice da stari opasni projekti nisu umrli, već su samo hibernirali, te se sada bude…opet smo na početku.

 

 

 

Na pozivanju na na razum ili pragmatiku. I to onih koji čuju, ali ne žele da slušaju. Onih, koji bi da u miru, a ako treba i u nekom novom ratu „zaokruže“ ono što je „njihovo“.

 

 

 

Iskoriste trenutak…

po čemu će nas pamtiti

(iz zbirke poezije Faruka Kajtaza „Moj oklop“)

po čemu će nas pamtiti

oni koji će doći…

nikada istinski završenom ratu

vječitim svađama, zbog malih razlika

upornom klanju krave radi kile mesa

lažnom moralu zaštitnika

konformizmu i letargiji

prepuštanju sudbini

stalnom čekanju čuda

vječitoj liniji manjeg otpora

favoriziranju snalažljivosti umjesto stručnosti i znanja

izgubljenom vremenu…

…ovdje gdje je vrijeme stalo

a zvijer samo čeka novu priliku

 

(Hayat)

‘KONAČNO RJEŠENJE’: DODIK SE NEĆE LIBITI NI NOVIH SUKOBA!