Prema saznanjima policija u regionu, Keljmendi je vođa jedne od najjačih albanskih kriminalnih grupa na Balkanu.
Naser Keljmendi je kontroverzni biznismen, bogataš iz Peći sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini.
U Sarajevu posjeduje tri kuće, dva stana i hotel “Kaza grande” (Casa Grande), a u Podgorici stan. U crnogorskom ljetovalištu Ulcinju posjeduje stan, 11 stambenih prostorija ukupne površine 377 metara kvadratnih, kuću, te stambenu zgradu od 1.600 metara kvadratnih. I – hotel na Velikoj plaži koji se zove isto kao onaj na sarajevskoj Ilidži – “Kaza grande”.
I baš su “Kaza grande” hoteli učinili Keljmendija poznatim javnosti BiH i Crne Gore.
Kad je riječ o imidžu Nasera Keljmendija u BiH, sarajevski list “Dani” pisao je još 2004. da je on javnosti postao poznat omaškom – bivši načelnik ilidžanske opštine, naime, nikako nije uspijevao da upamti ime hotela, pa ga je zvao – “Koza nostra” (Cosa Nostra). Ubrzo je u Sarajevu postalo jasno otkud ova “omaška”, pošto je ime hotelijera sve češće “iskakalo” u pričama o obračunima u sarajevskom podzemlju.
Naser je zapravo osoba sa crne liste SAD-a i potjernice Interpola, optuženik za organizovani kriminal, ubistvo Ramiza Delalića Ćele 2007. u Sarajevu, te posjedovanje i trgovinu drogom.
“Nisam kriv”, 2015. rekao je Keljmendi pred Osnovnim sudom u Prištini. Isto je tvrdio i prije četiri godine u intervjuu za podgorički list Vijesti.
“Ja znam da sam čist pred zakonom i pred Bogom. Ja nikad u životu za svojih 54 godine to nisam radio, niti me kada interesovalo. Znači, nikad u životu drogu radio nisam, niti me u životu interesovalo. Ali ja sam sam uvijek tu i bilo koja služba da ima nešto protiv mene ja ću da odgovaram. Ja ne mogu nikome reći nemojte vi voditi istragu protiv mene”, rekao je Naser Keljmendi za podgorički list Vijesti 11.decembra 2011.
Na dugačkoj listi Keljmendijevih kontroverznih prijatelja i najbližih saradnika su – kako tvrdi SIPA – bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, bivši komandant snaga BiH u Srebrenici Naser Orić, kosovski biznismen Ekrem Luka (koji je, u međuvremenu, izgleda postao “bivši prijatelj”), odbjegli Safet Kalić Sajo iz Crne Gore.
Po izveštaju SIPA, koji je prenio bosanski CIN, među njegovim najbližim saradnicima je Fahrudin Radončić, vlasnik Avaza iz Sarajeva.
Iako Radončić negira da su Keljmendi i on prijatelji, oni su 2004. razmijenili vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici – a razliku u cijeni od oko 100.000 eura Keljmendi je platio na račun “Avaza”, da bi kasnije i jedan od njegovih džipova “grand čiroki” završio u vlasništvu Radončićeve kompanije.
Naser se 2011. hvalio potvrdom da se protiv njega ne vodi nikakav proces u BiH. No, zvanična istraga pokrenuta je u septembru 2012. kada se provodi i akcija “Lutka”, tada bez glavne mete. Naser Keljmendi pobjegao je Crnu Goru. Uhapšen je u Prištini 2013. Tako je ostao nedostupan policijskim i pravosudnim bh. institucijama.
“Hipotetički je mogao biti uhapšen zbog krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret. Međutim, očito je da mu je neko dao signal. Imate pokazatelja koji dokazuju da su određene osobe iz vlasti bile u direktnoj komunikaciji sa Naserom Keljmendijem, to vam opet govori o Bosni i Hercegovini kao zemlji koja je država organiziranog kriminala. Trenutno sada se raspetljavaju neke stvari i zadnjim hapšenjima Tužilaštva, a važno je spomenjuti da ovo sada Tužilaštvo nije ono iz 2009”, rekao je Goran Kovačević sa Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu, prenosi N1.
Azra Sarić, bivša djevojka ubijenog Ramiza Delalića Ćele pominje se kao svjedok u optužnici sa Kosova. Kao svjedok se pominje i Fahrudin Radončić koji je osumničen za ometanje rada pravosuđa i uticaj na Sarićevu. Prema navodima Tužilaštva Radončić je preko posrednika tražio da njegovo ime ne pominje u iskazu. On bi na proljeće trebao odgovarati na pitanja u procesu na Kosovu – da li je dio Keljmendijevog klana, te da li je imao veze u organizaciji Ćelinog ubistva. Inače, prema izvještajima policijskih i bezbjednosnih agencija Radončić je bio označen kao Keljmendijev poslovni partner.
Keljmendi je u BiH izbjegao hapšenje.
Postajali su policijski navodi da je kamatario sa 20 miliona maraka po mjesečnoj stopi od 10 odsto, te pod sumnjivim okolnostima stekao kapital za hotel Casa Grande, nekoliko kuća i stanova, fabriku sladoleda i skupocjene automobile. Sa svojim je sinovima imao i 13 krivičnih prijava i dozvolu za nošenje oružja.