Kontroverzno ispuštanje radioaktivne vode iz Fukushime: Hoće li Japan kontaminirati Pacifik?

Iz Japana su potvrdili da su danas započeli s ispuštanjem preko 1 milijuna tona radioaktivne vode iz nuklearnog postrojenja Fukushima koje je, podsjetimo, postradalo u tsunamiju i potresu u ožujku 2011. godine.

Prošlo je od onda više od 12 godina, no pitanje rješavanja radioaktivne vode iz postrojenja nije rješeno sve do sad. Riječ je, kako ćemo vidjeti, o vrlo kontroverznom planu kojeg je oštro kritizirala Kina.

Prije dvije godine japanske vlasti donijele su odluku o ispuštanju radioaktivne vode ističući kako je to ključni korak pri procesu potpunog uklanjanja uništene nuklearne elektrane kojom je upravljao TEPCO (Tokyo Electric Power Company). Japanski premijer Fumio Kishida jučer je potvrdio: “Očekujem da će ispuštanje vode započeti 24. kolovoza, ako vremenski uvjeti to dopuste”.

Potez su pak oštro kritizirali i japanski ribari, šire zajednice i brojne druge skupine u Japanu. Ribarske grupe strahuju ne samo od moguće kontaminacije područja gdje se lovi riba već i od gotovo sigurnog pada reputacije za njihove proizvode – drugim riječima, malo tko će biti voljan kupovati i konzumirati ribu ako se zna da je ulovljena u moru u koje je ispušteno preko milijuna tona radioaktivne vode!

No, unatoč brojnih prosvjeda diljem Japana, a naročito od strane stanovništva u zoni koja je će biti najpogođenija, japanske vlasti su neumoljive. Objava o početku ispuštanja radioaktivne vode dolazi svega dan nakon što je Vlada objavila da je osigurala “razinu razumijevanja” od strane ribarske industrije po pitanju ispuštanja kontaminirane vode u Pacifik. Nije baš jasno što bi točno ta “razina razumijevanja” trebala značiti – očito su vlasti uspjele pridobiti na svoju stranu jednu ili nekoliko ribarskih grupa pa sad njihovo prihvaćanje prikazuju kao kakav kolektivan stav. No, to definitivno nije slučaj jer brojne skupine i dalje ističu kako se boje za svoj opstanak ako im posao bude ugrožen.

Kompanija TEPCO, koja se još od 2011. nalazi na meti kritike, tvrdi kako će sve biti odrađeno uz maksimalan oprez i nadzor. Navode kako će izbacivanje kontaminirane vode krenuti prvo u manjim segmentima. Prvo konkretno izbacivanje uključuje 7.800 kubika tijekom 17 dana, navode iz kompanije.

Voda će, tvrdi TEPCO, sadržavati svega oko 1500 bekerela po litri, što je dosta manje od limita za vodu za piće prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 10.000 bekerela (bekerel je mjerna jedinica za radioaktivnost, naziv nosi prema francuskom fizičaru Antoineu Henriu Becquerelu).

Japan tvrdi da je voda sigurna. Takve je tvrdnje i UN-ova Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) koja je odobrila plan za ispuštanje vode u srpnju. IAEA navodi kako procedura zadovoljava međunarodne standarde te da je utjecaj na ljude i okoliš “zanemariv”.

Ovo je inače tema o kojoj se u Japanu vodi debata već dosta dugo vremena, a čini se da je narativ o sigurnom ispuštanju kontaminirane vode postao dominantan. Naime, prema zadnjoj anketi japanske nacionalne TV mreže FNN, oko 56% ispitanika podržava ispuštanje vode dok se njih 37% tome protivi.

“IAEA i strane zemlje rekle su da je sigurno, pa ja vjerujem da jest. Ali ribari se suočavaju s toliko problema da će japanska Vlada morati nešto učiniti da ih uvjeri”, rekla je Hiroko Hashimoto, 77-godišnja djelatnica nevladine organizacije.

No, nisu sve strane zemlje dale “zeleno svjetlo” – japanski susjedi izrazili su vrlo snažni skepticizam prema ovom planu, a Kina je najveći kritičar. Dakako, činjenica da odnosi između Tokija i Pekinga nisu dobri već neko vrijeme, čemu je uvelike zaslužan Washington koji potiče japansku militarizaciju kao “odgovor” na jačanje Kine, također pridonosi tome da ovaj spor prerasta u nešto veće.

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbin nazvao je japanski potez “krajnje sebičnim”. Istaknuo je kako je Kina duboko zabrinuta zbog te odluke te da je uložila službenu žalbu.

Wang je također rekao da će Kina “poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu morskog okoliša, sigurnosti hrane i javnog zdravlja”, ali nije spomenuo nikakve konkretne mjere.

Izvršni direktor Hong Konga, John Lee, nazvao je pak potez “neodgovornim” te je rekao da će grad odmah aktivirati kontrolu uvoza japanske morske hrane iz nekoliko regija uključujući glavni grad Tokio i Fukushimu, počevši od četvrtka. Zabrana, koju će primijeniti i kineski Macau, obuhvatila bi žive, smrznute, ohlađene, sušene plodove mora, kao i morsku sol te alge.

A osim Kine? I Južna Koreja se buni, ali ne u tolikoj mjeri – što je opet zanimljivo jer ispada da je politika ponovno važan faktor u “procjeni” trenutačne opasnosti. Podsjetimo, SAD nastoji zbližiti Južnu Koreju i Japan ne bi li obje zemlje bile faktor na koji mogu računati protiv Kine. Dakako, između Japana i Južne Koreje postoje povijesni animoziteti koje se godinama nastoji utišati (cijela Koreja bila je pod japanskom kolonijalnom vlašću od 1910. do 1945. godine).

Glede kontaminirane vode iz Fukushime iz Seula su poručili kako ne vide problem iz znanstvene ili tehničke perspektive, ali se “nužno ne slažu niti podupiru takav potez”.

To opet zvuči kao politička izjava jer ako zaista nema “znanstvenih i tehničkih problema”, zašto bi Seul uopće komentirao da se ne slažu oko japanskog plana? I više je nego očito da južnokorejski predsjednik Yoon Suk Yeol nastoji odigrati ravnotežu s Japanom dok u isto vrijeme pokušava ne izazvati preveliku zabrinutost i negodovanje kod kuće.

Što se pak spomenute znanstvene perspektive tiče, Japan tvrdi da će ukloniti većinu radioaktivnih elemenata iz vode osim tricija, izotopa vodika koji se mora razrijediti jer ga je teško filtrirati.

Stručnjaci tvrde da tu nema velike opasnosti. Tony Irwin, profesor s Australskog nacionalnog sveučilišta, rekao je u razgovoru za medije: “Nuklearne elektrane diljem svijeta rutinski su ispuštale vodu koja sadrži tricij više od 60 godina bez štete po ljude ili okoliš, većina na višim razinama od planiranih za Fukushime”.

Japanski dužnosnik rekao je pak da bi prvi rezultati ispitivanja morske vode nakon ispuštanja mogli biti dostupni početkom rujna. Japan će također testirati ribu u vodama u blizini tvornice, a rezultate testiranja objaviti na web stranici ministarstva poljoprivrede.

Kako je voda uopće kontaminirana? Podsjetimo, elektrana Fukushima je eksplodirala nakon što su razorni potres i tsunami koji je uslijedio osakatili obalnu elektranu, pregrijavši jezgre reaktora. Od tada je više od 1.3 milijuna kubičnih metara morske vode raspršeno po oštećenim jezgrama kako bi se spriječilo pregrijavanje, kontaminirajući vodu s ukupno 64 radioaktivna elementa, poznata kao radionuklidi. Najveću zabrinutost izazivaju oni koji bi mogli predstavljati prijetnju ljudskom zdravlju: ugljik-14, jod-131, cezij-137, stroncij-90, kobalt-60 te vodik-3, poznat i kao tricij.

Neki od tih radionuklida imaju relativno kratko vrijeme poluraspada (vrijeme potrebno da se raspadne polovica uzorka nestabilnih atomskih jezgara ili elementarnih čestica) i već bi se raspali u 12 godina od katastrofe. Ali drugima je potrebno više vremena da se raspadnu; ugljik-14, na primjer, ima vrijeme poluraspada od preko 5000 godina!

Uglavnom, ta kontaminirana voda u Fukushimi je tada sakupljena, tretirana kako bi se smanjio radioaktivni sadržaj i pohranjena u više od 1000 spremnika od nehrđajućeg čelika na lokaciji. Operater elektrane, TEPCO, do sada je koristio ono što opisuje kao “napredni sustav za obradu tekućine” (ALPS). TEPCO ističe da voda prolazi kroz pet faza obrade susedimentacije, adsorpcije i fizičke filtracije. Plan zbrinjavanja radioaktivnog otpada stvorenog u procesu ALPS bit će “postupno otkrivan kako proces razgradnje napreduje”, poručili su. Ali taj proces ne uklanja ugljik-14 i tricij (iako uklanja ostalih 62 od 64 radionuklida).

Jim Smith, ekološki znanstvenik sa Sveučilišta u Portsmouthu u Britaniji, rekao je da će rizik koji ovo predstavlja za zemlje Pacifika vjerojatno biti zanemariv. “Uvijek se ustručavam reći nula, ali blizu nule. Najbliži pacifički otok udaljen je oko 2000 kilometara. Veći rizik predstavlja držanje ove vode na lokaciji. Rizik od još jednog potresa ili tajfuna koji će uzrokovati curenje spremnika je veći, a njima već ponestaje prostora”, tvrdi Smith.

I iako većina znanstvenika tvrdi da će utjecaj biti zanemariv, neki su ipak oprezniji u svojim procjenama. Shigeyoshi Otosaka, oceanograf i kemičar mora na Institutu za istraživanje atmosfere i oceana na Sveučilištu u Tokiju rekao je da bi se organski vezan oblik tricija mogao akumulirati u ribama i morskim organizmima. Kaže da međunarodna istraživanja istražuju potencijal takve bioakumulacije radionuklida u morskom životu i ono što se već dogodilo u vodama oko Fukushime nakon ispuštanja kontaminirane vode tijekom tsunamija. “Mislim da je važno procijeniti dugoročni utjecaj ovih radionuklida na okoliš”, rekao je Otosaka.

Sve u svemu, ispuštanje kontaminirane vode iz Fukushime nije samo stručno pitanje već i političko, kako u međunarodnom, tako i u lokalnom smislu. Nije samo Kina ta koja će prosvjedovati protiv ovog poteza. Gnjevni će bez sumnje biti i mnogi u Južnoj Koreji iako će njihova vlast nastojati maksimalno zaobići to pitanje. Nadalje, ovaj potez izazvat će gnjev i kod mnogih Japanaca koji ne vjeruju ni vlastima ni TEPCO-u kad je riječ o zbrinjavanju kontaminirane vode. Dakako, zbog povijesnih okolnosti Japanci su itekako osjetljivi na sve nuklearno. U ovom slučaju osjećaju se bespomoćno jer njihovi brojni prosvjedi nisu doveli do promjena. Što se pak tiče stvarne opasnosti, ista će se pokazati – ili neće – tek s prolazom vremena.