Korona-pakao splitske epidemiologinje: ‘Jedva sam se izvukla, imala sam rane...‘ - Sarajevograd.CLICK

Sad imam i astmu koja je ostala kao trajna posljedica COVID-a, kaže liječnica…

Splitska epidemiologinja dr. Jasna Ninčević (57) tijekom prvog vala virusa SARS-CoV-2 bila je među zaraženima. Tu liječnicu, inače nekadašnju šeficu županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, bolest je dobro “ćapala”, a posljedice osjeća i danas, piše Slobodna Dalmacija.

Važno je naglasiti da gospođa Ninčević prije toga nije imala ni hipertenziju, dijabetes ili neku drugu kroničnu bolest koja bitno povećava rizik od teže kliničke slike ili fatalnog ishoda. Međutim, ta liječnica se, kako i sama priznaje, “jedva izvukla”. Pisala je i dnevnik bolesti te fotografirala i promjene na tijelu.

– Ne želim plašiti javnost kliničkom slikom koju sam ja imala, jer se ovakvi slučajevi, srećom, javljaju u manjem postotku, ali važno je upozoriti da za dio populacije bolest može imati loš tijek i neizvjestan ishod – napominje liječnica i prisjeća se kraja ožujka, kad je i krenula njezina “korona-priča”.

– Sve je počelo 22. ožujka… Još uvijek nije bilo jasnih dokaza da je virus u lokalnoj transmisiji. Kad sve zbrojim, bolest je bila vrlo intenzivna, mislim da sad s vama ne bih razgovarala da sam kojim slučajem imala neku od kroničnih bolesti. Počelo je bockanjem u grlu, zimicom…

Uhvatila me i jaka glavobolja, koja je trajala danima, nagon za povraćanje, a temperatura je bila do 38,7 °C. Sve je bilo popraćeno jakom općom slabosti, bolovima i grčevima u želucu, bolovima iza prsne kosti i u leđima između lopatica. Izgubila sam okus i njuh, sva hrana je imala metalan okus. Koža na stopalima mi se oljuštila, to su bile vrlo bolne rane. Tek nakon nekog vremena pročitala sam da su Danci prvi opisali i kožne promjene koje izaziva COVID-19. I tako tjedan dana…

I kad je izgledalo da ide nabolje, negdje deseti, dvanaesti dan od početka bolesti, pojavio se – kašalj. Zanimljivo je da mi kašalj nije prestajao do sredine lipnja! Dakle, zahvaćeni su bili gotovo svi organi – govori liječnica, uz napomenu kako je bila zamjetna i kratkoća daha. Noći su joj, kaže, bile najgore.

– Kašalj je bio intenzivan, gušila sam se. Spasile su me inhalacije i dvostruke doze Sumameda, koje mi je propisala moja divna liječnica dr. Dragica Čavka Divković, koja je svakodnevno vodila brigu o mome zdravlju. Čak se i ona u jednom trenutku uplašila i tražila da idem u bolnicu. Budući da se tad o bolesti nije puno znalo, u kućnoj karanteni sam bila 28 dana, a tek kad je drugi uzastopni test pokazao da sam negativna, a to je bilo 45 dana nakon početka bolesti, otišla sam u bolnicu na pretrage.

Tad se potvrdilo da sam imala i obostranu upalu pluća, koja se još uvijek čula na slušalice. Imala sam sreću da je moj pulmolog dr. Vide Popović, nakon što kašalj nikako nije popuštao ni nakon dva i pol mjeseca, posumnjao na astmu i napravio testove koji su tu sumnju potvrdili.

Tako sad imam astmu, tj. kroničnu upalnu bolest dišnih puteva (bronha), koja je ostala kao trajna posljedica COVID-a. Kad su utvrdili da imam astmu i kad sam dobila lijekove, sve je krenulo nabolje. Puno bolje funkcioniram, kašalj se smirio i napokon sam, uz terapiju, prvi put nakon tri mjeseca mogla prespavati noć bez kašlja – kaže liječnica, koja ima i poruku za mlade ljude.

– Treba shvatiti da će većina ljudi prebroditi ovo brzo, uz vrlo blage simptome, neki čak i bez ijednog simptoma. Međutim, dio njih će imati i kliničku sliku sličnu mojoj, a neki i težu, dok će dio, nažalost, i preminuti. I sad ja pitam sve te koji izlaze, koji ne poštuju preporučene mjere držanja distance, ne nose maske u javnom prijevozu, trgovinama… Žele li to priuštiti nekome od svojih starijih ukućana – navodi liječnica, koju smo upitali i u kakvom je psihičkom stanju bila s obzirom na tako dugotrajnu kućnu karantenu te neizvjesnost o ishodu do tad nepoznate bolesti.

– Naravno da me bilo strah, posebno jer smo u to vrijeme svakodnevno gledali one strašne slike na TV-u iz Kine, Italije, Španjolske, slike kapsila iz talijanskog Bergama, gdje kamionima odvoze mrtve. Više me bilo strah za moju obitelj, za sve one koji su virus dobili od mene, posebno za moju kolegicu s posla koja je bila hospitalizirana, pa za moju trudnu kćer…

Za sebe se nisam toliko bojala jer se o mom stanju, uz moju doktoricu, brinuo i moj suprug, anesteziolog – subspecijalist intenzivne medicine, i ordinirali su mi lijekove za koje se pretpostavljalo da bi mi mogli pomoći, poput Sumameda, inhalacije bronhodilatatorima, a jedno sam vrijeme uzimala čak i kortikosteroide. Često sam bila i u kontaktu sa svojom obiteljskom liječnicom, koja me hrabrila, nasmijavala. U takvom stanju nisam smjela sebi dopustiti da me strah toliko okupira i da samo razmišljam o bolesti – kaže za Slobodnu Dalmaciju liječnica, koja naglašava da je ipak najteži taj osjećaj da ste, ne svojom krivnjom, virus prenijeli nekom drugom.

– Ali u tome i jest stvar, vi ste dva dana prije pojave simptoma zarazni, a da niste svjesni da širite virus. U tom segmentu ova je bolest podmukla. To je zapravo najopasnija faza za prijenos bolesti. Upravo zbog te faze i jest vrlo važno u svakom trenutku provoditi sve ove mjere koje se preporučuju, od distance do nošenja maski i redovitog i temeljitog pranja ruku i održavanja higijene i dezinfekcije. Dakle, zarazni ste, a da to i ne znate, toga niste svjesni jer još uvijek nikakvih simptoma nemate. Svatko od nas i oko nas može u nekom trenutku biti upravo u toj tzv. prodromalnoj fazi bolesti. To je važno shvatiti – napominje liječnica.

Osvrnula se i na situaciju u Zagrebu i Dalmaciji.

– Tijekom ljeta govorilo se da su Dalmatinci neodgovorni, a evo, vidimo kakvo je sad stanje u Zagrebu. U Dalmaciji je situacija tijekom ljeta bila loša jer smo imali turiste. Ali nisam za to da se nekoga optužuje po regionalnom ključu. Gdje god je puno ljudi i ne drže se mjera, bio to Zagreb ili Split, virus će buknuti, to je jedina zakonitost.

Stoga apeliram na ljude, posebno one koji su mobilniji, koji se puno druže i kontaktiraju, da shvate da svojim neodgovornim ponašanjem mogu pridonijeti tome da netko od njihovih bližnjih teško oboli ili umre. Žele li nekoga nositi na duši zbog toga što su se jedan dan opustili i onda na račun tog opuštanja nekome ugrozili život?

Virus se prenosi vrlo brzo i lako jer su na njega svi osjetljivi. Nedavno sam imala slučaj gdje su ljudi bili na druženju, sjedili su nekoliko sati za istim stolom i svi koji su se družili na kraju su dobili virus, i to od čovjeka koji je bio u fazi kad je bio zarazan, ali još uvijek nije imao simptome, razvio ih je tek sutra tijekom dana – kaže dr. Ninčević, koja je komentirala medijske napise o ljudima “superširiteljima”.

– Osoba koja je jako mobilna, sreće puno ljudi, ide na razna događanja, a pri tome ne poštuje preporučene mjere, naravno da će ‘posijati’ virus na veliki broj ljudi s kojima dođe u kontakt, posebice ako i oni sami ne poštuju mjere. A neka baka, koja je sama kod kuće, tek povremeno joj dođe netko od djece, naravno da neće širiti virus među većim brojem ljudi. Sve to ovisi od situacije do situacije. Virus neće nestati, ali epidemijom se u ovoj fazi može upravljati. Ljudi mogu slobodno živjeti, raditi, ali trebaju se odreći malo svoga komoda da ne bi došlo do ‘lockdowna’.

To nikome ne treba i stoga je pravo pitanje hoćemo li se pridržavati propisanih mjera i održavati nisku razinu zaraženih ili ćemo dignuti ruke i pustiti da se virus toliko proširi da ćemo morati birati koga ćemo staviti na respirator – ističe Jasna Ninčević.

Osvrnula se i na kritike zbog propisanih mjera, ali i teorije zavjere.

– Što se tiče teorija zavjere, mislim da su to obične gluposti. Ljudi žele racionalizirati situaciju i strah i onda izmišljaju neprijatelje. Neću ni komentirati tvrdnje da će nas netko preko cjepiva kontrolirati. A s druge strane, što se tiče donesenih mjera, i ja sam se milijun puta pitala jesmo li pretjerali. Ali zaključak je uvijek isti. Nismo! Jer zamislite da pustimo sve, da živimo kao i prije. Tad riskiramo totalni kolaps, jer bolnički sustav neće moći zbrinuti sve bolesne od COVID-a, niti će se liječnici moći baviti pacijentima koji imaju druge bolesti – kaže za Slobodnu Dalmaciju splitska doktorica, koju ljute i neodgovorni zaraženi.

– Ljudi nam lažu, negoduju što ih ispitujemo, a neki znaju biti i vrlo neugodni. Radnici su prisiljeni ne prijaviti svoga poslodavca i mjesto gdje rade, a sve u strahu da ne izgube posao. Time i nama otežavaju posao, jer se zaraza žiri, a nama je sve teže pohvatati sve kontakte. Dio poslodavaca želi zaštititi svoj profit, ne žele prijaviti kontakte bolesnih. I što ako je netko od njihovih radnika asimptomatski kliconoša i prenosi virus dalje? Tu neodgovornost netko može platiti svojim životom – kaže doktorica, koja ima i poruku za kraj.

Kompletan članak pročitajte OVDJE

(Jutarnji.hr)