Vojno rukovodstvo HVO-a te posljedično i političko rukovodstvo paratvorevine Herceg-Bosne čiji je Lučić svakako fan, osuđeno je za udruženi zločinački poduhvat pravosnažnom presudom iz 2017. godine u predmetu Prlić i ostali.
Penzionisani brigadni general Zdenko Lučić u novom pohodu na falsificiranje činjenica tvrdi da je Armija Republike Bosne i Hercegovine izvršila agresiju na hrvatski narod te da je aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić u takvom nečemu učestvovao zbog činjenice da je dobitnik ratnog odlikovanja.
Imamo jednu grupaciju političara. To su ovi, evo sad mogu pričati o hrvatskoj strani. Imamo tog Komšića i imamo tog Čovića. Jedan je ratovao protiv Hrvatske na strani JNA, izvršio agresiju na hrvatski narod, a gospodin Komšić je dobio zlatnog ljiljana, izvršio agresiju kao Armija BiH na HVO, hrvatski narod. Sad oni imaju dva kandidata. To je kontinuitet tih politika. Oni nameću dva kandidata za člana Predsjedništva koji će predstavljati njih. Oni vode ideologije, a postavljaju nove lidere. Ukoliko ti ljudi budu izabrani, nema, ništa se dobro neće dogoditi. To je znači kontinuitet negativne, haotične politike u BiH – kazao je Lučić tokom gostovanja u programu FTV-a.
Odakle krenuti dekonstuirati Lučićev ničim potkrijepljen stav.
Možda kritikom onoga što je svima najveća tačka spora unutar Lučićevog istupa, a to je tvrdnja da je Armija Republike Bosne i Hercegovine izvršila “agresiju” na hrvatski narod. Ovakva zamjena teza ignorira činjenicu da u međunarodnom pravu agresija podrazumijeva napad jedne države na drugu državu te da je ARBiH bila međunarodno priznata vojna sila koja je djelovala na teritoriji vlastite države.
Vojno rukovodstvo HVO-a te posljedično i političko rukovodstvo paratvorevine Herceg-Bosne čiji je Lučić svakako fan, osuđeno je za udruženi zločinački poduhvat pravosnažnom presudom iz 2017. godine u predmetu Prlić i ostali.
Tada je sud u Hagu utvrdio da su upravo one formacije o kojima pohvalno govori Lučić činile brojne zločine nad bošnjačkim stanovništvom, uključujući ubistva, mučenja, progone, zatvaranja, prisilna premještanja – da nabrojimo samo neka od niza kršenja međunarodnog prava.
S druge strane, sud u Hagu nije utvrdio da je Armija Republike BiH izvršila bilo kakvu agresiju prema bilo kome niti je takav zaključak logički održiv uzimajući u obzir činjenicu da se naša zemlja našla pod dvostranom agresijom svojih susjeda ‘90-ih.
Pripadnici Armije RBiH nikada, za razliku od vjerovatno Lučićevih heroja iz predmeta “Prlić i ostali”, nisu osuđeni za udruženi zločinački poduhvat protiv bilo koga.
Sada Lučić pokušava etiketirati Komšića zbog činjenice da je nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan bez obzira na to što to nikako ne dokazuje da je učestvovao u bilo kakvoj “agresiji”, posebno ne protiv bilo kojeg naroda. Izjednačavanje odlikovanja sa fantazijama o agresiji sasvim jasno predstavlja političku interpretaciju u okolnostima izborne godine kada na Općim izborima naspram Lučića stoji i Slaven Kovačević, Komšićev savjetnik za vanjsku politiku.
Lučić također zanemaruje činjenicu da su i Hrvati bili pripadnici Armije RBiH te zapravo slaže nivoe narativa u kojem su u suštini Bošnjaci bili i ostali prijetnja Hrvatima, nadvodno u ratu, te u miru zbog činjenice da funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nemaju uvijek privilegiju obnašati kadrovi HDZ-a čiji je on utemeljitelj. Dakle, da stvar potpuno ogolimo – logika Lučića se odražava u tvrdnjama da se imaginarni ratni događaji sada prelijevaju na koncept “legitimnog predstavljanja”.
“Agresija na hrvatski narod” prazna je politička retorika koja ima za cilj delegitimirati političke protivnike poput Komšića i nije ovo prvi put da Lučić u javni prostor iznosi niz spornih stavova poušavajući biti “tvrđa” opcija od matičnog HDZ-a.
(Stav)










