I dok ovo čitate, uvaženi čitaoci, za pretpostaviti je da se naivno smejškate kako je ovo puko naklapanje i mudrovanje tipično za oponente režima u koje ni u snu ne biste mogli povjerovati. Zato vam treba postaviti i posljednje pitanje koje će vam zalediti osmijeh na licu…
Demonstracije koje su održane u Sarajevu na dan koji Sarajlije slave kao rođendan svog grada, mogu se ocijeniti kao posljednji instikt žudnje za životom mladih ljudi. Demonstracije su organizirale tri mlade žene, majke ili djevojke. Iako su zamišljeni da budu krik pobune protiv koruptivnog režima nesposobnog da osigura elementarne uvjete za liječenje oboljelih od koronavirusa, pa tako i nabavke vakcina, sami demonstranti nisu iskazali veliki bijes i ljutnju. To su bili zaista mirni i dostojanstveni protesti sa vrlo uljudnim porukama i transparentima. Demonstracije u Sarajevu znaju biti žestoke sa vandalskim izljevom bijesa, kakve su bile februara 2014. godine, ali i mirne i tihe kakve su bile demonstracije zbog Zakona o JMB.
SPLAČINE MEDIJSKIH MOGULA
Nažalost, sarajevski mediji i ovaj put su pakazali svoje (lice)mjerje jer većinu (Oslobođenje, Avaz, Faktor, Vijesti.ba) kontroilaju tajkunski moguli. Ti mediji su pokušali tretirati demonstracije spontanim buntom građana ne apostrofirajući da su organizatorke tri mlade „bosanske pametnice“.
Pristrasnost u izvještavanju prilikom ovako dostojanstvenog bunta mladih ljudi motivirana je isključivo personalnim odnosom prema akterkama i liderkama ovih demonstracija. Samo zato što nisu pristale da harangiraju protiv režismkih kadrova, na način kako to pojedini mediji rade, kao što nisu pristale ni na podršku od strane opozicije, njihove fotografije su isječene, a imena prešućena u izvještajima.
To je nagori bacground ukupnog političkog miljea i političke kulture u bosanskoj metropoli. To obeshrabruje mlade i buntovne Sarajlije da se više i jače bore za svoje genracijsko pravo da stupe na političku scenu i odlučuju o svojim sudbinama. Svi mladi ljudi su svjesni da imamo veoma lošu vlast, ali ovakvi sarajevski mediji dovode te mlade ljude u dilemu da li bi opozicionari bili čak i lošiji od ove vlasti.
Zbog ovakvih medija opozicija ne može pridobiti mlade ljude da se uključe u političke stranke zbog čega srljaju u vrlo neizvjesnu političku budućnost.
Opozicioni lideri tako pompezno najavljuju pobjedu na sljedećim izborima iako uopće nemaju razloga za to. Jedini razlog je što je narod u očajnom stanju i generalno prezire političare i svaku vrstu vlasti jer im od njih dolazi svaka nesreća.
Ono što bi opozicioni lideri, posebno se ovdje misli na trojku SDP, Nip i NS, morali znati jeste da li će uopće biti sljedećih izbora.
Ako je suditi po onome što član Predsjedništva BiH Željko Komšić govori komentirajući pismo koje je Predsjedništvo BiH primilo od državnog američkog sekretara Antonyja Blinkena u kojem se poziva na ograničene ustavne promjene u BiH, te se očekuje spremnost vladajućih partija na pronalazak zajedničkog jezika po pitanju izmjene Izbornog zakona, izbori su još veoma daleko.
Naime, Komšić ne vjeruje u spremnost SDA, SNSD-a i HDZ-a na saglasnost oko izmjena izbornog zakonodavstva i ograničenih ustavnih reformi.
„Ne postoji ni minimum saglasnosti, konsenzusa oko toga kojim putem ići u izmjenama Izbornog zakona, pogotovo eventualnim izmjenama Ustava“, ističe Komšić.
ŠTA NAM JE ČINITI?
On kaže da najveći otpor doalzi od HDZ-a i SNSD-a, a da SDA, barem na nivou izjava, pokazuje spremnost da se ti najvažniji akti poput Izbornog zakona i Ustava mijenjaju sa nekim standardima koji su nam stavljeni kao obavezna stvar.
Kako god, iz ovakvog Komšićevog pesimizma jasno je da bez kompromisa o izbornom zakonu neće biti ni izbora. A, ako ne bude novih izbora definitvno više nema ni Bosne i Hercegovine što priželjkuju skoro pa svi drugi osim Bošnjaka i Bosanaca.
Šta nam je činiti? Prvo sebi trebamo postaviti pitanje da li bošnjački lideri, ovdje se radi samo o Bakiru Izetbegoviću kao lideru vladajuće bošnjače stranke, misle i osjećaju kao i njihov narod i žele li ovakav rasplet i raspad države. Barem na nivou izjava, kako ga cijeni Komšić, Izetbegović ne želi podjelu države. Da li je to dovoljno da mu se vjeruje? Na ovo pitanje je već lakše dati odgovor jer iz dosadašnjih dogovora i pregovora oko ustrojstva države Izetbegovići, kako sin tako i otac, imali su varjabilnu politiku.
Za pristanak na ovakav Daytonski mirovni sporazum od strane Alije Izetbegovića našlo se veoma mnogo razloga i izgovora kao da to nije bila njegova želja već nužda i prisila drugih. Zato naredno pitanje glasi kome uopće više Bošnjaci mogu vjerovati kad su ovakvi politički pregovori u pitanju oko ustrojstva države?! Zaista, iz iskustva ne bi više smjeli vjerovati ama baš nikome! Zato je veoma indikativno da baš sad dolaze inicijative koje kroz forme izmjena i dopuna Daytonskog sporazuma mogu zadrijeti i u pitanje ustrojstva države.
OČAJNI BOŠNJACI
Naime, opća politička i društvena kriza koja je rezultirala masovnom depresijom, očajem i razočarenjem naroda, prvenstveno Bošnjaka, mogu biti prilika da neko, konkretno Bakir Izetbegović, pristane i potpiše neki novi sporazum, prije svega sa Draganom Čovićem, koji bi značio disoluciju zemlje po entitetskom etno-teritorijalnom principu. Narod kome je dokundisalo trpjeti ovakva iživljavanja od strane kabadahije kakav je Milorad Dodik, klicao bi njemu kao što je klicao i njegovom ocu: “Potpsiuj Alija, da je k'o avlija!“.
S druge strane, sam Bakir Izetbegović se ne bi bojao tako nešto učiniti ako bi imao blagoslov stranaca, posebno Amerikanaca i Turaka, da će ga narod osudti, jer nije osudio ni njegovog oca zbog priznanja imena Republika Srpska. Na koncu, oprošteno mu je i zbog veleizdajničkog čina prevare, kojeg je sam priznao, oko podizanja Tužbe protiv Srbije pri Haškom tribunalu. A kakva je politička svijest, a još više kakva je politička kultura Bošnjaka kao naroda, čak bi Bakira Izetbegovića slavili kao nacionalnalnog vođu u tom novom bošnjačkom entitetu.
I dok ovo čitate, uvaženi čitaoci, za pretpostaviti je da se naivno smejškate kako je ovo puko naklapanje i mudrovanje tipično za oponente režima u koje ni u snu ne biste mogli povjerovati. Zato vam treba postaviti i posljednje pitanje koje će vam zalediti osmijeh na licu. Mnogobrojne afere koje su prouzrokovane kriminalnom politikom bračnog para Bakira i Sebije Izetbegović sve više ukazuju na to da je nezajažljiva pohlepa i korupcija bošnjačke nacionalne i vjerske elite „pojela državu na klasu“.
Neko je kriv i odgovoran za to! Ko? Onaj ko ima vlast već tridesetak godina! Zar mislite da bračni par nije svjestan toga da bi faktura za takvu pohlepu mogla biti isporučna baš njima? Ako niste toga svjesni vi, uvaženi čitaoci, svjesni su strani prijatelji i njihove obavještajne službe. Oni će ovako uplašenom Izetbegoviću „dati na znanje“ kako može spasiti sebe i svoju suprugu od eventualnih krivičnih progona. Ako bude kooperativan obećat će mu da će mu preko ovakvih tajkunskih sarajevskih medija, oni su maheri manipulacije masama, omogućiti da ga čak i slave kao nacionalnog vođu!
(TBT, Tim za analitiku)
Related posts:
Kako sam svjedočio tajnoj operaciji Hrvata i Bošnjaka u deblokadi Sarajeva
Ničiji čovjek: Sergej Barbarez želi raditi u bh. nogometu, ali ne može jer je NIŠTA po…
Ko je bio Mustafa Golubić: Prijatelj Staljina i Fride Kahlo, organizator Sarajevskog atentata, špijun…
Državna tajna: Plan “Drina” otkrio namjeru stvaranja srpske države
Ubio ga alkohol: Slavni Mirza Delibašić bio je na vrhu svijeta, a onda je sve krenulo po zlu…
TRI PUT JE VIDIO ALIJU, TITA NIJEDNOM – O KNJIZI “GENERAL FIKRET MUSLIMOVIĆ”: Muslimović, skomno penzionerski: “Bošnjaci su mnogo sigurniji dok sam ja živ, nego kad umrem!”
NEDŽAD, ŽIVOT JE DRAGOCJEN: Pročitajte potresan oproštaj ambasadora EU Johanna Sattlera od kolege Nedžada Tabučića, žrtve koronavirusa
Hasan Nuhanović: Izvini Draško, ali nešto me naćera…
DODIKU SE NE PIŠE DOBRO: Afera “Ikona” ima svoju pravnu kvalifikaciju – Podmićivanje za trgovinu uticajem, kazna je…
AVDO AVDIĆ OGOLIO SVE DO KRAJA: Srbija – utočište za odbjegle ratne zločince (II): Kornjača i Maljić uzorni građani, optuženik za genocid gost u “Parovima”
