Alexander Korb, njemački historičar i jedan od vodećih istraživača Jasenovca i NDH analizira zaDW diplomatski spor između Srbije i Hrvatske nakon nerealiziranog „privatnog“ posjeta Aleksandra Vučića Jasenovcu.

Gospodine Korb, možete li si zamisliti da izraelski predsjednik Isaac Herzog sutra, bez ikakve službene najave, dođe u privatnu posjetu koncentracijskom logoru Dachau u blizini Münchena?

Ne. On to ne bi napravio. On bi se najavio.

Kakva je u Njemačkoj procedura po tom pitanju? Što inozemni državnici koji žele posjetiti Dachau, Buchenwald i slična poprišta nacističkog terora trebaju napraviti? Kako izgleda protokol?

Posjeta se mora najaviti preko diplomatskih kanala, odnosno Ministarstva vanjskih poslova. Tako se onda dogovara protokolarni okvir, kako bi gosti mogli biti dočekani na odgovarajući način. Ali i kako bi se samo mjesto sjećanja moglo pripremiti. Čak i kada neko putuje kao privatna osoba, kao što je to očito namjeravao Aleksandar Vučić, samo po sebi je razumljivo da se ta posjeta najavi onima koje se posjećuje.

Privatna posjeta jednog državnika nekom mjestu sjećanja? Je li uopće nešto takvo moguće?

Naravno da takvo nešto u praksi ne postoji. Takvim se posjetima uvijek šalju i određeni signali. I naravno da ne dolazi samo Vučić, s njim je i ogromna pratnja, tu su i kamere i tako dalje. Sama tvrdnja da se radi o privatnoj posjeti je, blago rečeno, farsa. Zato što motivi takvog posjeta ne mogu biti privatni, a ni sami efekt posjeta prema javnosti.

I što je onda predsjednik Vučić s ovom akcijom htio postići po Vašem mišljenju?

Ne možemo tačno znati o kojoj se mješavini motiva radilo. Ja uopće ne želim osporiti da je Vučić s ozbiljnim namjerama htio doći u Jasenovac, da u tom bivšem logoru oda počast žrtvama Jasenovca, da ih se prisjeti. Ali osim toga se radilo o trenutku posjete koji unutarnjopolitički gledajući nije bio baš slučajan. Vidimo u Srbiji određene unutarnjopolitičke napetosti, vlada je pomalo u defanzivi, a s druge strane se bliži obljetnica hrvatske ofenzive Oluje 1995. na područja koja su bili okupirali Srbi. Radi se o cijelom nizu unutarnjopolitičkih i vanjskopolitičkih motiva.

Kad bi ovu akciju Aleksandra Vučića opisali jednom rečenicom, što biste rekli?

Ja bih to nazvao kalkuliranom provokacijom, koja je u potpunosti uspjela.

Po čemu vidite da je uspjela?

Aleksandar Vučić nema razloga za žalopojke. Mislim da je uspio ostvariti svoj cilj. Uspješno je apsolvirana provokacija. Hrvatsku stranu se takoreći prisililo da napravi ono što je napravila, Zagreb nije dozvolio Vučiću ulazak na područje Republike Hrvatske. I sad vidimo na naslovnicama medija u Srbiji ono što Vučiću odgovara, piše se o „ustašama koje su zabranile Vučiću da posjeti Jasenovac“ i tako dalje. Ako gledamo iz perspektive srbijanske vlade, onda je ova kalkulacija u potpunosti uspjela.

Je li Vučić tom provokacijom, kako je Vi nazivate, zloupotrijebio i instrumentalizirao žrtve Jasenovca?

Da, naravno. Radi se o političkoj igrici koju je inicirala vlada Srbije. Igrica u kojoj ni hrvatska vlada nije baš ostavila najbolji dojam. Sjećanje na žrtve Jasenovca, o čemu se zapravo trebalo raditi, u ovom slučaju pada u drugi ili treći plan. Ja sam osobno prošle godine bio na jednoj komemoraciji u Jasenovcu, gdje se Srpska pravoslavna crkva prisjetila žrtava ustaškog genocida. Tamo je bio i Milorad Dodik. Bez obzira na to što mislili o njegovoj politici u BiH, radilo se doista o dostojanstvenoj komemoraciji na kojoj su u prvom planu bile doista žrtve. Dakle, to je dokaz da je doista moguće dostojanstveno prisjećanje na žrtve, ali samo kad bi se to stvarno htjelo.

Kažete da u ovom slučaju ni hrvatska vlada nije ostavila baš najbolji dojam. Na što konkretno mislite?

Hrvatska vlada je mogla očekivati da će zabrana ulaska Vučića u zemlju biti kontraproduktivan potez i da će se tabloidi u Srbiji okomiti na njega. Mislim da se hladne glave najprije trebalo poslati prosvjednu notu i onda dozvoliti Aleksandru Vučiću odlazak u Jasenovac. Neka se tamo prisjeti ubijenih, pa čak i pod cijenu da to nije u skladu s vanjskopolitičkim standardima. Na ovaj način mu je omogućeno da se prezentira na pozornici na način na koji mu se to nije trebalo omogućiti.

Je li Zagreb, kako kažu neki u Srbiji, reagirao histerično na tu „privatnu” posjetu? Vučić je, naime, na konferenciji za novinare u ponedjeljak navečer rekao kako je već dva puta od hrvatske Vlade službeno tražio da posjeti Jasenovac i kaže da su oba puta ti zahtjevi odbijeni. Hrvatski premijer je potvrdio da se sjeća jednog od ta dva zahtjeva i rekao je da je on doista bio odbijen…

Ja bih rekao da je reakcija bila pretjerana, ali se ne slažem da je bila histerična. Trebalo se ovaj put reagirati hladne glave i dozvoliti posjet Vučića Jasenovcu. Spomen-područje Jasenovac ne pripada hrvatskoj Vladi. Treba napomenuti da mu nije dozvoljeno samo da posjeti Jasenovac nego da uđe na područje Republike Hrvatske, to je mala, ali važna razlika. Moglo se dakle očekivati nepovoljne naslovnice u stilu „Hrvatska zabranjuje Vučiću da ode u Jasenovac”, nepovoljne iz razloga zato što je Vučić predsjednik one zemlje čiji je narod brojčano najveća žrtva Jasenovca, naime Srbi.

Predsjednik Vučić je ovih dana na Instagramu današnju Hrvatsku stavio u rang NDH, neki članovi srbijanske vlade o vladi Republike Hrvatskoj govore da je „ustaška”. Demokratski izabrana vlada članice EU-a i NATO-a je po ministru Vulinu „ustaška“. Kako tumačite takvu retoriku?

Na jednoj razini je to opasno, a na drugoj nepristojno. To podsjeća na Putinovu propagandu, i Putin o ukrajinskoj vladi i žiteljima Ukrajine priča kao o fašistima. Vučić o hrvatskoj vladi pričao kao o vladi s NDH tendencijama. To je jednostavno besmisleno. Hrvatska je funkcionalna demokracija, koja možda ima neke manjkavosti, ali samo bih htio podsjetiti da su predstavnici srpske manjine često dio vladajuće koalicije u Zagrebu. To je propagandistička igra s vatrom. Europski političari to ne bi trebali raditi u 2022. godini. Kad pogledamo te naslovnice u nekim srpskim medijima, naslovnice koje govore o tome kako „ustaše planiraju napad na Vučića“, onda to jako podsjeća na aktualni narativ u Rusiji, gdje Putinova vlada naklapa o tome da su nacisti na vlasti u Ukrajini. Umjesto toga bi se ti mediji radije trebali zapitati zašto je Vučić baš u ovom trenutku napravio to šta je napravio…

Ostatak intervjua čitajte ovdje.

Related posts:

Sejo Sekson: Nele je donosio drugi duh u Zabranjeno pušenje, on je bio glumac TITOV UNUK JOŠKA BROZ: Bojim se da se vraća fašizam! Emir Kusturica otvorio dušu: Zašto mi se sviđao Slobodan Milošević?! “Muslimani u Sarajevu nisu imali ni želje ni sluha da pomognu da se Srbi vrate u taj grad” Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske Predrag Miki Manojlović: Rat mi nije pokidao veze, nego ih ojačao Rasim Kadić: Karadžić je rekao da su odredili 150.000 mrtvih Srba za ostvarenje njihovog istorijskog cilja Refik Hodžić: Dokazi o Karadžićevim zločinima su neumoljivi, nadam se da će umrijeti u zatvoru Irfan Nefić: Hvala Bogu, mi nemamo masovna ubistva, Sarajevo je siguran grad u usporedbi sa Evropom! Srebrenica se jeste dogodila, ali ubijeno je svega nekoliko stotina ljudi! A sad, ko je bio okrutniji…

NJEMAČKI HISTORIČAR O DIPLOMATSKOM SPORU SRBIJE I HRVATSKE: “Kalkulirana provokacija Aleksandra Vučića”