se spasio…

 

 

 

U potezu koji nikoga nije iznenadio, ali nosi dalekosežne posljedice, izraelski kabinet je službeno odobrio zauzimanje grada Gaze – odluka donesena gotovo dvije godine nakon početka iscrpljujućeg rata u Pojasu Gaze. Vlada je iznijela pet službenih ciljeva: demontiranje Hamasovih vojnih sposobnosti, osiguravanje povratka svih živih i preminulih talaca, demilitarizacija enklave, proširenje izraelske kontrole nad njenom teritorijom i uspostavljanje nove civilne administracije – one koja ne odgovara ni Hamasu ni Palestinskoj samoupravi.

 

 

Ali iza ovih nagovještaja postoji proračunatija igra. Za premijera Benjamina Netanyahua, operacija nije samo pitanje dobitaka na bojnom polju. Također se radi o političkom opstanku – i, kako neki kažu, postavljanju pozornice za nešto mnogo trajnije.

 

 

Tajming nije slučajan

 

 

Analitičari kažu da tajming napada na grad Gazu nije slučajan.

 

 

Mkhaimer Abusada, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Al Azhar u Gazi, sada sa sjedištem u Kairu, kaže direktno: “Izrael je shvatio da nije uspio osloboditi izraelske taoce i poraziti Hamas”, rekao je. Nastavak rata garantira da će Netanyahu ostati na svojoj poziciji.”

 

 

Netanyahuova koalicija kontrolira samo 61 mjesto u Knessetu – izuzetno tanka većina. Nekoliko ultraortodoksnih zastupnika zaprijetilo je da će napustiti koaliciju zbog kontroverznog zakona o regrutaciji koji bi regrutovao haredijsku omladinu u Izraelske odbrambene snage. Gubitak čak i šačice članova mogao bi ga koštati većine i izazvati izbore na kojima je daleko od toga da će pobijediti.

 

 

Ova ranjivost daje previše moći tvrdolinijašima kao što su ministar finansija Bezalel Smotrich i ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir – obojica glasni zagovornici širenja rata.

 

 

Yariv Oppenheimer, izraelski mirovni aktivist i član odbora Peace Now, jedne od vodećih antiokupacijskih nevladinih organizacija u zemlji, vidi jasan politički motiv. “Netanyahu radi ono što je ispravno za njega i njegovu vlastitu koaliciju”, rekao je. Ali, dodaje Oppenheimer, ideologija je također u igri.

 

 

“Netanyahu i njegova vlada ne žele postići sporazum o prekidu vatre s Hamasom. Ne žele da okončaju rat. A alternativa okončanju rata je eskalacija rata i osvajanje dijelova Pojasa Gaze. Oni to rade kako bi utrli put za eventualnu izgradnju izraelskih naselja.”

 

 

Od povlačenja do povratka?

 

 

Prije 2005. godine, Izrael je održavao više od 20 jevrejskih naselja u Gazi – strogo čuvane enklave koje su se održavale uz ogromne troškove, u iznosu od milijardi šekela godišnje. Kada je tadašnji premijer Ariel Sharon naredio evakuaciju doseljenika i povlačenje trupa te godine, zemlja je bila podijeljena: neki Izraelci pozdravili su taj potez kao olakšanje od skupog i opasnog tereta; drugi su upozorili da će to ohrabriti Hamas i druge militantne grupe.

 

 

Danas su ova upozorenja postala središnja argumenta za Ben Gvira i Smotricha, koji tvrde da se napadi 7. oktobra nikada ne bi dogodili da je Izrael zadržao kontrolu nad Pojasom. Njihova vizija sada uključuje ponovno uspostavljanje jevrejskih naselja u područjima napuštenim prije dvije decenije – cilj koji se savršeno poklapa sa Netanyahuovom odlukom da prodre dublje u Gazu.

 

 

Vojna operacija sa ogromnim civilnim troškovima

 

 

Neki stručnjaci upozoravaju da zauzimanje grada Gaze i razbijanje Hamasa neće biti lako – i da bi moglo dovesti do katastrofalnih posljedica.

 

 

“Izraelska vojska je vrlo jaka, a Hamas je vrlo slab. Stoga, s vojne tačke gledišta, zauzimanje grada Gaze nije velika operacija”, rekao je Oppenheimer. “Ali pitanje je mnogo šire: kako premjestiti stanovništvo koje je već siromašno, nema što izgubiti, i kako se pobrinuti za te ljude nakon što su preseljeni na jug. Ovo je ogromna operacija čiji bi rezultati mogli biti katastrofalni, ne samo za Palestince, već i za izraelsko društvo, Izrael i izraelsku vojsku.”

 

 

Tokom gotovo dvije godine borbi, Izrael je više puta raselio stanovništvo Gaze – ponekad cijele četvrti, ponekad cijele gradove. Prema Ministarstvu zdravlja Gaze i međunarodnim agencijama, više od 61.000 Palestinaca je ubijeno od početka rata, a više od 146.000 je ranjeno. Nezavisne procjene, uključujući projekciju iz jula 2025. godine, upozoravaju da bi indirektni broj mogao povećati ukupan broj smrtnih slučajeva na gotovo 93.000.

 

 

Razaranje je bilo zapanjujuće: između 69% i 90% svih zgrada u Gazi je oštećeno ili uništeno. Svjetska banka i Ujedinjeni narodi procjenjuju troškove infrastrukturnih gubitaka na 18,5 milijardi dolara i kažu da bi samo čišćenje moglo potrajati više od desetljeća. Oko milion ljudi sada se suočava sa još jednim krugom raseljavanja.

 

 

Globalni protuudarac i rastuća izolacija

 

 

Međunarodni bijes zbog vođenja rata – i navodnih kršenja u Gazi – raste već mjesecima. Odluka o proširenju ofanzive izazvala je posebno oštre kritike, uključujući i jednog od najbližih saveznika Izraela. Njemačka je najavila da će zaustaviti isporuke oružja koje bi se moglo koristiti u Gazi. Poruka iz evropskih prijestolnica postaje jasnija, i to nije samo retorika – odluke o izvozu, sudski izazovi i parlamentarne odluke počinju imati efekta.

 

 

Abusada upozorava da je ovo samo početna faza šireg protunapada, predviđajući dublju izolaciju Izraela i regionalno i globalno.

 

 

“Naravno, ovo je samo početak”, rekao je Oppenheimer. “Pritisak svijeta definitivno će imati utjecaja na Netanyahua i njegovu vladu. Ali, rekavši to, sve dok postoji zeleno svjetlo iz Bijele kuće, Netanyahu će nastaviti s ovim planom, bilo da postigne bolji dogovor s Hamasom, ili da na kraju preuzme Gazu i dopusti doseljenicima da grade svoja naselja. To je upravo ono za što se zalažu.”

 

 

Dogovor na stolu – i zašto bi mogao propasti

 

 

U međuvremenu, porodice 20-ak talaca koji su još uvijek živi u Gazi postaju sve očajnije. Hiljade ljudi pridružilo se sedmičnim subotnjim večernjim okupljanjima, zahtijevajući da vlada promijeni smjer. Abusada kaže da su njihovi strahovi opravdani.

 

 

“Širenje rata će dovesti do smrti mnogih talaca. Hamasovim borcima i stražarima naređeno je da ih ubiju ako se izraelska vojska približi njihovom skrovištu. To se događalo i prije, a moglo bi se dogoditi i opet. Sada svi znamo da oslobađanje talaca neće biti moguće bez sporazuma s Hamasom.”

 

 

Posljednja runda pregovora o prekidu vatre u Dohi propala je zbog ključnih spornih tačaka: koliko daleko izraelske snage mogu napredovati nakon prekida vatre, odnos razmjene zarobljenika i talaca i hoće li Izrael zadržati kontrolu nad prijelazom Rafah.

 

 

Sada posrednici Katar i Egipat navodno guraju novi prijedlog: Hamas bi oslobodio barem neke taoce u zamjenu za povlačenje izraelske vojske na granice Gaze i uspostavljanje novog vladajućeg tijela koje isključuje Hamas.

 

 

“Na stolu je ponuda koju podržavaju Katar i Egipat, sugerirajući da će Hamas osloboditi sve taoce u zamjenu za povlačenje izraelske vojske iz Gaze na granicu. To također pretpostavlja da će u Gazi biti uspostavljena nova vlada koja ne uključuje Hamas”, rekao je Oppenheimer.

 

 

“To je dobar plan, ali njegovo značenje je da će Izrael morati odustati od sna da će Palestinci otići i da će Izrael tamo moći graditi svoja naselja – a to je nešto što Netanyahu neće prihvatiti jer će to srušiti njegovu koaliciju.”

 

 

Ne nazire se kraj

 

 

Ako posrednici ne uspiju posredovati u još jednom dogovoru između Hamasa i Izraela, upozorava Abousada, posljedice će biti mračne.

 

 

“Ako posrednici ne uspiju posredovati u još jednom dogovoru između Hamasa i Izraela, rat će se nastaviti još mnogo mjeseci, što znači da je više mrtvih, više razaranja i više gladi u Gazi odmah iza ugla”, rekao je.

 

 

“Ovo će se pretvoriti u duži rat ili još jedan rat iscrpljivanja. Hamas se neće predati i vodit će gerilski rat protiv izraelske vojske, od ulice do ulice i od uništene zgrade do druge. A to bi moglo dovesti do protjerivanja nekih Palestinaca iz Gaze. Mogućnost života i preživljavanja u Gazi za Palestince će postepeno nestati.”

 

(Logicno)

“Oni ne žele okončati rat”: Netanyahu se kladi na Gazu kako bi…