Kecmanović manijakalno, pseudonaučnim, a u osnovi plitko-poltikantskim “argumentima” dokazuje da je Republika Srpska i njen lider Milorad Dodik (predratni član Stranke Reformista na čijem je čelu bio bi Kecmanović) jedino što je u BiH moguće, održivo i prosperitetno.

Nenad Kecmanović, penzionisani profesor, predratni rektor Univerziteta u Sarajevu, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, poslijeratni savjetnik Milorada Dodika, ne prestaje u medijima, na javnim tribinama i gdje ga god ugoste, pasionirano, dosljedno, opsesivno dokazivati da Bosna i Hercegovina nije moguća, realna, niti održiva. I ne samo to: Kecmanović manijakalno, pseudonaučnim, a u osnovi plitko-poltikantskim “argumentima” dokazuje da je Republika Srpska i njen lider Milorad Dodik (predratni član Stranke Reformista na čijem je čelu bio bi Kecmanović) jedino što je u BiH moguće, održivo i prosperitetno.

Nedavno je na tribini koje je organiziralo Predstavništvo(!?) Republike Srpske Kecmanović održao opsežno predavanje o prilikama u Bosni i Hercegovini, na kojem je papagajski ponavljao svoje milion puta prežvakane i reciklirane stavove o “unitarizaciji BiH”, ulozi, “tzv. međunhaordne zajendice”, neosnovanim iluzijama bošnjačke politike, o intervencionizmu američkog predsjendika Joe Bidena…

Jedino novo, svježe mjesto u Kecmanovićevom mlaćenju prazne slave, bio je njegov osvrt na dva aktuelna filmska ostvarenja, “Daru iz Jasenovca” Predraga Antonijevića i “Quo vadis, Aida” Jasmile Žbanić koji je danas nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

“Najzad, iz ovog mog ugla mogao bi se posmatrati i duel Dare iz Jasenovca i Aide iz Srebrenice u borbi za Oskara”, piše Nenad Kecmanović, pa potom obrazlaže kako zapravo taj slučaj izgleda iz njegovog (tupog) ugla.

“Prednost umjetničke autentičnosti dobila je haška presuda za genocid u odnosu na magnum crimen nad stotinu puta većim brojem žrtava.

No, ni to nije ništa novo jer je antisrpska holivudska produkcija punom parom radila i prvih 90-ih . Ondašnje filmske superstar zvijezde, poput Anđeline Džoli i Ričarda Gira, bili su mobilisani u antisrpskoj “C” produkciji”.

Ništa iz ovog nesretnog, zajedlčjivog Kecmanovićevog javnog kukumavčenja nije jasno, osim da autor teško proživljava činjenicu da je “Dara iz Jasenovca” kao neskriveno režimsko-propagandni film izvan Srbije prepoznata upravo u tom ključu, prizemnom i neumjetnipkom, što je osovnovni razlog zbog kojegh uopće nije ozbuiljno tretirana niti uvrštena ni na jednu filmsku smotru u svijetu. Jedinu promociju Antonijevićev film imao je na režimskoj Radio-Televizije Srbije gdje je urednik kulturno-umjetničkog programa i jedan od koproducenata “Dare…” Vladimir Kecmanović, sin profesora sa Bih-polarnim poremećajem.

Ispade tako po Nenadu Kecmanoviću da je film Jasmile Žbanić koji se bavi genocidom u Srebrenici doživjeo bolje kritike, ozbiljniju recepciju i veći broj sbjetskih nagrada i noiminacija isključivo zato što je haškom presudom taj zločin kvalificiran kao genocid.

Odnos (zapadnog)svijeta prema Antonijevićevom filmu, želi poručiti Kecmanović, jeste logičan i odraz ravnodušnosti i ignorisanja istog tog svijeta prema srpskim žrtvama u Jasenovcu. Njegova tvrdnja da je u Jasenovcu stradalo “stotinu puta više žrtava” nego u Srebrenici- dakle, 837. 200, prevazilazi sve što je srpska nacionalističko-propagandna mašinerija do sada pustila u javni prostor.

Ideologizirani, šablonizirani, nacionalistički um, impregniran nezabilaznim spletkama i globalnim zavjerama kojeg je Nenad Kecmanović brusio i prakticirao u zadnjih pola stoljeća svoga rada, neosjetljiv je na činjenice i bijesanna “objektivnu stvarnost”. A stvar je vrlo prosta, pa odgovori nisu nedostižni: “Quo vadis, Aida” je jedan izuzetan, umjetnički superioran i potresan film, dok je “Dara iz Jasenovca” plošno, neuvjerljivo djelce koje je jednu tešku, jezivu temu, Jasenovac, uspjelo oskrnaviti propanagdističko-ideološkim postupcima i tehnikama.

I to je sve. Pozivanje na hoilivudsku antisrpsku propagandu Kecmanović je vjerovatno “pođonio” od svog nekadašnjeg fakultetskog kolege Vojislava Šešelja, a vrijeđanje Richarda Geera i Angeline Jolie neodoljoivo tukne po kalamburima propalog filmskog maga sa Mećavnika. Uostalom da Richard Gere i Angelina Jolie mogu “izlobirati” Oscare, prvo bi to izganjali za sebe, Gere za glumu, a Angelina za režiju.

(“S.B.”)

Related posts:

DODIK U PRAZNIČNOM OZRAČJU: “Srbi se ne smiju olako prepustiti…” VRAĆA SE HAOS Šta se krije iza ostavke Kriznog štaba? Dr. Stevanović predlaže… KARDINAL PULJIĆ POSLAO SNAŽNU PORUKU: “Ako BiH ne može opstati, ni Evropa… „MOJ PRIJATELJ BAKIR ZNA…“: Totalni raskol u SDA, pogledajte šta je sve Zvizdić poručio Izetbegoviću nakon žestokog napada SUDIJA PERIĆ OTVORIO DUŠU: “VSTV je u rasulu, TREBA NOVOG PREDSJEDNIKA. Ovo je društvo dotaklo moralno dno, nema kraja…” Dodik: Kome on može dati rok? Evo, hajde majstore, promijeni mene KO SE BOJI LAKTAŠENKA JOŠ: Inzko prizemljio Dodika – “Opasan virus koji hara ovom zemljom…” STANIVUKOVIĆ OTKRIO KOJI SRBIJANSKI POLITIČAR MU JE UZOR: “RS i Srbija su kao dva brata, s tim da je RS onaj brat koji od drugog stalno traži po 20 maraka na zajam…” DAVOR GJENERO ZA „SB“ NAJAVLJUJE RASPLET: „Rusija ne prašta, počeo je ‘labuđi pjev’ Milorada Dodika, slijedi pad ruske gubernije na Balkanu, UZ DODIKA PADA I ČOVIĆ“ FRA IVO MARKOVIĆ U JEDNOJ REČENICI POTOPIO LIDERA HDZ-a: “Zakon koji goni Čović je takav da jedan SARAJEVSKI HRVAT duplo MANJE VRIJEDI OD HERCEGOVAČKOG”

ORONULI NENAD KECMANOVIĆ LJUT NA HAAG, HOLLYWOOD, JASMILU: “Zapadu je važna haška presuda za genocid u Srebrenici, a 100 puta više ubijenih u Jasenovcu ih ne zanima!”