Iako vlada uvriježeno mišljenje da su susreti s vanzemaljcima prije svega nuspojava halucinacija pijanih i drogiranih zvijezda, neke poznate “face” su ipak odlučile da posijele svoja iskustva sa svojim obožavaocima.
Muhammad Ali
Bokser Muhammad Ali svojevremeno je tvrdio da je nekoliko puta vidio vanzemaljce, ali da je najupečatljivije iskustvo doživio dok je trčao u Central parku u Njujorku.
Tada je na nebu vidio neobičnu svjetlost za koju je bio uvjeren da je NLO. Međutim, njegov prijatelj s kojim je trčao nije primjetio ništa neobično.
Od tada Ali je bio uvjeren da vanzemaljci postoje.
“Ako pogledate u nebo rano ujutro, možete vidjeti kako se vanzemaljci igraju skrivača između zvijezda”, rekao je svojevremeno slavni bokser.
Mick Jagger
Za britanskog muzičara Micka Jaggera veže se zanimljiva anegdota kada su vanzemaljci u pitanju.
Jagger je navodno bio uvjeren da postoji život izvan naše planete pa je u svojoj kući instalirao poseban sistem za detektovanje NLO letjelica.
Takođe, svojevremeno je ispričao da je jednom prilikom na jednom festivalu 60-ih spazio i svemirski brod.
Robbie Williams
Kada je prije nekoliko godina u studiju snimao pjesmu “Arizona”, Robbie Williams je doživio paranormalno iskustvo.
Navodno se velika zlatna lopta pojavila ispred njega i zaustavila snimanje pjesme, a ovaj događaj se ponovio čak 4 puta.
Muzičar je nakon toga izjavio da je razmišljao o prekidu karijere kako bi se ozbiljnije posvetio istraživanju neidentifikovanih letećih objekata.
John Lennon
Legendarni muzičar John Lennon opisao je u jednom intervjuu svoje iskustvo s vanzemaljcima, koji su ga čak posjetili u njegovoj kući.
Opisao ih je kao bića “nalik bubama, s velikim plavim očima i malim ustima”.
Lennon je čak tvrdio da su mu vanzemaljci ostavili i jedan predmet, koji je poklonio prijatelju.
David Bowie
“Susret” sa vanzemaljcima nije zaobišao ni nedavno preminulog Davida Bowija..
Naime, on je tvrdio da je vidio “neobičnu letjelicu iznad polja u Engleskoj”, za koju je mislio da je “ulaz u drugu dimenziju”. Njegovo iskustvo opisano je i u knjizi “Laugh Gnostic”.