Osvrnuli smo se na poruke republikanskog kongresmena Mile Turnera, planovima emeričke administracije u Bosni i Hercegovini te iznenadne ostavke Save Minića, premijera bh. entiteta Republika Srpska.
Davor Gjerenro, politolog i neovisni analitičar, komentirao je za „Slobodnu Bisnu“ aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Osvrnuli smo se na poruke republikanskog kongresmena Mile Turnera, planovima emeričke administracije u Bosni i Hercegovini te iznenadne ostavke Save Minića, premijera bh. entiteta Republika Srpska.Davor Gjenero, politički analitičar: ZA ZAŠTITU I OSTVARIVANJE MANJISKIH PRAVA NAJVAŽNIJI JE LOKALNI NIVO – UDAR
Kongresmen iz američke savezne države Ohio, Mike Turner, upozorio je da sankcije protiv Milorada Dodika, lidera SNSD-a i njegovih ljudi ostaju na stolu i da se mogu ponovno primijeniti ukoliko nastavi s destabilizacijskim aktivnostima. Govoreći pred Atlantic Councilom, utjecajnom nevladinom organizacijom, ovaj republikanski zastupnik Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država kazao je da sankcije i dalje stoje na raspolaganju administraciji predsjednika Donalda Trumpa. Objašnjavajući ukidanje restriktivnih mjera Miloradu Dodiku on je rekao da mu je State Department prenio da su od Republike Srpske dobili velike ustupke, kao preduvjet te kako sankcije ostaju i mogu biti upotrijebljene ako Dodik nastavi s aktivnostima destabilizacije. No, čini se kako se Dodik ne može suzdržati. Stalnim najavama secesije i oštrom retorikom ponovno podiže tenzije u BiH. Koliki bi udar na Dodika i njemu bliske ljude i brojne kompanije bilo ponecijalno vraćanje američkih sankcija?
Kao prvo, dozvolite mi da upozorim da Mike Turner nije „tko god“, da nije jedan od neprepoznatljivih članova donjeg doma, nego da se radi o vrlo relevantnom akteru. U Kongresu je još od 2003. godine, a u svojoj je karijeri bio i predsjednik Parlamentarne skupštine NATO saveza (2014-16). Riječ je o ozbiljno obrazovanom pravniku, zanimljivo je da je političku karijeru započeo kao gradonačelnik Daytona, grada u kom je odrastao, a koji je vrlo „prepoznatljiv“ topos u SAD, za svakog građanina BiH, ali i susjednih država.
Riječ je o ozbiljno obrazovanom pravniku, koji je „prakticirao pravo“ prije nego što je ušao u politiku, a na sveučilištu Georgetown stekao je titulu doktora liberalnih studija iz područja ekonomije urbanog razvoja. Riječ je o čovjeku koji pripada tadicionalnoj republikanskoj eliti, onoj koja je vješta u međustanačkom dijalogu. Zagovornici urotničkih teorija iz Vučićeva režima i Dodikove kamarile jednostavno će ga opisati – on je za njih tipični akter „duboke države“ koji šteti njihovim interesima u „novom multipolarnom svjetskom poretku“.
Turner je euroatlantist i govori iz paradigme zalaganja za liberalno demokratske političke vrijednosti. Ono što govori o Dodiku i problemima koje ovaj stvara upravo je zagovor ustrajanja na tim vrijednostima slobodnoga demokratskog svijeta i politici kontinuiteta zaštite jedinstva, cjelovitosti, suvereniteta i održivosti funkcionalne bosansko-hercegovačke države.
Naravno, malo je vjerojatno da će doći do obnove sankcija protiv Dodika, ali je ovakvo upozorenje više nego poželjno i opravdano. Ključno je naglasiti Dodiku da je najvažnije načelo političkog djelovanja načelo vladavine prava, a da prema tom načelu, na osnovu pravomoćne presude Suda BiH, koju je Dodik i sam priznao, on ne može biti drugo nego li privatna osoba. To je na neki način ono isto što je obustavom financiranja SNSD-a iz državnih fondova uradio i Visoki predstavnik Christian Schmidt, sve dok Dodik ustraje na tome da je on navodno i dalje legalni predsjednik te stranke. Ako je on predsjednik SNSD, onda SNSD nije stranka u pravom smislu te riječi. Ono može djelovati kao privatna organizacija, ali ne može obavljati one uloge koje Ustav određuje kao uloge političke stranke, jer nakon Drugog svjetskog rata je u većini demokracija uspostavljeno pravilo da se stranke ne smatra pravnim osobama privatnoga, nego javnog prava, i da se Ustavom i zakonima regulira njihovo djelovanje.
Svjedočili smo iznenadnoj ostavci, pa ponovnom izboru entitetskog premijera Save Minića u iščekivanju odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti Minićevog izbora za mandatara vlade Republike Srpske. Može li se i ovaj potez tumačiti kao reakcija kojom bi vlast u Banoj Luci izbjegla bijes Amerikanaca?
Čini mi se da je taj manevar vrlo važan i da ponavlja ono što smo malo prije konstatirali – naime da je Milorad Dodik počeo priznavati legitimnost presude Suda BiH kojom je osuđen na zatvorsku kaznu. Već je otkup kazne bio priznanje, ali su uslijedili i drugi potezi kojima je Dodik dodatno priznao legitimnost presude. Sada priznaje da onda kad je dao Miniću mandat za sastavljanje vlade, na to nije imao pravo i da je pozicija njegovog odabranika, koji se predstavljao kao entitetski premijer, i dobio je čak i ritualnu potporu većine u entitetskom parlamentu, to nije smio uraditi. Demokracija je i procedura.
Najbolje što je bilo moguće uraditi bilo je da se nevaljali Minićev mandat anulira, i da se sukladno proceduri izabere entitetskog premijera. Jasno je da i nakon što je Dodik postao privatna osoba i izgubio legitimitet političkog djelovanja, njegova sljedba i dalje ima parlamentarnu većinu, a da je skrbnica nad institucijom entitetskog predsjednika također pod njegovom političkom kontrolom. U takvim je okolnostima jasno da Dodikova sljedba može ponovno nametnuti Minića kao premijera, ali je svejedno pretrpjela relevantan poraz – sama je morala priznati da je način na koji ga je prvi puta izabrala bio nelegitiman.
Situacija u manjem entitetu nije bila nimalo prijatna, jer još uvijek nije moguća investitura izabranoga entitetskog predsjednika. Naime, još uvijek nije poznato tko je izborni pobjednik, a poznato je samo to da prije ponavljanja izbora na velikom broju biračkih mjesta profesor Blanuša ima relevantnu prednost u broju osvojenih legitimnih glasova, u odnosu na Dodikova izabranika Karana.
Možda ovaj manevar s ostavkom i ponovnim izborom Minića za entitetskog premijera govori o strahu unutar SNSD od toga što će se događati nakon objave konačnih rezultata entitetskih predsjedničkih izbora. Manevar „pranja” Minićeva legitimiteta bilo je važno izvesti prije inauguracije entitetskog predsjednika s izbornim legitimitetom, jer očito u SNSD-u nisu sigurni da bi nakon inauguracije novog entitetskog predsjednika, unatoč većini u skupštini, mogli izvesti ovu operaciju legitimiranja nelegitimne Minićeve pozicije.
S druge strane, lider HDZ-a BiH Dragan Čović otkrio ja kako Amerikanci u BiH ne žele samo graditi Južnu plinsku interkonekciju, već su na stolu ponude i za izgradnju tri plinske centrale u BiH. Otpravnik poslova u Američkoj ambasadi u BiH, John Ginkel, danima aktivno radi na što bržoj realizaciji reformi kako bi se američkim i drugim stranim kompanijama olakšalo investiranje i poslovanje u Bosni i Hercegovini. Što bi mogao biti razlog za ovako angažiranu američku politiku u BiH u posljednje vrijeme?
Naravno da se investicija u plinsku interkonekciju, koja bi BiH povezala na LNG terminal na Krku i omogućila dobavu američkog plina, nije neki ekonomski zanimljiv posao, ako se samo osigurava podmirivanje malih trenutnih potreba bosansko-hercegovačkih građana i privrede. U BiH političke i ekonomske elite propuštaju ozbiljno se baviti energetskim pitanjima, a i stanje u opskrbi električnom energijom pogrešno uzimaju zdravo za gotovo.
Naime, i za BiH će uslijediti goleme promjene u elektroenergetskom sustavu, koji se više neće moći temeljiti na električnoj energiji dobivenoj iz ugljena, zbog europskih taksi na emisiju ugljičnog dioksida. Viškovi električne energije u BiH više se neće moći prodavati na europskom tržištu zbog visokih taksi, pa BiH, da bi imala održivi sustav opskrbe električnom energijom, mora ubrzano raditi na promjenama svog „energetskog miksa”. Upravo tu nišu iskorištavaju američki investitori.
Oni budućom interkonekcijom u BiH dobavljaju „svoj” plin, koji je logično za njih cjenovno povoljan, uz sve troškove transporta brodovima, takse koje naplaćuje terminal na kojem se tekući plin ponovno uplinjava, i naknade za transport tog plina od Omišlja do Zagvozda, na hrvatsko-bosansko-hercegovačkoj granici. Ulaskom u ovaj posao američki će investitori ostvariti relevantnu dobit, ali će očito biti ostvarene ekonomske dobiti i za BiH, koje ne bi bilo moguće ostvariti bez uključivanja američke strane, bilo da je interkonekciju gradio sam BH Gas, ili da je posao bio proveden u tripartitnom partnerstvu BH Gasa, HB elektoprivrede i PlinaCRO-a.
(SB)










