Predizborno hodočašće u Zagreb: Čovićev "evropski put" preko etničkih barikada - Sarajevograd.CLICK

Insistiranje na tome da jedan narod mora imati svog “autentičnog” predstavnika u svakoj fotelji direktna je negacija evropskog puta. To nije podrška integracijama, to je njihovo svjesno sabotiranje pod krinkom brige za vlastiti narod

Scenarij je već godinama isti, akteri se ne mijenjaju, a tajming je, po običaju, hirurški precizan. Kako se približavaju izbori, tako se intenziviraju i posjete Dragana Čovića Zagrebu. Njegov jučerašnji sastanak s ministrom vanjskih i evropskih poslova Hrvatske, Gordanom Grlićem Radmanom, nije bio ništa drugo do još jedna epizoda dobro uigranog predizbornog marketinga.

Javnosti se, naravno, serviraju fraze o “unapređenju saradnje” i “reformskim aktivnostima”, ali je poruka koja se šalje biračkom tijelu HDZ-a sasvim drugačija i mnogo prizemnija. Čović opet, po ko zna koji put, demonstrira da Zagreb ne doživljava kao adresu susjedne države, već kao politički oltar pred kojim se polažu računi i s kojeg se crpi legitimitet. Ovakvim potezima on suptilno, ali uporno, uvjerava svoje glasače da njihova budućnost ne zavisi od dogovora unutar institucija Bosne i Hercegovine, već od “čuvara” s Markova trga.

Međutim, ono što ovaj susret čini posebno iritantnim za svakog ko iole poznaje evropske standarde jeste nevjerovatan logički akrobatizam Gordana Grlića Radmana. Ministar je, bez imalo zadrške, ponovio kako Hrvatska ostaje “dosljedan partner” Bosni i Hercegovini na njenom putu prema Evropskoj uniji. Ali, ta podrška dolazi uz jedan ogroman, nepremostiv uvjet, a to je betoniranje principa etničkog predstavljanja.

Tu dolazimo do suštinskog paradoksa koji službeni Zagreb i Čović uporno pokušavaju nametnuti kao normu. Tvrditi da podržavate evropske integracije Bosne i Hercegovine, a istovremeno insistirati na prevaziđenim etničkim modelima, vrhunac je političkog licemjerja. Evropska unija je zajednica slobodnih građana, a ne plemenski savez konstitutivnih naroda. Presude suda u Strazburu jasno govore da se etnički ključ mora transformirati u korist individualnih prava, što je dijametralno onome što Čović i Grlić Radman nazivaju “legitimnim predstavljanjem”.

Jednostavno rečeno, ne može se u Brisel preko etničkih barikada. Insistiranje na tome da jedan narod mora imati svog “autentičnog” predstavnika u svakoj fotelji direktna je negacija evropskog puta. To nije podrška integracijama, to je njihovo svjesno sabotiranje pod krinkom brige za vlastiti narod.

Na kraju, dok Čović u Zagrebu traži politički zaklon pred izbornu trku, činjenica ostaje da se sudbina Bosne i Hercegovine iznova pokušava krojiti u susjedstvu.

(Stav)