Netanyahu je kroz ovaj sukob zaradio političke poene u borbi za ostanak na vlasti. Iskoristio je priliku da se predstavi kao zaštitnik Izraela koji je degradirao Hamasove kapacitete, ubivši nekoliko njegovih komandanata, te uništivši tunele, rakete i drugu opremu. Već je proglasio pobjedu s izjavom da je Hamas „unazađen za nekoliko godina“, smatra Maksić.

 

 

Razgovarala: Sanela GOJAK

 

 

O sukobima na Bliskom istoku koji su uzburkali svjetsku javnost u kojima je u Gazi ubijeno 232 ljudi, od toga 65 djece, a u napadima je ranjeno 1900 osoba, dok je u Izraelu ubijeno 12 ljudi, uključujući dvoje djece, za Slobodnu Bosnu je govorio vanredni profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu Adis Maksić. On predaje predmete etničke politike, studije sukoba koji uključuje i istorijat i dinamiku izraelsko-palestinskog konflikta.

 

 

Nakon 11 dana pod pritiskom Amerike došlo je do primirja i prekida izraelsko-palestinskih sukoba. Na pitanje zašto se toliko čekalo, te da li su Palestinci s odlaskom Donalda Trampa s vlasti imali tračak nade da će se i američka politika prema njima promijeniti, naš sagovornik kaže da je Washington dao određeno vrijeme Benjaminu Netanyahuu za ostvarenje ciljeva vojnim putem.

 

 

Biden nikada nije krio simpatije prema Izraelu

 

 

„Kako su se nagomilavale kritike upućene Bidenovoj administraciji zbog indolentnosti prema stravičnim prizorima stradanja stanovnika Gaze tako je to vrijeme i isticalo. Što se tiče palestinskih nadanja da će se desiti veliki zaokret u američkoj politici prema izraelsko-palestinskom sukobu, ona su neosnovana i plod nepoznavanja američke političke tradicije. Generacije Amerikanaca su stekle znanje o ovom sukobu kroz narativ da je Izrael jedina demokratija na Bliskom istoku, i jedini prijatelj zapada u tom dijelu svijeta. Izrael se tako opisuje kao američki „nosač aviona“ u moru islamskog radikalizma čije djelovanje pravi sigurnijom i samu Ameriku“, kaže profesor Maksić.

 

 

On dodaje i to da je ovaj narativ poduprijet od strane medijskih, finansijskih i drugih modaliteta moćnog izraelskog lobija koji su oblikovali javni diskurs u SAD-u do te mjere da se svaka kritika upućena prema izraelskoj politici vrlo lako može proglasiti antisemitizmom. Drugim riječima, politička cijena bilo kakvog pokušaja radikalne promjene američke podrške Izraelu veoma je visoka.

 

 

„Zbog toga smo vidjeli jasnu podršku Izraelu od strane svih američkih predsjednika, i u tome Joe Biden drastično ne odudara od svojih predhodnika. Biden nikada nije krio simpatije prema Izraelu. Prvi put ih je iskazivao kao tridesetogodišnji političar tokom njegovog susreta sa izraelskom premijerkom Goldom Meir 70-ih godina, a zatim jos mnogo puta tokom njegove duge političke karijere. Jednom prilikom je izjavio da je i sam cionista“, pojašnjava naš sagovornik.

 

 

Prof. Maksić ističe da Biden, ipak nije Donald Trump, i njegova podrška izraelskoj politici prema Palestincima nije neograničena. Nova američka administracija povratila je milione dolara pomoći palestinskoj upravi koju je Trump ukinuo, protivi se izgradnji dodatnih jevrejskih naselja na zapadnoj obali, te je nagovijestila povratak Iranskom nuklearnom sporazumu.

 

 

„Stvari trebamo gledati iznijansirano. Neće biti radikalnog zaokreta u američkoj politici, ali postojaće granice podrške politici Benjamina Netanyahua. Taj princip se i oslikava u odnosu Bidenove administracije prema trenutnom sukobu.“

 

 

Amerika će povremeno kritikovati najradikalnije izraelske poteze

 

 

Joe Biden je zbog stava da se Izrael ima pravo braniti od Hamasovih raketnih napada i načina na koji je vodio pregovore o prekidu vatre došao na udar kritike i među članovima Demokratske stranke.

 

 

„Demokratska stranka je u proteklih nekoliko godina doživjela pomjeranje u lijevo na političkom spektru, što se vidjelo i kroz široku popularnost „demokratskog socijaliste“ Bernija Sandersa. Sam Sanders, koji je jevrejskog porijekla, kritikovao je pasivnost predsjednika Bidena pozivajući ga da Izraelu kaže „dosta“. Kritike su i rezultat uspona nove generacije mladih liberala unutar demokratske partije koji prepoznaju u izraelskoj politici kršenje osnovnih ljudskih prava. U predstavničkom domu američkog kongresa po prvi put se nalazi i zastupnica palestinskog porijekla, Rashida Tlaib. S dolaskom demokratskog predsjednika, Joe Bidena, ovi krugovi su dobili dodatnu snagu, mada je sam predsjednik po mnogim stavovima blize centru nego toj liberalnoj ljevici.“

 

 

Profesor Maksić dodaje i to da pod uticajem novih struja među demokratama stradanja palestinskog naroda bi mogla postati bitniji faktor u računicama Bidenove administracije. Ovi krugovi su za sada previše mali da bi dovele do nekog većeg zaokreta, i daleko su od snage s kojom se može mijenjati politička tradicija.

 

 

„S druge strane, republikanci nikada radikalnije nisu podržavali izraelsku politiku, što je i zaostavština iz predhodne četiri godine u kojima je Donald Trump ispunjavao sve želje Benjamina Netanyahua, čak i po cijenu kršenja međunarodnog zakona. Rezultat ovih odnosa moći je da će se amerčka politika pod vođstvom Bidena vratiti iz Trumpovih avantura u utabane staze. To znači da će Amerika povremeno kritikovati najradikalnije izraelske poteze ali će i dalje biti daleko od balansa koji je potreban da se Izrael prisili na ustupke bez kojih nikakav trajniji mir neće biti moguć“, mišljenja je Maksić.

 

 

Popularnost trenutnog premijera je porasla

 

 

Netanyahu je produžavao trenutnu eskalaciju oko Pojasa Gaze zbog političkih razloga. Izraelski mediji pišu da je on bio uvjeren da će mu sukob s Hamasom pomoći da poboljša svoj imidž u slučaju da zemlja izađe na pete izbore u dvije godine.

 

 

„Svaka eskalacija koja usmjerava pažnju javnosti ka sigurnosnim temama i proizvodi nacionalnu homogenizaciju pomaže Netanyahuu da poboljša svoj imidž. Da li se to s ovim sukobom desilo u mjeri koja će mu omogućiti da ostane na vlasti je teško izmjeriti, i to ćemo tek da vidimo. Izrael je imao izbore četiri puta u manje od dvije godine jer se nije uspjevala da formira koalicija koja bi uspostavila novu vladu. I nakon četvrtih izbora Netanyahu nije uspio formirati vladu, a trenutno teče rok koji je dat opoziciji da uspostavi vladajuću koaliciju. Dakle, jedina šansa da Netanyahu ostane na vlasti je da taj pokušaj opozicije propadne, i da se sazovu novi izbori“, rekao je prof. Maksić.

 

 

On dalje kaže ako se sagleda tok i tajming događaja koji su doveli do posljednje eskalacije, dobit ćemo dosta razloga da vjerujemo da je Netanyahu priželjkivao ovaj sukob. Izrael je odlučio deložirati nekoliko palestinskih porodica iz istočnog Jerusalema i organizovati upad policije u svetu Al Aksa džamiju za vrijeme mjeseca ramazana, a sukobi unutar džamije su trajali i za vrijeme najsvetije noći Lejletul-Kadr. Teško je zamisliti veću provokaciju.

 

 

„Jedino što se nakon nje moglo očekivati je da će palestinske grupe odgovoriti svim raspoloživim sredstvima. U slučaju Hamasa, to znači ispaljivanje raketa na izraelske gradove i početak homogenizacije u kojoj narod zbija redove iza svog vođe. U slučaju Izraela to je Netanyahu, i to u trenutku kada se izraelski premijer grčevito bori da osujeti opoziciju u nastojanju da formira novu vladu. Značajan dio roka za to formiranje je potrošen u sukobu sa Hamasom, a popularnost trenutnog premijera je porasla.

 

 

U svemu ovome, ne smijemo zaboraviti da ukoliko izgubi vlast Netanyahu će se suočiti sa optužbama za korupciju i potencijalnom višegodišnjom zatvorskom kaznom. Ostanak na vlasti po svaku cijenu se tako nameće kao imperativ“, pojašnjava profesor međunarodnih odnosa.

 

 

Netanyahu zaradio političke poene

 

 

U izraelskim napadima na Gazu od 10. maja poginulo je 232 Palestinaca, uključujući 65 djece i 39 žena. Prekid vatre, koji je najavio Izrael, predstavlja pobjedu palestinskog naroda i poraz izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, rekao je dužnosnik Hamasa za AP. Pitali smo našeg sagovornika ko je, odnosno ima li pobjednika u ovim sukobima na Bliskom istoku?

 

 

„I Netanyahu i Hamas imaju razloga da proglase pobjedu, ali su njihovi narodi, Izraelci i Palestinci, gubitnici. Netanyahu je kroz ovaj sukob zaradio političke poene u borbi za ostanak na vlasti. Iskoristio je priliku da se predstavi kao zaštitnik Izraela koji je degradirao Hamasove kapacitete, ubivši nekoliko njegovih komandanata, te uništivši tunele, rakete i drugu opremu. Već je proglasio pobjedu s izjavom da je Hamas „unazađen za nekoliko godina“, smatra Maksić.

 

 

S druge strane, porastao je imidž Hamasa kao simbola palestinskog otpora i borbe za slobodu. Hamas je pokazao da je u stanju da primora stanovnike izraelskih gradova da traže skloništa, odnosno da agresor osjeti bar simbolički ono sto Palestinci proživljavaju desetljećima. Ta simbolika će sasvim sigurno da učvrsti poziciju ovog pokreta unutar palestinskog društva.

 

 

I na kraju, kad je u pitanju narod, oni su izgubili jer je konflikt otišao još jedan nivo dublje.

 

 

„Izrael ne može ostvariti dugotrajnu stabilnost ignorisanjem težnji palestinskog naroda. Teror koji su proživjeli stanovnici Gaze gurnut će nove snage mladih Palestinaca u ruke Hamasu. S druge strane, Palestinci ne mogu ostvariti svoje ciljeve ispaljivanjem raketa i proslavom simboličkih pobjeda. Ovaj konflikt se završio primirjem koje se slavi na obje strane, a ustvari je samo predah između dvije erupcije. Nakon ove epizode nasilja, jedino je sigurno da je naredna, nažalost, gotovo neizbježna. Ne samo da se ne nazire kraj konflikta izmedju Palestinaca i Izraelaca, nego ga je teško uopšte i zamisliti“, pojasnio je profesor za SB.

PROF. ADIS MAKSIĆ ZA “SB” O IZRAELSKO-PALESTINSKOM SUKOBU: “Uspostavljeno je primirje koje se slavi na obje strane, a u stvari je samo predah, ako Netanyahu izgubi vlast…“