Rugala se sova sjenici: Moralne lekcije Sabine Ćudić

Dok se javnosti upućuju poruke o nultoj toleranciji na korupciju, unutar vlastitih redova postoje slučajevi koji čekaju pravosudni epilog, što stvara percepciju selektivne pravde

Poruka Sabine Ćudić, visoke zvaničnice Naše stranke, tokom otvaranja kampanje u Tuzli, upućena opoziciji “neka prvo obećaju da prestaju krasti”, predstavlja uvod u analizu mandata koalicije “Trojka” (SDP, Narod i Pravda, Naša stranka) koja je vlast na federalnom i kantonalnim nivoima preuzela krajem 2022. godine.

Ova poruka, upućena s ciljem moralnog pozicioniranja u odnosu na prethodnike, dolazi u trenutku kada se vladavina ove koalicije suočava sa nizom dokumentovanih primjera koji dovode u pitanje temeljne principe koje su proklamovali: nultu toleranciju na korupciju, meritokratiju i transparentnost. Paradigma stare narodne poslovice “rugala se sova sjenici” postaje precizan opis raskoraka između javno izrečenih obećanja i administrativne stvarnosti.

Umjesto obećane depolitizacije javnog sektora, mandat “Trojke” obilježen je sistematskim imenovanjima stranački lojalnih kadrova, srodnika i simpatizera u upravne i nadzorne odbore javnih preduzeća i institucija. Dok se u javnosti kreirao narativ o prekidu prakse “stranačkog uhljebljivanja”, službeni listovi i odluke vlada na kantonalnom i federalnom nivou bilježe ubrzanu smjenu postojećih i postavljanje novih upravljačkih struktura po ključu stranačke pripadnosti.

Ovaj proces, pravdan potrebom za “profesionalizacijom”, u praksi se pretvorio u puku zamjenu jednih stranačkih kadrova drugima, bez transparentnih konkursa i jasnih kriterija stručnosti. Dodatno, principi transparentnosti urušeni su usvajanjem internih pravilnika o “poslovnoj tajni” u pojedinim javnim preduzećima pod novom upravom, čime se javnosti i medijima onemogućava uvid u ugovore i trošenje javnog novca – praksa koju su isti akteri godinama kritikovali dok su bili u opoziciji.

Na ekonomskom planu, rezultati su još alarmantniji. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EPBiH), nekadašnji energetski gigant i stub privrede Federacije, dovedena je pod novim menadžmentom u stanje poslovne neizvjesnosti. Finansijski izvještaji za 2023. godinu zabilježili su višemilionske gubitke, dok je situacija u rudnicima koji posluju u sklopu koncerna eskalirala do potpunog kolapsa proizvodnje i masovnih radničkih protesta.

Odluke menadžmenta, postavljeng od strane vladajuće koalicije, dovele su do haosa u energetskom sektoru, ugrozivši ne samo stabilnost preduzeća već i energetsku sigurnost Federacije. Dok se traže izgovori u globalnim kretanjima, izostala je bilo kakva dugoročna strategija za restrukturiranje rudnika i očuvanje proizvodnih kapaciteta.

Paralelno, gašenje industrijskih simbola dobilo je svoj konačni pečat pokretanjem stečajnog postupka nad Novom Željezarom Zenica u martu 2024. godine. Pasivnost i odsustvo konkretne strategije Federalne vlade da zaštiti ovo preduzeće od strateškog značaja i sačuva radna mjesta, direktna su posljedica administrativne nekompetentnosti.

Obećanja o privlačenju stranih investitora i oživljavanju industrije ostala su na nivou medijskih najava, dok su radnici i imovina preduzeća prepušteni stečajnom upravniku. Vlada se u ovom, kao i u drugim slučajevima, pokazala kao puki posmatrač, a ne kao aktivan upravljač ekonomskim procesima.

Infrastrukturni projekti, poput rekonstrukcije sarajevske tramvajske pruge, postali su sinonim za probijanje rokova, netransparentno upravljanje javnim sredstvima i potpisivanje aneksa ugovora koji su značajno uvećali prvobitnu cijenu. Građani Sarajeva mjesecima su svjedočili saobraćajnom kolapsu i gradilištima koja miruju, dok su se informacije o stvarnim troškovima i razlozima kašnjenja skrivale od javnosti. Svaki upit o aneksima ugovora i dodatnim troškovima pravdan je kompleksnošću projekta, iako dokumentacija pokazuje da je do probijanja budžeta došlo usljed lošeg planiranja i naknadnih izmjena.

Konačno, narativ o beskompromisnoj borbi protiv kriminala prethodnika narušen je činjenicom da su pravosudni organi pokrenuli istrage koje obuhvataju i visoke funkcionere vladajuće koalicije. Slučaj vezan za potpredsjednika SDP-a i federalnog ministra Vojina Mijatovića, koji se suočava s optužbama za višemilionske finansijske malverzacije iz perioda prije preuzimanja ministarske funkcije, baca sjenku na kredibilitet cijele koalicije.

Bojan Bošnjak (Naša stranka) – Uhapšen u novembru 2024. godine: Tadašnji ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS uhapšen je u sklopu akcije “Incitat 2”. Sumnjiči se za zloupotrebu položaja jer je dao pozitivno mišljenje na stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu kako bi se legalizovala nelegalna gradnja na Bjelašnici

Adna Mesihović (Za nove generacije – partner Trojke) – Uhapšena u aprilu 2025. godine: Ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS uhapšena je u policijskoj akciji “Koverta”. Osumnjičena je za zloupotrebu položaja u vezi sa nezakonitim i stranačkim zapošljavanjem u svom ministarstvu.

Enda Pavić Pečenković (SDP BiH) – Uhapšena u aprilu 2025. godine: Ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS uhapšena je u nastavku akcije “Koverta”. Tereti se da je, u saradnji sa prethodno uhapšenom Adnom Mesihović, pogodovala pri nezakonitom imenovanju i zapošljavanju.

Dok se javnosti upućuju poruke o nultoj toleranciji na korupciju, unutar vlastitih redova postoje slučajevi koji čekaju pravosudni epilog, što stvara percepciju selektivne pravde.

Pokazalo se da pokušaji skretanja pažnje predizbornim parolama i demagoškim nastupima više ne mogu prikriti administrativnu i ekonomsku realnost. Narativ o “moralnoj alternativi”, na kojem su Naša stranka i njeni partneri gradili politički kapital, sistematski je demontiran njihovim vlastitim djelovanjem nakon preuzimanja vlasti.

Činjenice o stranačkom zapošljavanju, ekonomskom nazadovanju strateških preduzeća i pravosudnim aferama unutar vlasti govore same za sebe, ostavljajući gorak utisak da je jedina promjena bila u personalnom sastavu onih koji javni interes podređuju privatnom. Građanima, umjesto obećanog napretka, ostaje da svjedoče još jednom ciklusu iznevjerenih očekivanja.

(Stav)