SDA-ovo radikalno glasilo priželjkuje raspad BiH i stvaranje fildžan-države. Razradili su cijeli scenario

Nezvanično glasilo SDA finansirano turskim parama i kroz budžete javnih preduzeća kojima (još uvijek) vlada ova stranka – tjednik Stav – u novom izdanju objavio je mračni scenario o raspadu BiH.

Naslov koji nosi novinu jeste ‘Šta ako ne bude Bosne, jer podjela je pred vratima’, dok je nadnaslov: Bošnjaci moraju razraditi alternativne scenarije.

Članak potpisuje Faris Nanić, a on u njemu iznosi teoriju zavjere po kojoj se cijeli zapadni svijet udružio kako bi proveo plan uništenja BiH kao države.

Stav, odnosno Nanić, tako se vraćaju unazad, povezujući različite, jedne od drugih neovisne izjave i izvještaje, predstavljajući to kao sinhronizirano djelovanje koje treba biti anestetik za ‘glupe Bošnje’ kojima očito prijeti otimanje države.

Prema ovoj teoriji zavjere, plan je BiH predstaviti kao neuspjelu, pokvarenu i isuviše podjeljenu državu, koja nema mogućnost opstanka.

Partneri zapadnog svijeta u akciji dokazivanja nemogućnosti BiH svakako su SNSD i HDZ, što znači da Zapad radi zajedno sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

Stav dalje Bošnjake pokušava ‘suočiti s realnošću’ da je teško razmišljati da se mogu odbraniti u svemu tome i da je novi genocid moguća realnost.

Zato se Bošnjaci moraju pripremiti za nove scenarije i razmišljati o njima.

“Da bi Bošnjaci opstali kao politički narod, nacija, potreban im je politički, državni okvir. Ako je Bosna i Hercegovina u sadašnjim, iako međunarodno priznatim granicama teško opstojna, čak i uz kiparski model faktičke, ali nepriznate podjele o kojem se spekulira, treba razmišljati o alternativama”, navodi Stav.

Čerečenje Bosne i Hercegovine, pak, za Stav je prihvatljivo u određenim okolnostima.

“Uzimajući u obzir ispravne i jake argumente da se Evropa neće složiti s postojanjem muslimanske države u svom srcu i da će ta država biti slaba i nikako se neće moći braniti kada Srbija i Hrvatska krenu u pripajanje etnički očišćenih „srpskih“ i „hrvatskih teritorija i nakon toga u finalnu podjelu po ključu iz Sporazuma Cvetković-Maček, što će dovesti do konačne desubjektivizacije Bošnjaka, treba reći da je ovaj scenarij prihvatljiv samo u uslovima međunarodnog konsenzusa oko podjele i vrlo jasnih teritorijalnih, političkih, sigurnosnih, manjinskih, ekonomskih i finansijskih aranžmana za bošnjačku državu”, piše Stav.

Autor članka ima i prijedlog za bošnjačku politiku kako se postaviti ako dođe do podjele – tražiti da se sve granice na Balkanu mijenjaju, što bi valjda Bošnjacima omogućilo da i oni pripoje neke dijelove drugih država. A sve to treba nadgledati NATO.

“Bilo kakav aranžman tog opsega znači i potpisivanje međunarodnog sporazuma uz jamstvo NATO pakta i zemalja OIC. Naravno, u duhu ukupnih i dugoročnih bošnjačkih nacionalnih interesa, ovakav scenarij treba proglasiti privremenim rješenjem, baš kao što to čine naše komšije i naši susjedi čiji su krajnji ciljevi maksimalistički i međusobno konfliktni i uvijek uključuju najveći dio ili cijelu Bosnu i Hercegovinu. O osnovnim teritorijalnim, političkim, sigurnosnim, manjinskim, ekonomskim i finansijskim sastavnicama ovog scenarija kao i o mogućem trećem scenariju nekom drugom prilikom, kada se suočimo s realnostima”, zaključuje autor.

Naravno, ne radi se ovdje o tobožnjem suočavanju sa realnošću Bošnjaka koji bi se trebali pripremiti za raspad države.

Radi se ustvari o oživljavanju onoga o čemu historičari i savremenici sve češće progovaraju – ideji podjele BiH sa tzv. Bošnjačkog sabora na kojem su se takve ideje iznosile kao realne i prihvatljive.

Dakle, radi se o za njih prihvatljivom scenariju koji sad Bošnjacima, i Bosancima, treba predstaviti kao realnu opciju koja i nije tako loša. Pod određenim uvjetima.

To bi ustvari značilo stvaranje fildžan-državice u kojoj bi Bošnjaci muslimani biti dominantna većina i koji bi suvereno vladali jednim teritorijem – bez potrebe za dogovaranjem i prihvatanjem bilo kakvih etničkih i religijskih razlika stanovništva.

Dakle, nije poenta ovog članka otrežnjenje Bošnjaka, nego podgrijavanje osjećaja besmislenosti države u kojoj se ne pita samo jedna vjerska ili etnička grupa. Cilj je nametati ideju ‘nepodnošljive lakoće postojanja’ u okolnostima gdje si svoj na svome i sa svojima.

I dok Stav pokušava optužiti međunarodnu zajednicu za ansteziranje Bošnjaka, upravo ovaj članak ima i taj cilj.

U dijelovima ovog secesionističkog pamfleta tako se Bošnjaci obeshrabruju da se uopće bore za cjelovitu i multietničku državu – jer do toga više nikome na svijetu nije stalo niti će, prema Stavu, Bošnjaci ikad za takvo nešto imati podršku Zapada.

Čak šta više, Bošnjaci se ovim člankom prepadaju pričom da se ne mogu sami izboriti za takvo što, a ako bi kojim slučajem pokušali – prijeti im novi genocid i etničko čišćenje.

(Raport)