Sve su veći izgledi da bi se rat u Ukrajini mogao odužiti…

 

 

Tako se u javnom prostoru počela koristiti i sintagma dugog rata, koja podrazumijeva sukob koji bi se mogao otegnuti, a uz to se može postaviti i pitanje do koje bi točke Rusija išla, odnosno bi li je jedino u njezinim ratnim nastojanjima mogla spriječiti Putinova – smrt.

 

 

Američki institut: Rusi se pripremaju na dug sukob

 

Američki Institut za proučavanje rata još je početkom ožujka objavio kako se ruska strana priprema na dug sukob. Istaknuli su da nekoordinirane i sporadične ruske ofenzivne operacije protiv velikih ukrajinskih gradova podupiru procjenu ukrajinskog glavnog stožera da se ruske snage suočavaju s rastućim problemima morala i opskrbe te da su izgubile inicijativu.

 

Osim toga, institut je objavio da ruski predsjednik Vladimir Putin “navodno provodi unutarnju čistku obavještajnog osoblja” u pokušaju da “bude spreman izdržati borbene operacije puno dulje nego što je Kremlj prvobitno planirao”.

 

 

Putin je očekivao brzu pobjedu

 

Takva prognoza ono je što se na početku rata nije očekivalo, dapače osnovna misao bila je da će Rusija relativno brzo ispuniti svoje vojne ciljeve u Ukrajini. Brojni analitičari također su mišljenja da je ruski predsjednik Putin očekivao brzu pobjedu.

 

Priznao je to indirektno i šef ruske nacionalne garde Viktor Zolotov koji je rekao sredinom ožujka da vojna ofenziva Moskve na Ukrajinu ne ide prema planu. Bilo je to tada najsnažnije priznanje dužnosnika Kremlja da je ruska invazija na Ukrajinu sporija nego što se očekivalo.

 

“Želio bih reći da ne ide sve tako brzo kako bismo željeli”, rekao je Viktor Zolotov te je za loš napredak Rusije okrivio krajnje desničarske elemente koji se skrivaju među ukrajinskim stanovništvom.

 

 

“Rat će trajati dok Putin ne umre”

 

U prilog tezi da se i sama Rusija priprema na dug rat govori kako je Kremlj najavio da će radikalno smanjiti vojnu aktivnost na području oko Kijeva i Černihiva. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu nedavno je izjavio da će “specijalna vojna operacija”, kako Rusi službeno nazivaju invaziju na Ukrajinu, trajati dok se ne ispune ciljevi.

 

Analitičari smatraju kako promjena strategije zapravo znači kako je sam ruski vojni vrh svjestan da je njihov plan za svojevrsni “blitzkrieg” propao, što ih je ustvari natjeralo da suze svoje ciljeve i promjene taktiku, drugim riječima pripreme se za dug rat.

 

U tom smislu intrigantna je izjava ukrajinskog zastupnika u Kijevu Dimitrija Nataluka. On je govorio o tome da Ukrajina mora pobijediti te kako je previše dobrih ljudi dalo svoje živote u ovom ratu, ali i dodao da će rat trajati dok Putin ne umre ili ne bude uhićen.

 

Uistinu, što se događa s Rusijom u slučaju da Putin umre? Može li se dug rat odužiti do tog stadija? Tko preuzima vlast? Kakva osoba bi ga mogla naslijediti? Zaustavlja li se rat Putinovom smrću?

 

 

Rat onoga koji ima apsolutnu moć

 

Ovo posljednje pitanje je ključno jer direktno je povezano s tezom da je ovo Putinov rat, odnosno rat koji je izazvao jedan autokrat, koji ima apsolutnu moć, a ne sistemske politike kao izraza volje ruskog naroda.

 

Toj tezi doprinose i izjave brojnih dužnosnika Zapada. Visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell je rekao da je ovo Putinov rat, tj. da se tu ne radi o ratu ruskog naroda.

 

I njemački kancelar Olaf Scholz upozorio je da se ne smije izjednačavati Rusija i ruski narod s predsjednikom Vladimirom Putinom. “Nije ruski narod donio kobnu odluku da napadne Ukrajinu. Ovaj rat je Putinov rat”, rekao je Scholz.

 

 

Kakvo je zapravo Putinovo zdravlje?

 

Što se tiče Putinovog zdravlja, kako je pisao Guardian, zapadne obavještajne službe vjeruju da se osobnost Vladimira Putina dramatično promijenila tijekom posljednjih pet godina, a Putin pokazuje sve veću i očitu paranoju o svom zdravlju.

 

Kako je Guardian pisao, obavještajni izvori ne navode konkretan uzrok toj paranoji, a moguća objašnjenja su rak, Parkinsonova bolest, demencija ili upotreba steroida za liječenje nekog drugog stanja.

 

“Veliki dokaz da je Putin zabrinut za svoje zdravlje je to što je toliko očito zabrinut zbog koronavirusa”, rekao je izvor iz obavještajnih službi, navodeći njegovo inzistiranje na sjedenju podalje od stranih čelnika, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ili svojih ključnih osoba, poput ministra obrane Sergeja Šojgua.

 

 

Kremlj ima dugu tradiciju skrivanja zdravstvenih stanja

 

Bivši šef MI6 sir Richard Dearlove vjeruje da je objašnjenje za Putinovo čudno ponašanje mogućnost da ima Parkinsonovu bolest. Kremlj je to još prije opovrgnuo. “Čuo sam od neurologa da su gubitak suzdržanosti i psihoza vrlo česti simptomi Parkinsonove bolesti”, rekao je za GB News ovaj nekadašnji britanski obavještajac.

 

U studenom 2020. bivši povjesničar na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose Valerij Solovej rekao je da Putin boluje i od raka i od Parkinsonove bolesti. Kremlj je i te navode demantirao dok je Solovej kasnije priveden na prosvjedu u Moskvi.

 

Također, The Telegraph je sugerirao kako je tijekom nedavnih televizijskih nastupa Putin djelovao osjetno otečeniji u licu i vratu te kako je tome tako jer možda ide na određene tretmane sa steroidima.

 

Sve ovo samo su nagađanja, istina se očito neće saznati. Kremlj ima dugu tradiciju skrivanja zdravstvenih stanja svojih čelnika poput Leonida Brežnjeva, Jurija Andropova, Konstantina Černenka, Borisa Jeljcina…

 

 

Tehnički, njegov nasljednik se zna

 

No, što kad bi se Putinu uistinu nešto dogodilo? Što ako zbog bolesti ili smrti ne bude u stanju obnašati svoju dužnost predsjednika Ruske Federacije? Tehnički, on ima svog nasljednika. To je premijer Rusije Mihail Mišustin.

 

Službeno, u slučaju Putinove smrti ili nekog drugog razloga zbog kojega trajno ne bi mogao obnašati dužnost, Mihail Mišustin bi preuzeo kontrolu nad državom u razdoblju od 90 dana ili do održavanja izbora.

 

Mišustin je na mjestu premijera zamijenio Dmitrija Medvedeva, čija je vlada dala ostavku prije nešto više od dvije godine. Nenadane promjene tumačile su se kao Putinovo pripremanje terena za razdoblje nakon 2024. kada mu istječe mandat i on se nije imao pravo ponovno kandidirati za predsjednika. No, prošle je godine donio zakon prema kojemu može ostati na vlasti do 2036.

 

 

Postavio Mišustina jer nema političku moć

 

On je pokrenuo i ustavne promjene s kojima Državna duma, donji dom parlamenta, dobiva ovlasti da bira kandidate za ruskog premijera i druge ključne pozicije. Dio ovlasti predsjednika preselio je na parlament i premijera.

 

Analitičari smatraju kako on razmatra različite opcije ostanka na vlasti, a među njima je i prebacivanje većih ovlasti na parlament, a nakon toga preuzimanje dužnosti premijera. Još jedna opcija koja se često spominje je njegov dolazak na čelo Državnog vijeća. Ovo savjetodavno tijelo također je dobilo veće ovlasti uz navedene ustavne promjene.

 

U tom svjetlu promatra se i njegov izbor Mišustina, čovjeka bez političke moći, kojega je kao takvog lako i kontrolirati. Kako je pisao Business Insider, Mišustin se u ruskim političkim krugovima smatrao beskrvnom i nemoćnom političkom personom bez velikih ambicija, čovjekom koji uživa samo Putinovu političku potporu.

 

 

Mišustin korona-krizu pretvorio u prednost

 

Nepoznat široj javnosti, Mišustin je deset godina bio na dužnosti ravnatelja porezne uprave gdje je izgradio ugled. On je krajem 1980-ih diplomirao na tehnološkom fakultetu u ruskoj prijestolnici.

 

Godine 1998. ulazi u rusku upravu kao potpredsjednik porezne službe i zamjenik ministra zadužen za isti resor. Obnašao je visoke dužnosti u vladinim agencijama, a 2010. dolazi na čelo ruske porezne uprave sa zadaćom da je temeljito modernizira.

 

Međutim, neke stvari očito su se promijenile. Nezavisni Moscow Times je pisao 2021. godine kako Mišustinove dionice odjednom rastu. On se politički podignuo kroz pandemiju koronavirusa u trenutku kad je Putin obustavio javne nastupe i povukao se u strogi režim karantene.

 

Odgovornost za borbu protiv virusa delegirana je na niže rangirane dužnosnike u središnjoj i regionalnoj vladi, što je Mišustin iskoristio. Počeo je ostvarivati i sve bolje rezultate na anketama, potpuno se približivši Putinu po popularnosti.

 

Prema političkom konzultantu Abbasu Gallyamovu, Mišustin bi mogao od sebe stvoriti neovisni politički brend, koji bi ga mogao dobro pozicionirati za buduća politička unapređenja, što nitko nije očekivao.

 

 

Šojgu – čovjek koji je na čelu vojske, ali i ideologije

 

Što se tiče ostalih mogućih ruskih vođa, izdvaja se ime Sergeja Šojgua. Radi se o ruskom ministru obrane. Snimka na kojoj mu Putin naređuje da se ruske nuklearne snage podignu na visok stupanj pripravnosti, opravdavajući to agresivnim izjavama NATO-a i ekonomskim sankcijama protiv Moskve, obišla je svijet.

 

“Zapovijedam ministru obrane i načelniku glavnog stožera da snage za odvraćanje ruske vojske stave u borbenu pripravnost”, rekao je Putin na sastanku s vojnim čelnicima koji je prenosila i televizija.

 

“Razumijem”, odgovorio je ministar obrane Sergej Šojgu, a novinar Financial Timesa tada je primijetio kako ovo nije prvi put da Sergej Šojgu izgleda kao da mu je vrlo nelagodno dok prima naredbe od Putina.

 

Šojgu se već duži niz godina spominje kao mogući Putinov saveznik, osoba koja je s Putinom i u prijateljskim odnosima. Kako je prenio BBC, ekspert za sigurnost Andrej Soldatov vjeruje kako je Šojgu i dalje najutjecajniji glas koji Putin čuje.

 

“Šojgu nije samo na čelu vojske nego djelomično i na čelu ideologije. U Rusiji je ideologija obično povezana s poviješću, a Šojgu je onaj koji ima kontrolu nad narativom”, objasnio je Andrej Soldatov.

 

Šojgu je započeo svoju karijeru ranih 1990-ih kao šef ministarstva za hitne slučajeve. Smatralo se da je liberalni demokrat dok nije preuzeo ministarstvo 2012. godine. On je predvodio aneksiju Krima i intervenciju u Siriji. Smatra ga se zaslužnim za modernizaciju ruske vojske.

 

Politico piše da je Šojgu najpopularniji ruski general poslije Georgija Žukova, čuvenog sovjetskog generala iz Drugog svjetskog rata. Šojgu je blizak Putinu i redovito provodi ljetne odmore s predsjednikom na kojima su njih dvojica viđena kako ribare i voze čamac bez majica.

 

Ipak, kao Šojguov nedostatak spominje se to što je samo tri godine mlađi od Putina, ali i što, kako se znakovito navodi, nije dovoljno dužan Putinu za svoju karijeru, što ga čini previše neovisnim. Naravno, tu je i aspekt mogućeg neuspjeha u Ukrajini, što teško može rezultirati nagradom.

 

 

Sobjanin – gradonačelnik Moskve

 

Kao Putinov nasljednik spominje se i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin. Za njega se smatra kako je uspostavio red u Moskvi, a poštovanje službene politike je zaradio i tako što je zabranio parade ponosa u Moskvi.

 

Analitičari govore kako nikad nije bio dio užeg Putinovog kruga, iako je na čelu najvećeg ruskog grada pokazao liderske osobine samog ruskog predsjednika. Znakovito je i kako je pobijedio na prošlim izborima za gradonačelnika Moskve.

 

On je pobijedio u prvom krugu, a njegovim glavnim oponentima su bile zabranjene kandidature. Nije se mogao kandidirati Aleksej Navalni, kao niti općinski oporbeni savjetnik Ilija Jačin, blizak ubijenom oponentu Borisu Nemcovu, nekadašnji oporbeni zastupnik Dmitrij Gudkov te gej aktivist Anton Krasovski.

 

Kao gradonačelnik Moskve smatra se zaslužnim za brojne infrastrukturne projekte. Zanimljivo, stvorio je i holding tvrtku Moskovski mediji, u čijem su vlasništvu niz TV kanala, radijskih postaja i novina. Sve one su tako pod kontrolom grada Moskve.

 

 

Petrušev, KGB-ovac koji misli da Amerika ne želi da Rusija postoji

 

U zadnje vrijeme kao mogućeg nasljednika strani mediji spominju i tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaja Petruševa. Radi se o čovjeku koji ima kontrolu nad obavještajnom službom FSB, bivšim KGB-om. On je na poziciji ravnatelja FSB-a zamijenio upravo Putina 1999. godine. Putin je tada izjavio kako će pod Petruševim sigurnost zemlje biti još veća.

 

Kako piše The Guardian, njegovi intervjui ga razotkrivaju kao osobu koja vjeruje u teorije zavjere, konkretno onu da zapadne sile žele uništiti Rusiju. “Sjedinjene Američke Države najradije ne bi da Rusija postoji”, rekao je on jednom prilikom.

 

I njegove riječi o Ukrajini snažno su podsjetile na Putinovu retoriku. “Ukrajina je protektorat Zapada. U Ukrajini u svakom trenutku postoji potencijal za tako jak izljev napetosti da će milijuni Ukrajinaca tražiti utočište na drugim mjestima”, rekao je u nedavnom intervjuu te tako predvidio mogući sukob.

 

Smatra se da Putin malo kome vjeruje kao njemu, ali jedan od problema da naslijedi Putina mogle bi biti njegove godine. Naime, Petrušev je godinu dana stariji od Putina, što u ovoj priči sigurno nije beznačajno.

 

 

Bortnikova na čelu Rusije žele elite?

 

Treba spomenuti i ime šefa FSB-a Aleksandra Bortnikova. No on se ne spominje kao onaj koji će Putina naslijediti nakon što potonji umre, već kao onaj koji bi Putina mogao naslijediti nakon puča.

 

Doduše, navodi su to koje treba uzeti sa zrnom sumnje budući da se radi o informaciji koju je objavilo ukrajinsko ministarstvo obrane koje tvrdi da ruska elita razmatra mogućnost atentata na Putina.

 

“Trovanje, iznenadna bolest, nesreća – ruska elita razmatra mogućnost uklanjanja Putina”, stoji u objavi na Facebook stranici ukrajinskog ministarstva obrane. Ukrajina navodi kako iza svega stoji skupina utjecajnih ljudi koja je u opoziciji Putinu. Radi se o, kažu, političkoj i poslovnoj eliti.

 

“Njihov cilj je ukloniti Putina s vlasti što prije i uspostaviti ekonomske veze sa Zapadom, koje su uništene zbog rata”, dodaje se. Kako navode Ukrajinci, kao Putinovog nasljednika vide šefa FSB-a Aleksandra Bortnikova.

 

On je na čelu ove obavještajne agencije od 2008. godine i dugo se smatrao utjecajnim članom užeg kruga Vladimira Putina. Kao i sam Putin, Bortnikov je bivši časnik KGB-a, u koji je ušao 1975. godine.

 

Godine 2006. ruski časopis The New Times tvrdio je da je Bortnikov bio uključen u operaciju ubojstva Aleksandra Litvinenka. Litvinenko je bivši ruski špijun koji je postao britanski državljanin. Umro je od trovanja radioaktivnim polonijem-210 2006. godine u Londonu.

 

 

Putin pravog nasljednika ne može imati

 

Tko god da bude nasljednik, jasno je kako Putin u punom smislu pravog nasljednika ne može imati. Kako piše The Bulwark, Putin je poput svakog vođe od boljševičke revolucije redefinirao posao ruskog predsjednika.

 

Lenjinovo vodstvo bilo je značajno drugačije od Staljinove totalitarne noćne more, Hruščovljev reformistički revizionizam i antistaljinizam predstavljali su još jednu promjenu. Brežnjev je gotovo dva desetljeća predsjedavao sustavom kolektivnog donošenja odluka.

 

Gorbačov se pokušao vratiti sustavu vrhovne kontrole prije Brežnjeva kada je uveo glasnost i perestrojku samo da bi završio s raskolom u stranci, pokušajem vojnog udara i raspadom Sovjetskog Saveza.

 

Nakon Jeljcina, i Putin je ponovo redefinirao posao predsjednika. Pod njegovim vodstvom predsjednik je kreator i razbijač oligarha, gospodar informacija i represije u Rusiji, šef masivnog sustava korupcije koji kvari rusku ekonomiju.

 

Tko god da bude Putinov nasljednik, neće moći raditi potpuno isti posao jer je opis posla “predsjednika Rusije” skrojen upravo po bivšem KGB-ovcu, bez obzira na to što ustav kaže. Sljedeći čovjek koji će obnašati dužnost morat će ponovno izmisliti posao za novu eru.

 

(Index.hr)

Šta ako Putin umre?