Nevjeste su se počele međusobno svađati, tračati jedna drugu po komšiluku, a onda bi dolazile meni i tražile pomoć da ih zaštitim od druge. Oba braka su bila uništena, niko ni sa kim nije razgovarao, a onda sam primijetila kako su Mersudinova i Sabahudinova žena sve češće bile zajedno. Posumnjala sam na najgore, pa sam ih špijunirala…
Dosta rano smo suprug i ja, uz pomoć kredita i ušteđevine, sagradili prelijepu i dobru kuću na periferiji Kaknja. Imali smo dobar brak, dvoje djece i trospratnicu. Za svakog sina smo obezbijedili po jedan sprat, tako kada se ožene da imaju gdje živjeti.
Nakon što su odrasli i stasali u prekrasne mladiće, obojica su našli djevojke. Sabahudin, naš mlađi sin htio se vjenčati na proljeće, a Mersudin je najavio svadbu na jesen. Imali smo dvije svadbe u istoj godini, a našoj roditeljskoj sreći nije bilo kraja. Dva puta smo se te godine rasplakali od siline osjećaja, zapjevali, proveselili i naigrali s našim porodicama i prijateljima. Stigli su nam uskoro i unuci. Imali smo velika slavlja u kući, suprug i ja smo darivali unuke i nevjeste. Nažalost, sva ta sreća uskoro je došla kraju.
Majčino srce
Započele su svađe između Sabahudina i njegove supruge, zatim su prepirke uslijedile i u Mersudinovom domu. Tada sam po prvi put pomislila kako je sve nekako čudno povezano – sve se između njih dešavalo uvijek u isto vrijeme i na isti način. Kao da je četvero ljudi živjelo jednim životom. Djeca su plakala dok se na svakom spratu čula svađa do ranih jutarnjih sati. Naša kuća postala je kuća strave. Nevjeste su se počele jadati meni i suprugu. Sa sinovima više nismo mogli razgovarati. Sve se otelo kontroli. Bila sam na ivici nervnog sloma kada sam se telefonom javila Vidovitoj Bebi.
Ako želite mirnu starost, vama i suprugu bi bilo najbolje da se odselite. To je jedino rješenje. U toj kući više nikada neće biti mira na koji ste navikli. Morate shvatiti da vašim sinovima i snahama novac ne može pomoći. Već ste im dali krov nad glavom i finansijsku pomoć, pa opet nisu sretni u životu – upozorila me Beba, a onda dodala da ušteđevinu nikako ne ostavljamo sinovima.
Bila sam ogorčena na Bebine riječi. Majčino srce teško podnosi istinu kada su sinovi u pitanju. Sve sam zaboravila, vratila se u Kakanj i čvrsto odlučila da počnem sređivati stvari u brakovima mojih sinova i snaha. Smatrala sam da moram pobijediti i u toj borbi za bolje sutra moje djece. Razgovarala sam, molila, plakala, odlazila kod hodža da mi prave hamajlije, dijelila milostinju i sadaku, ali nije bilo mira u našem domu. Iz dana u dan stizali su nam novi problemi.
Nek se poubijaju
Nevjeste su se počele međusobno svađati, tračati jedna drugu po komšiluku, a onda bi dolazile meni i tražile pomoć da ih zaštitim od druge. Oba braka su bila uništena, niko ni sa kim nije razgovarao, a onda sam primijetila kako su Mersudinova i Sabahudinova žena sve češće bile zajedno. Posumnjala sam na najgore, pa sam ih špijunirala. Bila sam ponosna na svoga sina kada sam čula kako joj predlaže kako da razgovara sa Sabahudinom i na koji način da mu pristupi. Ipak su oni bili braća i najbolje su znali jedan drugog. To nije razumjela moja druga nevjesta, Mersudinova žena. Počela je sumnjati. Pokušala sam je razuvjeriti, ali optužila me je da ga branim i da smo suprug i ja najveći uzrok svih njihovih problema.
Moj suprug bio je zgrožen i od tada više nikada nije spavao dobro. Uskoro je uslijedila još jedna velika svađa, nakon koje je suprug odlučio da se selimo.
Nek se poubijaju. Uništiće i nas – bio je ogorčen, a ja sam se sjetila tada Bebinih riječi da ćemo proći kroz velike borbe i lomove, ali da ćemo na kraju naći svoju mirnu luku.
Preko rođaka smo pronašli garsonjeru u centru Breze. Stančić nam se odmah svidio.
Nismo se puno dvoumili. Iste večeri smo odlučili – odlazimo. Riješili smo potrebnu papirologiju i kupili namještaj. Bili smo dvoje četrdesetogodišnjaka, a osjećali smo se poput mladog bračnog para. Nismo nikome ništa govorili. Htjeli smo otići u miru. Kada je došao dan selidbe, suprug je pozvao sve četvero da im saopći kako mi odlazimo sutra i ostavljamo im kuću.
Ostali su van sebe. Počeli su s pitanjima zašto to radimo, pa su nas nagovarali da ostanemo, a onda počeli kriviti jedni druge zato što odlazimo.
Vama, draga djeco, za sreću ne treba novac, a mi vam tu ne možemo pomoći – kazao je moj muž sinovima i snahama.
Malo me je i tada srce žignulo, ali nisam zadrhtala, niti skočila u njihovu odbranu. Shvatila sam da je moja sreća uz moga supruga, nikako uz djecu i njihove žene.
Related posts:
Hoće li ugostitelji morati zatvoriti radnje zbog zabrane pušenja.
Slijepa žena je svakog dana autobusom išla na posao, a onda se rasplakala zbog riječi vozača.
Odrasla na selu, do druge godine bila u bolnici i udala se za četvrtog čovjeka u svom životu.
DADILJE OTKRILE KAKVE SU IM SVE JEZIVE STVARI DJECA IZGOVORILA ‘Prestravila sam se i pobjegla glavom bez obzira kad sam čula što mi je curica rekla’
Njezin život je skandal za skandalom: Poznata plavuša čeka dijete ljubavnika svoje majke!
Kako je Srpkinja postala arapska princeza: Život na visokoj nozi.
Izgubila sam dečka na tragičan način, ali i dalje vjerujem u ljubav.
Zaljubio se pa doznao tužnu vijest.
MLADA NEMA MILOSTI: Zabranila je gostima da dovedu DJECU na svadbu, a razlog je ŠOKANTAN!
Bogate sestre dolazile gladne u školu: Učitelji se šokirali kada su saznali zašto!
