TRI "ZAŠTO" ZA ŽIDOVSKU DRŽAVU: Zašto Izrael kao jedina zemlja Zapada Rusiji nije uveo sankcije? Zašto su se oglušili na molbe Židova Zelenskog? I zašto... - Sarajevograd.CLICK

Početkom marta ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, porijeklom i sam Židov, pozvao je izraelsku vladu da se jasno odredi o ruskoj agresiji, a ukrajinski ambasador u Izraelu pozvao je hebrejsku državu da uvede sankcije Rusiji, prihvati više izbjeglica i pošalje Ukrajini odbrambeno oružje.

Otkad je počela ruska agresija na Ukrajinu, kaže se da je Beograd jedini grad u Evropi u kojem se održavaju proruski mitinzi. No prošle subote za Rusiju se demonstriralo i nešto jugoistočnije – u Tel Avivu. Dan prije proruske demonstracije održane su i u izraelskom gradu Netanyi.

”Demonstranti su nosili zastave Rusije i Sovjetskog Saveza, kao i natpise ‘Ne rusofobiji’”, izvijestio je izraelski list Haaretz iz Tel Aviva, donoseći izjave nekih od demonstranata:

”Kad kažete ‘Slava Ukrajini’, mi čujemo ‘Heil Hitler’, a za to u našoj zemlji nema mjesta”, rekao je jedan demonstrant, dok je drugi osudio “netačan” medijski prikaz ruskih akcija u Ukrajini:

”Mi samo želimo da (mediji) budu uz Rusiju, a ne uz naciste”, rekao je sagovornik izraelskog lista.

Haaretz konstatira da su demonstracije u Tel Avivu i Netanyi bili prvi proruski skupovi u Izraelu od početka ruske agresije, nakon što su se prethodnih sedmica u izraelskim gradovima održavali isključivo skupovi podrške Ukrajini. Uočljivo je da na proruske skupove dolaze Izraelci ruskog porijekla, dok proukrajinske skupove pohode Izraelci porijeklom iz Ukrajine: procjenjuje se da obje zajednice u Izraelu imaju po 400.000 pripadnika, odnosno po pet posto izraelske populacije.

Ta delikatna unutarizraelska ravnoteža samo je jedan od razloga zbog kojih je Izrael jedina zemlja tzv. kolektivnog Zapada koja nije uvela sankcije Rusiji (tu donekle možemo ubrojiti i NATO-ovu članicu Tursku, koja također nije uvela sankcije Rusiji, ali Ankara ionako lavira između Zapada i Istoka). Izraelski premijer Naftali Bennett i njegova vlada provode politiku neutralnosti u odnosu na rusku agresiju, a neki analitičari koriste izraz “poluneutralnost”: Izrael je u UN-u podržao rezoluciju koja osuđuje Rusiju, ali nije uveo sankcije.

Također, za razliku od drugih zapadnih zemalja, iz Izraela ne stižu stroge kritike ruskih postupaka, niti Izrael šalje oružje za Ukrajinu.

RUSKI ČUVAR S300

Početkom marta ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, porijeklom i sam Židov, pozvao je izraelsku vladu da se jasno odredi o ruskoj agresiji, a ukrajinski ambasador u Izraelu pozvao je hebrejsku državu da uvede sankcije Rusiji, prihvati više izbjeglica i pošalje Ukrajini odbrambeno oružje.

Od ta tri ukrajinska zahtjeva, Izrael je prihvatio samo jedan – pozvao je izbjeglice židovskog porijekla da dođu u Izrael. Prema objavljenim procjenama, Izrael očekuje useljenje oko 10 hiljada ukrajinskih Židova izbjeglih pred ruskom agresijom.

Druga dva zahtjeva – za antiruskim sankcijama i oružjem – ostala su neuslišena. Izrael je izabrao (polu)neutralnost. Zašto?

Prije svega, Izraelu itekako odgovara to što mu Rusija, kao vojni i politički zaštitnik Sirije i vlade sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, dopušta vojno djelovati protiv iranskih i Hezbollahovih ispostava na sirijskom tlu. Moćni ruski protuzračni sistemi S300 nikad ne reagiraju na izraelske avione koji raketiraju iranske objekte i ciljeve u Siriji.

S gledišta Izraela, koji Iran doživljava kao egzistencijalnu prijetnju (taj strah nije neosnovan, budući da iz Teherana odavno stižu poruke da “cionistički entitet mora nestati”), zamjeranje Rusiji ugrozilo bi izraelsku sigurnost.

Nadalje, Izrael je svjestan da je Rusija došla u Siriju i na Bliski istok da ostane (Rusija je vojno stupila u Siriju 2015. na poziv vlade u Damasku, kojoj je trebala pomoć u ratu protiv islamističko-džihadističke koalicije, sponzorirane i sa Zapada), pogotovo zbog toga što u Siriji ima dvije vojne baze. S obzirom na paralelnu činjenicu da Amerika polako napušta taj prostor, prebacujući fokus na Indo-Pacifik, jasno je da izraelska vlada ne želi konfrontaciju s novim “glavnim igračem u gradu”, s kojim već ima tako povoljan “deal” oko Irana.

KVISLING U MAINSTREAMU

”Izrael ima vrlo dobre razloge da pokušava ostati neutralan po pitanju sukoba u Ukrajini”, drži Benjamin Kerstein, izraelski dopisnik američkog lista The Algemeiner, koji u tekstu “Tragični paradoks Izraela i Ukrajine”, objavljenom početkom marta, elaborira te “vrlo dobre razloge” izraelske neutralnosti:

”Rusija je sada snažno prisutna na Bliskom istoku, a posebno u Siriji, gdje je bila najvažniji i najefikasniji Assadov saveznik. Rusija u velikoj mjeri kontrolira situaciju u Siriji, što znači da ostvaruje kontrolu velikog dijela sjeverne granice Izraela. Kako Izrael provodi dugoročnu vojnu kampanju niskog intenziteta protiv Irana i Hezbollaha u Siriji, suradnja s Rusijom i izbjegavanje sukoba s Rusijom ključni su aspekti izraelske politike”, tumači Kerstein.

Izraelski analitičar dodaje da njegova zemlja “ima nultu stratešku dubinu”, te bi u takvim uslovima “kolaps vojne koordinacije između Izraela i Rusije (koja izraelskim zračnim snagama omogućuje slobodu djelovanja protiv Irana i Hezbollaha) bio gotovo samoubilački” za državu Izrael.

”Drugim riječima, hladna kalkulacija izraelskih interesa zahtijeva dobre odnose s Rusijom. Židovska država ne može si priuštiti politiku otuđenja (od Moskve), a kao rezultat toga hoda po žici po pitanju Ukrajine, što je neugodno, ali nužno”, rezimira Kerstein.

Tu nužnost, čini se, shvataju i građani Izraela: njih oko 70 posto podržava vladinu politiku prema Ukrajini, a 20 posto joj se protivi (ostali nisu sigurni).

No postoji još jedan razlog zbog koga izraelska politika oklijeva snažnije stati na ukrajinsku stranu, a on je sadržan u porukama proruskih demonstranata iz Tel Aviva s početka ovog teksta: “Kad kažete ‘Slava Ukrajini’, čujemo ‘Heil Hitler’.”

Riječ je o pozdravu koji se posljednjih godina – tačnije, od Euromajdana i uličnog puča iz februara 2014, kad je u Kijevu nasilno svrgnut proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič – potpuno udomaćio u Ukrajini (osim na istoku zemlje), a od početka ruske agresije na Ukrajinu postao je i u međunarodnim okvirima neka vrsta izraza solidarnosti s napadnutom zemljom i unesrećenim ukrajinskim narodom.

Mnogi u Izraelu, međutim, ne mogu ignorisati da je posrijedi kvislinški pozdrav (pandan ustaškom “Za dom spremni”) koji su u WW2 koristili ukrajinski nacistički kolaboracionisti okupljeni u Organizaciju ukrajinskih nacionalista (OUN), na čelu sa Stepanom Banderom, koji je zagovarao stvaranje etnički čiste Ukrajine, “očišćene” od Židova i drugih manjina: Poljaka, Rusa, Mađara. Banderine su snage tokom WW2 pobile desetkehiljada ukrajinskih Židova (i oko 100.000 Poljaka), zbog čega ga židovske organizacije – i ne samo one – smatraju ratnim zločincem, navodi Slobodna Dalmacija.

Ostatak teksta čitajte ovdje!

(SB)