Tužilaštvo Kantona Sarajevo je višestruko, pismeno i usmeno, saopštilo da nije opremljeno da kvalitetno radi predmete političkih ubistava u slučajevima “Halilović”, “Leutar” i “Ugljen” kao i u slučaju djelovanja terorističke jedinice “Ševe”. Svi ovi predmeti spadaju u domen terorizma ali ih iz nepoznatog razloga Tužilaštvo BiH, SIPA, OSA i federalni MUP ne žele raditi bježeći od istih preko 15 godina!
Postavlja se pitanje čemu opremanje državnih agencija, obavještajnih i sigurnosnih, čemu ulaganje na stotine miliona maraka u ovaj pravosudno-bezbjedonosno-obavještajni aparat ukoliko se sve ove institucije i agencije ne bave vrhunskim problemom države Bosne i Hercegovine, kao što su politička ubistva i teški ratni zločini koji nisu razriješeni, dok se istovremeno bave trivijalnim predmetima kao što su saslušavanje nekoliko ljubavnica lokalnih kriminalaca.
Do sada su svoje izjave u predmetima političkih ubistava dali na desetine svjedoka, sve ijedan izuzetno relevantan svjedokm koji su pod punim integritetom svjedočili o navedenim događajima dajući konkretne informacije i pisane tragove-dokaze.
Također, izvedene su i vrlo složene operacije vještačenja u nekim od ovih predmeta ali sve ovo Tužilaštvu BiH, kao i prethodno Tužilaštvu KS koji međusobno igraju ping-pong sa slučajevima brutalnih političkih ubistava, nije bilo dovoljno da podignu optužnice što je, zašto to ne reći, očit rezultat političkog uticaja na određene strukture u pravosuđu koje se, izbjegavajući najžešće slučajeve terorizma u BiH, bave trivijalnim predmetima koji su pokrenuti po prijavama i izjavama kriminalnih priležnica, što je samo po sebi paradoksalno.
Plaćaju li građani Bosne i Hercegovine desetine i stotine miliona KM da bi državno tužilaštvo kao i istražne i obavještajne agencije radile na predmetima lokalnog podmetanja u interesn-političke svrhe ili, pak, ove državne institucije trebaju rješavati najozbiljnije predmete kriminala i terorizma što do sada nije bio slučaj!?
BiH ne može napraviti ni korak naprijed ni prema Europi ni prema društvu pravde i povjerenja u državne institucije sve dok se država i njene milionske institucije, agencije i masno plaćeni tužioci, direktori, obavještajci i istražitelji ne obračunaju sa terorizmom i kriminalom koji vuku korijene u politici, policiji i obavještajnim strukturama i iza kojih je ostalo desetak ubijenih ljudi čija ubistva se mogu riješiti ali za to nema “političke volje” koja, zvanično, “nema uticaja na pravosuđe i istražne agencije” ali se, nekako, njihove želje ispunjavaju.