U Rusiji je otvorena ‘sezona lova’: Više niko nije siguran, režim proždire samog sebe

Šef Kremlja smatra da potrebe rata u Ukrajini opravdavaju gotovo svaku ekscesnu radnju.

 

 

 

Ratna Rusija je svjedok neviđenog vala političkih hapšenja. To je uključivalo uništavanje političke klanove bivšeg, nekada moćnog ministra odbrane Sergeja Šojgua, hapšenja desetina regionalnih zvaničnika, uključujući i zamjenike guvernera, samoubistvo federalnog ministra koji je bio suočen s zatvorom te hapšenja visokorangiranih sudija.

 

 

Ovaj val hapšenja pratila je masivna konfiskacija imovine, što je stvorilo osjećaj straha među onima koji su imali visoke političke kontakte i koji su nekada vjerovali da su zaštićeni. Drugim riječima, sistem se preoblikuje usred rata. A hapšenja i konfiskacije ne pokazuju znakove opadanja. Naprotiv dok je predsjednik Vladimir Putin zaokupljen ratištima, režim zahtijeva resurse kako bi nastavio rat i prikazivanje simbola pravde, piše nezavisni ruski The Moscow Times.

 

 

Promjene u sistemu

 

 

Obično se u nekim krugovima povećanje broja ovih hapšenja pripisuje ličnoj ambiciji pojedinih sigurnosnih oficira. Do neke mjere to je tačno, naposljetku, posao sigurnosnog zvaničnika je stavljati ljude iza rešetaka, a njihov uspjeh se mjeri brojem hapšenja i zaplijenjene imovine.

 

 

Međutim, promjene u sistemu Rusije vezane za formalna (i neformalna) ograničenja na sigurnosni aparat su također od velike važnosti. Čak i najautoritarnije države koje nemaju nezavisne medije, političku opoziciju i nezavisno pravosuđe imaju poluformalne mehanizme koji ograničavaju represiju.

 

 

Dugi niz godina glavno ograničenje za sigurnosne agencije bio je sjećanje na represiju iz sovjetskog doba među elitom, kao i uvjerenje da bi davanje previše moći sigurnosnim snagama moglo izazvati opasnu neravnotežu sistema. Čak i u posljednjim godinama pre-ratnog Putinizma, bliski saveznici ruskog lidera dobro su razumjeli da bi osnaživanje sigurnosnih snaga moglo negativno utjecati na njih same.

 

 

Kao rezultat toga, mnoge godine su ruske sigurnosne agencije pratili ogromne brojeve ljudi i sastavljali opsežne dosijee, ali su hapšenja bila veoma selektivna. Hapšenja koja su se dešavala obično su proizašla iz velikih federalnih ili regionalnih konflikata ili su bila dio slučajeva izdaje. Međutim, njihova relativna rijetkost značila je da su se većina zvaničnika osjećali sigurnima. U kriznoj situaciji, postojanje takozvane “telefonske pravde” značilo je da su oni koji su se našli na meti mogli računati na intervenciju svojih nadređenih, političkih pokrovitelja ili poslovnih partnera.

 

 

Odustnost političkih ograničenja

 

 

Međutim, sada je odsutnost političkih ograničenja postala norma. I, osim njihove nove ranjivosti, ruski birokrati također moraju nositi posljedice rata. Iako nije došlo do smanjenja korupcije (možda je čak porasla zbog trošenja povezanog s ratom), konflikti i dalje postoje, a država je očajna da mobilizira svoje resurse kako bi preživjela ovaj period geopolitičkih tenzija.

 

 

Sve ovo znači da tradicionalni oblici političke zaštite više nisu pouzdani, a bliskost utjecajnoj osobi više nije garancija da ćeš moći izbjeći hapšenje. Zapravo, sada je često lakše za velike figure ruske elite da “operu ruke” od toksične povezanosti s nekim niže u hijerarhiji, ko je ranije uživao njihovu zaštitu, nego da se suprotstave sigurnosnim agencijama.

 

 

Nema iznenađenja da je sve ovo bilo praćeno masovnom nacionalizacijom privatne imovine. Proces je obično podstaknut od strane sigurnosnih oficira koji pokušavaju impresionirati svoje nadređene. Ogroman broj imovine je na udaru. Posebno su tu imovine onih koji žive u inostranstvu, ili onih koji su kritični prema režimu ili ratu u Ukrajini. Ponekad se traže loše vođene kompanije. Naravno, kada tužioci počnu istraživati određenu imovinu, uvijek mogu pronaći razlog za eksproprijaciju.

 

 

Čak su i relativno visoki regionalni zvaničnici našli sebe na meti zbog konfiskacija imovine, kao što je bio slučaj s bivšim zamjenikom guvernera Sverdlovske oblasti, Olegom Čemezovom. Često se takvi zapljeni legaliziraju optužbama za korupciju, a niko u Moskvi neće riskirati da se inkriminiše braneći regionalnog birokratu umiješanog u korupcijske afere. Kao rezultat toga, gonjenje regionalnih zvaničnika postalo je gotovo svakodnevna pojava.

 

 

Mnogi uključeni u malverzacije

 

 

Iako se smatra velikim prijestupom krasti dok rat bjesni, mnogi ljudi su uključeni u malverzacije. U isto vrijeme, čak i manji konflikti ili nepažljiv govor mogu dovesti do otvaranja krivične istrage od strane sigurnosnih oficira. Hapšenje prošle godine lidera Ministarstva odbrane, uključujući zamjenike ministara, pokazalo je da niko nije siguran.

 

 

Takođe, vrijedi istaknuti slučajeve u kojima su zvaničnici hapšeni zbog svoje raskošnosti. Od pokazivanja luksuznog načina života do odbijanja “dijeljenja” ili ignoriranja ratnih stvarnosti, sve to može izazvati agresivan odgovor sigurnosnih službi.

 

 

Aleksandar Zapesotski, bivši rektor Univerziteta za humanističke i društvene nauke u Sankt Peterburgu, koji je nedavno otpušten pa zatim uhapšen, bio je poznat po svom luksuznom načinu života i navodnim vezama sa sumnjivim poslovima. Bivši ministar odbrane Timur Ivanov, koji je također trenutno iza rešetaka, bio je poznat po svom raskošnom načinu života. Nema sumnje da je takva raskošnost pomogla sigurnosnim službama da pripreme uvjerljiv dosije koji je završio na stolu predsjednika.

 

 

Ovaj novi način poslovanja ima svoju dinamiku. Osoba postavljena na visoku poziciju unutar sigurnosnih agencija nastojat će konfiskovati barem onoliko imovine i zatvoriti onoliko ljudi koliko je to radio njihov prethodnik, ako ne i više.

 

 

Nedavna odluka Putina da postavi glavnog tužioca Igora Krasnova za predsjedavajućeg sudije Vrhovnog suda Rusije nije signalizirala nikakvu promjenu. Čak i ako Tužilaštvo sada možda nije tako proaktivno kao što je bilo pod Krasnovom, moć za otvaranje krivičnog postupka sada je u rukama i Istražnog komiteta i Savezne sigurnosne službe (FSB). I neće biti smanjenja njihovih napora.

 

 

Izgleda da će ruski sistem nastaviti mobilizirati svoje resurse kako bi osigurao opstanak u periodu krize. Napokon, potrebe rata u Ukrajini opravdavaju gotovo svaku ekscesnu radnju, piše The Moscow Times.

 

(Raport)

U Rusiji je otvorena ‘sezona lova’: Više niko nije siguran, režim proždire samog sebe

| Slider, Šokantno, Vijesti |
About The Author
-