WASHINGTON JE OPET NA RUBU BANKROTA I PRIJETI POVLAČENJEM CIJELOG SVIJETA SA SOBOM: SAD će bankrotirati ako se hitno ne podigne limit zaduživanja - ranije su ove situacije rješavane dogovorom u zadnji trenutak, ali ovog puta je drugačije - Sarajevograd.CLICK

Već u nekoliko navrata imali smo situaciju da se SAD opasno približio tehničkom bankrotu, odnosno potrebi podizanja limita na zaduživanje u “zadnjem trenutku”. Obično bi taj proces bio popraćen brojnim političkim svađama unutar Kongresa, no zastupnici bi uvijek, par sati prije isteka roka, ipak podigli limit te bi kriza bila izbjegnuta.

No, ovog puta priča je drugačija…

Prije svega treba pojasniti što bi točno značio bankrot američke Vlade, odnosno Washingtona.

Za početak država bi prestala isplaćivati plaće državnim zaposlenicima, a to se odnosi na sve osobe koje rade za državu, od uredskih zaposlenika pa sve do vojnika. Govorimo o milijunima Amerikanaca koji bi odjednom ostali bez prihoda. Nadalje, umirovljenici bi ostali bez mirovina. No, to je tek početak lančane reakcije koja bi pogodila cijeli svijet.

Kada bi se dogodilo da SAD više ne može vraćati svoje dugove, odnosno kamate koje se gomilaju, morali bi se zaduživati po drugačijim uvjetima, skupljim uvjetima. To bi pak odmah dovelo do toga da bi sva kreditiranja postala skuplja – stambeni krediti, auto krediti, dugovi po kreditnim karticama.

Zašto su ove situacije sve povezane? Zašto bi bankrot američke Vlade doveo do znatno težih uvjeta za obične građane? Zato jer zapravo sve direktno ovisi o tome je li SAD u stanju vraćati svoje kredite. Na tom “povjerenju” se ne zasniva samo kredit građana SAD-a već i doslovno cijela globalna ekonomija.

Drugim riječima, stabilnost američkog duga je uvelike temelj globalne ekonomije. To pak znači da bi bankrot Washingtona sa sobom povukao i ostatak svijeta u duboku krizu.

Kako smo i rekli, već smo bili nekoliko puta u takvoj situaciji i ista se rješavala dogovorom oko podizanja limita zaduženja u zadnji trenutak. Svaki put je svijet odahnuo i generalno prestao brinuti o tome do iduće takve situacije. No, oni koji pomnije prate ovaj veliki problem znaju da je svako podizanje limita zapravo samo prolongiranje opasne situacije koja, jasno, postaje sve opasnija svakim odgađanjem.

Koliki je uopće američki nacionalni dug? Riječ je o brojkama koje je teško uopće pojmiti – 29 bilijuna USD (29 tisuća milijardi USD).

Republikanci odbijaju podići limit te tvrde kako je Bidenova administracija “izvan kontrole” kad je riječ o trošenju te kako će doći do još velikog povećanja nacionalnog duga ako se ovakva situacija nastavi. I tako još jednom imamo situaciju gdje dvije stranke igraju već uvježbanu licemjernu igru. Naime, ona stranka koja je u opoziciji, odnosno ona čiji predsjednik trenutačno nije na vlasti, žali se zbog duga iako je i ona svakako ta koja je pridonijela pumpanju istog u prethodnom mandatu.

U konkretnoj situaciji Republikanci su za vrijeme Trumpa poprilično osiromašili državnu blagajnu davajući bogatima brojne porezne olakšice i rezove.

Biden je pak još pri početku svog mandata najavio veliki plan infrastrukturne obnove, a riječ je o mega-projektu koji bi težio oko 4 bilijuna USD. Mnogi su njegovu ideju usporedili s projektom New Deal američkog predsjednika Roosevelta krajem 30-ih kada se SAD intenzivnim ulaganjem u infrastrukturu uspio iskobeljati iz Velike depresije. No, ovo nije vrijeme New Deala i Demokrati shvaćaju da takav novac ne mogu namaknuti. To pak već izaziva interne svađe unutar Demokratske stranke koja je podijeljena po pitanju koliko bi se trebalo izdvojiti i što bi trebali biti prioriteti. U isto vrijeme Republikanci pojačavaju pritisak te tvrde kako će Demokrati bankrotirati Ameriku.

Ali što je uopće limit zaduživanja i zašto postoji? Riječ je o vrlo specifičnom američkom sustavu. Naime, postoji limit koliko federalna Vlada smije posuditi kako bi ispunila svoje financijske obaveze. SAD je pak zemlja koja egzistira na deficitarnom budžetu. To znači da SAD troši više nego što zarađuje (kroz ubiranje poreza i slično). To pak znači da SAD mora posuđivati velike količine novca kako bi uopće mogli plaćati svoje račune (i svoje državne zaposlenike).

Ako se SAD nađe u situaciji da ne može vraćati svoje kredite onda ne mogu ni financirati svoju vojsku, ni socijalne programe… Da bi se to izbjeglo potrebno je dakle podići limit, odnosno SAD mora ići u još dublji dug.

Suočeni s takvom neminovnošću Demokrati bi, jasno, htjeli da ta odluka bude dvostranačka, odnosno ne žele sami rezolucijom u Kongresu podizati limit (iako to mogu, skoro). Zašto ne? Zato što znaju da će ih to politički skupo koštati i da će Republikanci na tome kapitalizirati (iako su Republikanci za vrijeme Trumpa čak 3 puta podizali limit).

Limit je umjetno stvoreni koncept u SAD-u. Idealno bi trebao sprečavati državu da ne troši više no što može, no posve je jasno da taj limit očito ne funkcionira jer se iznova samo podiže i podiže. Jedino čemu danas služi je stvaranje krizne situacije i političkog konflikta između Republikanaca i Demokrata.

No, može li se dogoditi da limit ne bude podignut i kad je rok? Prvi rok je vrlo blizu, ovog petka u podne. Demokratima pak treba 10 republikanskih zastupnika u Kongresu da bi podigli limit. Imaju li ih u ovom trenutku? Ne. Republikanci će se igrati “kukavice” do zadnjeg trenutka i nastojati prikazati situaciju takvom da Demokrati srljaju u bankrot. Jasno, postoji mogućnost da će u zadnji trenutak, “u 5 do 12”, ipak dati potporu, minimalnu za prolazak odredbe, ali to nije sigurno. Realno može se dogoditi da limit i ne bude podignut.

Što onda? Sve što smo već spomenuli. Nema plaća, nema socijalnih beneficija, nema ničega od države – bila bi to kaotična situacija po SAD, a osjetila bi se i u cijelom svijetu. Koliko bi potrajala? Teško je reći. Uvijek postoji mogućnost da bi se kasnije dogovorili, ali šteta će biti učinjena, a panika će odraditi svoje (naročito na tržištima).

Američki zakon poprilično je kompleksan kad je riječ o ovim pitanjima i interpretacije Ustava ponekad se razlikuju. Primjerice, za vrijeme zadnjeg velikog prijepora oko podizanja limita, za vrijeme Obaminog mandata 2011. godine, neki su argumentirali kako predsjednik ima ovlasti – u slučaju da se stranke ne mogu dogovoriti – sam podići limit zaduživanja. Drugi pak tvrde kako bi to bilo protuustavno.

Što će se događati u narednim danima? Prvi rok je u petak u podne. Ako do tad ne bude dogovora (sve je izvjesnije da ga neće biti) kreće djelomična obustava rada američkih državnih zaposlenika. Idući, važniji rok je pak 18. listopada. Ako ni do tada ne bude podignut limit (manje vjerojatno), onda imamo situaciju u kojoj SAD više ne ispunjava svoje financijske obaveze, a to bi označilo i početak velike krize, ne samo u SAD-u već i globalno.