“Za sada ne postoji nijedna izjava za koju se može nedvojbeno reći: Evo, taj i taj i njegova zemlja koja ima takvu i takvu važnost, podržava naše prijedloge rješenja za hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini”, piše zagrebački novinar Tomislav Kresnec u kolumni, koju prenosimo u cijelosti.

Piše: Tomislav Krasnec

Hrvatski non-paper o BiH nije, naravno, prihvaćen uVijeću EU, koje je prošloga tjedna imalo na dnevnom redu raspravu o zapadnom Balkanu, ali koje nije ni planiralo niti na kraju usvojilo nikakve pisane zaključke. Bolje je to reći jasno i otvoreno, i biti realan, nego uvjeravati samog sebe da je, kao što uvjerava hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman, europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) u svom non-paperu, diplomatskom dokumentu koji je služio kao priprema za sastanak Vijeća, preuzela ključne stvari iz hrvatskog non-papera. Naprosto je nevjerojatno da hrvatska diplomacija smatra svojim najvećim uspjehom to što Europska komisija i EEAS u svojim dokumentima spominju potrebureforme izbornog zakonodavstva u BiH.

Nevjerojatno je zato što se tu brkaju pojmovi. Komisija i EEAS već puno desetljeće, pa i dulje, spominju potrebu ciljanih ustavnih promjena i promjene izbornog zakonodavstva u BiH, ali problem za Hrvatsku nije u tome spominju li ili ne tu formulaciju, nego što pod time misle.

Hrvatska pod “promjenom izbornog zakonodavstva” misli na jedno, a institucije Europske unije pod istim tim misle na drugo. Mi mislimo na to da treba izbornom reformom spriječiti mogućnost da predstavnike hrvatskog naroda, od Predsjedništva BiH do svih nižih razina, biraju pripadnici drugog konstitutivnog naroda, kao što se sada događa, najvidljivije i najproblematičnije u slučaju Željka Komšića koji zaista ne predstavlja Hrvate kao konstitutivni narod nego predstavlja jednu, u osnovi, prevaru.

Institucije Europske unije, međutim, pod tom manje-više istom formulacijom misle na implementaciju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, koja bi, ako bi se prihvatilo razmišljanje koje se od dužnosnika Komisije i Unije i previše puta čulo od donošenja te presude, jačala građanski element u BiH i slabila specifičnu ulogu konstitutivnih naroda.

A u tom slabljenju najviše štete imali bi Hrvati kao najmalobrojniji i najizigraniji od tri konstitutivna naroda. Kad se hrvatska diplomacija, dakle, trudi uvjeriti hrvatsku javnost da je uspjeh to što nekakav non-paper EEAS-a spominje potrebu reforme izbornog zakonodavstva u BiH, i da je to spominjanje zapravo inspirirano ključnim tezama ranijeg hrvatskog non-papera, to je naprosto toliko plitko da je teško vidjeti kako može imati ikakva učinka i voditi prema ispunjenju hrvatskog cilja.

A taj cilj je uvjeriti ključne aktere u međunarodnoj zajednici u naše argumente. I taj cilj još nije ispunjen, barem ne do zaključenja ovog izdanja novina, kako se to kaže kad novinari žele biti oprezni i ostaviti mogućnost da se nešto još dogodi.

Nije ipak sve tako crno. Delegacija EU u Sarajevu i europski veleposlanik Johann Sattler vode jednu važnu bitku iz arsenala tihe diplomacije, pokušavajući, s američkim veleposlanikom u Sarajevu Ericom Nelsonom, dovesti političke lidere u BiH do dogovora o promjeni izbornog zakonodavstva. U tim razgovorima, koji se naravno vode iza zatvorenih vrata, možda se događa neki pomak. Ima naznaka da je i u europsku politiku na terenu, u Sarajevu, ugrađen hrvatski stav, koji Hrvatska kao članica Unije ponavlja na najvišim razinama u Bruxellesu i koji, na kraju krajeva, ne može ostati potpuno ignoriran.

Ali to su naznake koje tek trebaju biti potvrđene u stvarnosti. I, drugo, iako prema van postoji jedna percepcija da je dobro što se razgovori o promjeni izbornog zakonodavstva BiH vode (za razliku od vremena kad se uopće nisu vodili), iznutra su razlike u pogledima još pregoleme da bi se moglo sa sigurnošću reći da će ishod tih razgovora biti pozitivan za Hrvate u BiH i za diplomatske napore Republike Hrvatske.

Ti diplomatski napori naprosto još nisu došli do faze u kojoj bi postojala makar jedna izjava, za koju se čovjek može nedvojbeno uhvatiti i reći: evo, taj i taj, i njegova zemlja koja ima takvu i takvu važnost, podržava naše prijedloge rješenja za hrvatsko pitanje u BiH. Sve dok nema takve nedvojbene izjave nekog od naših zapadnih saveznika, a kamoli pisanih zaključaka Vijeća EU koji bi zaista prihvatili ključnu tezu hrvatskog non-papera, ne možemo reći da hrvatski napori daju ikakav drugi rezultat osim – samotapšanja po ramenu.

Related posts:

LIDERI DONIJELI ODLUKU: Zatvaraju se granice Evropske unije MA, NE BI ONI, ALI MORAJU: Hrvatska decenijama gospodari našim morem SVETLANA CENIĆ POZVALA BEVANDU NA DEBATU: “Da vidimo ko je propali političar i kvazianalitičar” ADVOKAT IFET FERAGET ZALEDIO VOŽDA IZ LAKTAŠA: “Dodik je sebi dozvolio nešto što nije smjelo da se desi” ČOVIĆ PREKO “VEČERNJEG LISTA” OBZNANIO PLAN: Tuzla je samo početak, HDZ će sa SDP-om formirati vlast svugdje gdje je moguće i kazniti SDA zbog opstrukcije Izbornog zakona KURTI PODSJEĆA: “Oslobodili smo Kosovo od Srbije, a Srbija bi trebala da…” MMKS RAZMATRA VAŽNU ODLUKU: U kojoj će državi Karadžić nastaviti služiti… Redatelj koji je posvađao Hrvate i Srbe: To nije antihrvatski film, razdvaja ustaštvo od hrvatstva BLINKEN NEMA MILOSTI: SAD zabranio zloglasnom ukrajinskom oligarhu ulazak na svoju teritoriju, optužen je za… SNSD DOBIJA POJAČANJE U VIJEĆU MINISTARA: Četvrti ministar iz DODIKOVE STRANKE, Igor Radojičić stiže u…

ZAGREBAČKI NOVINAR O PORAZU HRVATSKE DIPLOMATIJE: “Nijedna velika zamlja ne podržava naše prijedloge rješenja hrvatskog pitanja u BiH!”