ZASTRAŠUJUĆE! Dokumenti: Radončićeve prijetnje smrću Silajdžiću i njegovoj porodici!

Na našu email adresu došli su zastrašujući dokumenti za koje možemo reći da su historijskog značaja za shvatanje osobnog karaktera i medjsko-političkog djelovanja bivšeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića.

 

POVEZANI SADRŽAJ: ČEGA SE PLAŠI SVJEDOK RADONČIĆ: Detalji optužnice sa suđenja Naseru Kelmendiju

 

Uz dokumente smo dobili i njihovo objašnjenje. Koliko smo mogli vidjeti na dostavljenim fotografijama, dva Radončićeva potpisa su krajnje slična što govori da postoji velika mogućnost da su dokumenti vjerodostojni. Ovu poruku su dobili još neki mediji.

Pročitajte o čemu je riječ i zaprepastite se!

 

RADONČIĆEVA PRIJETNJA UBISTVOM  SILAJDŽIĆARadončićeva prijetnja Silajdžiću - kompletna kopija

Krajem januara 1995. godine Fahrudin Radončić je napisao Harisu Silajdžiću, tadašnjem premijeru Vlade R/FBiH i poslao pismo prijetnje da će prema njemu i članovima njegove uže porodice biti primijenjen Zakon krvne osvete Leke Dukađinija. Zatim je iz Silajdžićevog kabineta isto pismo proslijeđeno ministru unutarnjih poslova Bakiru Alispahiću koji je poduzeo policijsku aktivnost upozorenja Radončića da ne ostvari prijetnju Silajdžiću o čemu je 10. 02. 1995. godine sačinjen policijski „ZAPISNIK O UPOZORENJU“ koji je uredno   zaveden u djelovodniku MUP-a pod brojem 669.

Radončić u pismu ističe da je od „više sarajevskih polukriminalaca informisan kako se obračun dvije bande želi zloupotrijebiti za obračun sa tobože Sandžaklijama, odnosno sa mnom“. Radončić također ističe da je iz „čaršijskog došaptavanja“ zaključio da Silajdžić stoji iza obračuna sa Sandžaklijama, odnosno obračuna s njim. U tome je Radončić našao razlog da zaprijeti Silajdžiću krvnom osvetom po Zakonu Leke Dukađinija. Taj dio pisma pokazuje iz kakvog mentalnog sklopa Radončić izvodi opasne zaključke prema kojima na razne načine čini destruktivne utjecaje u društvu, naročito tokom ratne i poslijeratne uređivačke politike i prakse Dnevnog avaza.

Upozorenje MUP-a Radončiću - kompletna kopijaSadržaj pisma je ilustracija o rizicima kojima je izloženo društvo i država BiH usljed Radončićevih negativnih mentalnih osobina, ali i moćnih pozicija sa kojih destruktivno djeluje raspolažući medijskim i stranačkim mehanizmima pa je čak postigao da može, prema rezultatima izbora od 2010. godine direktno rovariti u zakonodavnim i izvršnim institucijama vlasti u BiH. U tom smislu, rizici od teških posljedica su eskalirali kada je Radončić bio ministar sigurnosti.

a)      Sadržaj i forma prijetećeg pisma Fahrudina Radončića – Harisu Silajdžiću

 

Na koverti poslatoj od Radončić Fahrudina: s jedne strane je identifikacija primatelja, „Gospodin Haris Silajdžić – isključivo na ruke –„ a sa druge strane je identifikacija pošiljaoca  „exp. Fahrudin Radončić“.

U koverti je spakovano Radončićevo pismo Harisu Silajdžiću, premijeru R/F BiH:

Poštovani gospodine,

Od više sarajevskih polukriminalca informisan sam kako se obračun dvije bande želi zloupotrijebiti za obračun sa tobože Sandžaklijama, odnosno sa mnom. Kako u svemu prepoznajem, a lično govore i neka čaršijska došaptavanja, Tvoj rukopis i želju da me se otarasiš na vrlo ružan način, ovim  Te putem upozoravam da će, bilo da neko puca u mene ili me ošamari, a isto se odnosi i na moje saradnike, biti primijenjen zakon Ljeke Dukađinija koji će se odnositi – ne na one koji me eventualno budu napali – nego na Tebe i tvoju najužu porodicu.

Vjeruj mi političke metode u našim koncepcijskim neslaganjima i ta vrsta konflikta je dozvoljena, a sve ostalo se svodi na lični odnos gdje nema nikakvih pardona, niti ikada može biti. Kako je o ovoj temi i zadacima upoznata sva moja familija, pa i ona diljem svijeta, smatram korektnim da si i Ti u toku.

Bilo bi vrlo žalosno ako bi precjenjivao vlastitu inteligenciju u smislu obračuna sa mnom – koja je, kao što vidiš lako čitljiva – i ozbiljnost ovog mog pisma.

 

G. Silajdžić, pozdrav.                                                       Fahrudin Radončić

 

Na koverti poslatoj iz Kabineta premijera Harisa Silajdžića: „Iz kabineta premijera. HITNO gospodin Bakir Alispahić“ ministar unutrašnjih poslova RBiH.

Upozorenje MUP-a Radončiću - gornji dioUpozorenje MUP-a Radončiću - donji dio

b)     Reagiranje Službe državne bezbjednosti na prijetnju Radončića ubistvom Silajdžića

Dokumenat Sektora Službe državne bezbjednosti Sarajevo, broj 669 od 10.2.1995. godine, pod nazivom „ZAPISNIK O UPOZORENJU“:

U vezi sa pismom koje je Fahrudin Radončić, krajem januara 1995. g. uputio premijeru Vlade R/F BiH dr. Harisu Silajdžiću, a u kojem je iznešena hipotetička prijetnja nasrtaja na fizički integritet ličnosti koja se posebno obezbjeđuje,

u p o z o r a v a   se

FAHRUDIN RADONČIĆ da ne preduzima nikakve mjere i radnje kojima bi se na posredan ili neposredan način mogao ugroziti fizički integritet ličnosti premijera Vlade R/F BiH dr. Harisa Silajdžića, jer će u protivnom protiv njega biti poduzete odgovoarajuće zakonske mjere.

UPOZORENO LICE                                                          OVLAŠTENO SLUŽBENO LICE

_________________                                                _____________________________

Fahrudin Radončić                                                  _____________________________“[1]                                                          OKRUGLI PEČAT1

Na citiranom dokumentu su svojeručni potpisi upozorenog Fahrudina Radončića i dvije ovlaštene osobe Službe državne bezbjednosti koje su realizirale upozorenje Radončiću. 

 

c)      Radončićeva prijetnja Silajdžiću u vezi sa Zakonom  krvne osvete Leke Dukađinija

 U pravnim, stručnim razmatranjima po temi „Krvna osveta i njen krivično pravni tretman“ dr. pravnih nauka Ivo Josipović je napisao: „Krvna osveta je po svom nastanku institut gentilnog uređenja normiran običajem … može se svesti na jedinstvenu kategoriju ponašanja: to je jedan od sistema reguliranja međugrupnih odnosa, skup sankcija koje članovi povrijeđenog i oštećenog roda (porodice, plemena) primjenjuju prema rodu (porodici, plemenu) čiji mu je član nanio povredu ili štetu djelovanjem koje je protivno važećim međugrupnim običajima … Posebno je zanimljiva, ali i društveno opasna, krvna osveta na  Kosovu, gdje je, na žalost proživjela ‘drugu mladost’ …

 

KANON LEKE DUKAĐINIJA

„U XV stoljeću je … Leko Dukađin sakupio običajno pravo Albanaca, a akcenat je stavio upravo na običaje koji reguliraju krvnu osvetu. Do krvne osvete, po Leki Dukađiniju, dolazi ako neko ubije člana porodice, nanese uvredu pred ljudima, pljune, udari, odgurne, pokvari posredništvo ili besu, otme ženu, vrši tzv. nasilje na hlebu, tj. goni gosta ili radnika s njive, provali u kuću, uvrijedi suputnika, dira temelje kuće ili gađa psa … Vidimo da je u Zakoniku Leke Dukađinija vrlo široko postavljen osnov za vršenje krvne osvete. Međutim, i ovdje je krvna osveta u skladu sa općom tendencijom pretrpjela proces ublažavanja. Znatno je sužen broj povoda za nju, te se danas uglavnom vrši za ubojstva, teške tjelesne povrede i najteže uvrede … Osvetnik žrtvi mora pristupiti sprijeda, otvoreno, a nikako iz zasjede. Najstrožije je zabranjeno mučenje žrtve i uzimanje njena oružja. Kršenje tih normi, kao i kršenje bese povlači za sobom dugovanje ‘dvije krvi’...“

Sadržaj Radončićeve prijetnje Silajdžiću obuhvata sve glavne elemente naprijed citiranog Josipovićevog objašnjenja o suštiti Zakona Leke Dukađinija o krvnoj osveti. Radončić u pismu poručuje Silajdžiću, da ako na njega ili njegove saradnike neko bude pucao ili ošamario ih, da će  po Zakonu Leke Dukađinija uslijediti krvna osveta nad Silajdžićem i članovima njegove uže porodice. Također, Radončić saopćava Silajdžiću da je za izvršenje krvne osvete po Zakonu Leke Dukađinija on upoznao, obavezao i pripremio svoju prodicu „diljem svijeta“, da ako se njemu dogodi nešto što podrazumijeva krvnu osvetu, da će osveta biti izvršena nad Silajdžićem i članovima njegove „najuže porodice“.

 

d)     Radončićevo porijeklo je sa prostora primjene Zakona krvne osvete Leke Dukađinija 

 U vezi sa sadržajem Radončićeve prijetnje Silajdžiću, te u vezi sa naprijed iznesenim Josipovićevim objašnjenjima o Zakonu Leke Dukađinija, treba imati u vidu da Fahrudin Radončić ima porijeklo sa prostora na kojima se primjenjivala, pa čak se još uvijek primjenjuje krvna osveta po Zakonu Leke Dukađinija.

Ustvari, porijeklo Fahrudina Radončića je od pravoslavaca, Srba ili Crnogoraca u Albaniji koji su isto kao i Albanci primjenjivali običaje o krvnoj osveti, što jasno opisuje prof. dr. Mustafa Memić u svom djelu pod naslovom „Plav i Gusinje u prošlosti“. Memić je napisao da su se Radončići naselili u Gusinje iz albanskog mjesta Kuči. U vezi s tim, prof. dr. Memić je u istom djelu bliže objasnio da „… treba sačuvati od zaborava makar ono što je poznato u ovom momentu, cijeneći da i tih nekoliko primjera omogućavaju da se izvuku određeni zaključci o porijeklu sadašnjeg stanovništva plavsko-gusinjskog kraja. RADONČIĆI su se kao što je objašnjeno naselili u Gusinje iz Kuča. Jedni tvrde da ih je bilo 5, a drugi 4 brata .. Od njhovog pretka Radonje i brata mu Radovana, spominje se 12 koljena odnosno generacija. Na osnovu toga može se cijeniti da su se u Gusinje naselili prije više od 300 godina. Andrija Jovičević je zabilježio njihov rodoslov na osnovu razgovora sa Šećom Radončićem, koji je 1913. bio major crnogorske vojske. Prema onom što je Šećo Radončić saopštio, njihov rodoslov bio je ovakav: Radonja – Ćehaja – Mujo – Ethem – Meta – Husref – Redžo – Šaban – Fejzo – Halil – Šećo/sin Šećov Rustem, a Rustemova djeca žive u Tuzli …“

Nije opravdano da se od strane bilo koga, bilo čije ponašanje pa ni Radončićevo objašnjava mjestom rođenja ili porijeklom predaka. Međutim, Radončić sam za sebe ističe da  u BiH oponaša svoje pretke u pogledu primjene Zakona krvne osvete Leke Dukađinija, a dokaz tome je sadržaj njegovog prijetećeg pisma Silajdžiću. Dakle, Radončić pokušava da u BiH protivno državnim zakonima primjenjuje primitivni Zakon Leke Dukađinija. Da Radončić, sam svoj život u BiH nije povezao sa načinom života svojih predaka u Albaniji, toga se u BiH ne bi mogao niko ni sjetiti. Zato je ovaj tekst samo komentar o onome kako Radončić sam svoje negativno ponašanje u BiH inspirira negativnim stranama već prevaziđenog načina života njegovih predaka u Albaniji. Primjena Zakona Leke Dukađinija u BiH ima smisao podrivanja i skrnavljenja ovdašnjih državnih zakona, pa i običaja.

 

e)      Političke strane Radončićeve prijetnje Zakonom krvne osvete Leke Dukađinija

Kao izraz emancipacije, a naročito u procesu integracije u EU i NATO, Albanci Kosova i Albanije su na putu potpunog napuštanja primitivnog Zakon Leke Dukađinija, a prihvatanja evropskog pravnog naslijeđa. Zato je zanimljiva Radončićeva spremnost da u BiH primijenjuje opasni i primitivni Zakon Leke Dukađinija iako se on lično kao lider SBB-a građanima BiH predstavlja da se zalaže za „evropske vrijednosti“ pri tome klevetnički optužujući Bošnjake koji su mu politička konkurencija da djeluju protiv „evropskih vrijednosti“ jer se, navodno, zalažu za „islamsku državu“ kao u Iranu. Radončićeva sklonost da u BiH primjenjuje Zakon Leke Dukađinija, a da ne poštuje zakone BiH  je još teža ako se ima u vidu da se Radončić bio uspio domoći funkcije ministra sigurnosti BiH, što je, s obzirom na njegov mentalni sklop, umjesto sigurnosne zaštićenosti bilo povećalo sigurnosnu ugroženost građana BiH.

Iako je mentalno ostao u dalekoj prošlosti jer je Zakon Leke Dukađinija nastao u 15. stoljeću, Radončić obmanjuje javnost da je orjentiran prema budućnosti pa je svojoj političkoj stranci dao naziv „Savez za bolju budućnost“. I to je pokazatelj da Radončić u svemu praktički djeluje suprotno od onoga kakvim se želi predstaviti mehanizmima svojih medijskih i stranačkih propagandnih utjecaja.

Da je poštovao državu BiH, ako je imao saznanja da mu prijeti opasnost od Silajdžića, Radončić je trebao upoznati nadležne državne organe, zahtijevati od njih da upozore Silajdžića i da poduzmu druge zakonom predviđene mjere prema Silajdžiću. Međutim, Radončić se odlučio da se sa Silajdžićem obračuna po zakonu krvne osvete Leke Dukađinija.

Radončić je fizički u savremenoj BiH, a mentalno u prevaziđenom stanju kakvo je bilo u Albaniji i na  Kosovu  u primitivno doba primjene Zakona Leke Dukađinija. On želi da u BiH izazove stanje bezvlašća u kome za područja krvne osvete prema Zakonu Leka Dukađinija, državni zakoni ne bi značili ništa, jer bi Radončić djelovao s ciljem da se pokrene lančana reakcija međusobnog ubijanja.

Radončić u BiH funkcionira po logici utjerivanja straha. Do sada smo iskusili utjerivanje straha putem Radončićevih medija, zbog čega ni predstavnici Bošnjaka u parlamentima, niti bilo ko od  Bošnjaka smije reći ono što se ne dopada Radončiću jer uslijedi medijska odmazda. Radončićeva prijetnja, primjenom Zakona Leke Dukađinija o krvnoj osveti je novo saznanje o Radončićevoj surovosti utjerivanja straha, što je u pogledu moralnog i etičkog predznaka   adekvatno surovim sadržajima utjerivanja straha putem Dnevnog avaza.

Proizilazi da je 1995. godine, Radončić bio u lošim odnosima sa Silajdžićem. Kasnije, posebno 2006. godine kada je Silajdžić spriječavao da se usvoji predloženi paket ustavnih amandmana, u tome je Radončićev Dnevni avaz bio glavna medijska podrška Silajdžiću. Ubrzo nakon odbacivanja paketa ustavnih amandmana, Radončić je obnovio medijski linč protiv Silajdžića. U tom smislu, iskustva naizmjenične podrške i brutalnih kleveta putem Radončićevog Dnevnog avaza, imaju gotovo svi istaknuti bošnjački lideri.

Informiranje javnosti u BiH o sadržaju Radončićevog pisma Silajdžiću, uz nužna objašnjenja, može biti iskorak u pravcu demaskiranja i rasvijetljavanja Radončićeve perfidne, destruktivne misije predratnog dolaska u Sarajevo. Naročito je bitno da se o sadržaju pisma upoznaju najbliži Radončićevi saradnici u vrhu SBB-a, jer osobe poput  Dervoz, Kabila, Škaljića, Karavelića… služeći Radončiću jeftino prodaju i gube lični ugled u društvu. Također je bitno da se o tome upoznaju visoki predstavnik Insko, te ambasadori zemalja Zapada, posebno SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke.

Autentičnost Radončićevog prijetećeg pisma Silajdžiću se može provjeriti: uvidom u djelovodnik i arhivu Službe državne bezbjednosti za januar i februar 1995. Godine, svjedočenjem od strane službenika policije koji su potpisnici „ZAPISNIKA O UPOZORENJU“ Radončića da ne realizira svoju prijetnju Silajdžiću, svjedočenjem osoba koje su kao rukovodici Službe državne bezbjednosti u Sarajevu iz Silajdžićevog kabineta dobili Radončićevo pismo kako bi poduzeli Silajdžićevu zaštitu, pa su naredili mjere iz kojih je nastao „ZAPISNIK O UPOZORENJU“ Radončića.

 

 

 

Izvor: stop-avaz.com

ZASTRAŠUJUĆE! Dokumenti: Radončićeve prijetnje smrću Silajdžiću i njegovoj porodici!

| Bosna i Hercegovina, Foto/Video, Skandal, Slider |
About The Author
-