Salkić je komentirao i ulogu i djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmitda, te zahtjeve političkih lidera za zatvaranje Ureda OHR-a u Bosni i Hercegovini.
Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj društveno-političkoj situaciji, radu Tužilaštva BiH i položaju povratnika u bh. entitetu Republika Srpska. Salkić je komentirao i ulogu i djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmitda, te zahtjeve političkih lidera za zatvaranje Ureda OHR-a u Bosni i Hercegovini.
Unatoč presudama Ustavnog suda BiH o neustavnosti 9. januara kao Dana Republike Srpske, svake godine svjedočimo kako entitetske vlasti krše odluke Ustavnog suda BiH. Kolika je odgovornost Tužilaštva BiH koje ne podiže optužnice protiv političara kojima se na taj način omogućuje nastavak derogiranja države i kolika je konkretna odgovornost glavnog tužitelja Milanka Kajganića?
Osjećaj u javnosti jeste da Tužilaštvo u ovom konkretnom slučaju nije učinilo ništa na procesuiranju onih koji su organizirali obilježavanje neustavnog i nezakonitog dana entiteta RS, 9. januara. I sam sam u ranijem periodu podnio prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv organizatora ovih neustavnih aktivnosti. Nikada nisam dobio informaciju o tome šta je urađeno s mojom prijavom da li je razmatrana, da li je u obradi ili je odbačena. Ovakav pristup Tužilaštva otvara prostor za razne špekulacije, pa i za zaključak da Tužilaštvo ne želi ništa poduzeti po ovom pitanju.
Opći je osjećaj da nerad Tužilaštva, konkretno u ovom slučaju, koriste organizatori obilježavanja 9. januara kao dana entiteta RS da s tim nastave, jer su stekli osjećaj nekažnjivosti za počinjeno djelo.
Radi se o jasnom i javno manifestovanom nepoštivanja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i o namjernoj i ciljanoj diskriminaciji građana koji se ne izjašnjavaju kao Srbi. Obilježavanje ovog datuma predstavlja više od pukog kršenja odluke Ustavnog suda. Cilj je dalje podsticanje međunacionalnih podjela i stvaranje osjećaja nesigurnosti kod diskriminiranih građana, te jačanje osjećaja inferiornosti kod onih koji se ne poistovjećuju s idejama proklamovanim 9. januara 1992. godine, pri čemu treba imati u vidu da su nosioci tih ideja kasnije pravosnažno presuđeni za udruženi zločinački poduhvat, teške zločine i genocid nad Bošnjacima.
Državno tužiteljstvo šuti i na konstantno slavljenje presuđenih ratnih zločinaca i iscrtavanja grafita zločincima u čast, u gradovima bh. entiteta Republika Srpska, slavljenje krsnih slava u prostorijama Oružanih snaga BiH pod pokroviteljstvom najviših političkih dužnosnika u tom bh. entitetu, a u isto vrijeme u Ustavu BiH imamo odredbu o ravnopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih na cijeloj teritoriji BiH. Jesu li nesrpski povratnici, Hrvati i Bošnjaci u RS-u građani drugog reda?
Ako pogledamo Ustav, stiče se utisak da se u ovom entitetu garantiraju prava svim građanima. Međutim, kada se uđe u zakone, a posebno kada se posveti pažnja podzakonskim aktima i njihovoj subjektivnoj primjeni na terenu, vidi se da ovdje postoji ciljana i sistemska diskriminacija onih koji nisu Srbi.
Sve institucije imaju krsne slave, struktura zaposlenih, pismo, jezik i narativ koji se koristi imaju za cilj stvaranje osjećaja kod građana da je riječ o nekom srpskom entitetu, a ne o entitetu u kojem su, kako piše u Ustavu, ravnopravni Srbi, Bošnjaci, Hrvati i svi drugi građani.
Majke Srebrenice: Svima je jasno da je na muralu Ratko Mladić osim Tužilaštvu i SIPA-i
Ovakav pristup aktuelne vlasti, velike većine medija, obrazovnog procesa i Srpske pravoslavne crkve u ovom entitetu koordiniran je i ima jedinstven cilj stvoriti okruženje u kojem će se ugodno osjećati samo Srbi, dok će se svi drugi osjećati nelagodno, diskriminirano i ugroženo, te će zbog toga biti primorani razmišljati o nekom drugom, ugodnijem mjestu za život i budućnost svoje djece.
Sistemska diskriminacija koja se provodi u ovom entitetu predstavlja mirnodopsku metodu za ostvarenje neostvarenih ratnih ciljeva i glavno je oruđe u borbi protiv ostanka i opstanka Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Sve ove aktivnosti su u suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom, Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, ali u okruženju i ambijentu u kojem pravna država ne funkcioniše u punom kapacitetu to ne pruža bilo kakvu garanciju da će vam biti osigurana zaštita i ostvarivanje prava ukoliko postoji politička odluka vlasti da vas diskriminira.
Gotovo svakodnevno lideri SNSD-a i HDZ-a, Milorad Dodik i Dragan Čović, govore o potrebi zatvaranju ureda OHR-a i odlasku visokog predstavnika Christiana Schmidta. U isto vrijeme Dodik i Čović, i institucije pod njihovom kontrolom, na sve moguće načine derogiraju državu kršeći odluke Ustavnog suda BiH koristeći neustavne termine poput – „državna zajednica“, „hrvatski i srpski član Predsjedništva BiH“… Jeste li zadovoljni djelovanjem visokog predstavnika u BiH i što možemo očekivati od političkih lidera ukoliko bi Christian Schmidt sutra napustio BiH?
Postoje jasno definisani uslovi koje je potrebno ispuniti prije zatvaranja Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Tom spisku potrebno je pridodati još jedan uslov, a to je jasno definisanje institucije koja bi, u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom, preuzela nadležnosti visokog predstavnika.
Destruktivne snage žele odlazak visokog predstavnika, jer ga vide kao prepreku na putu ostvarenja ideja o podjeli Bosne i Hercegovine. Upravo zbog straha od takvih ideja, koje su postojale u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, definisana je pozicija visokog predstavnika kao konačnog tumača civilnog dijela mirovnog sporazuma.
Prije odlaska, a nakon ispunjenja predviđenih uslova za gašenje OHR-a, ovlasti visokog predstavnika iz Dejtonskog mirovnog sporazuma trebale bi preći na Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Visoki predstavnik trebao bi djelovati na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i ispravljati anomalije koje nastaju kao posljedica kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Provođenje sistemske diskriminacije nad onima koji su se vratili i žive u ovom entitetu, nakon što su bili protjerani, predstavlja direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nažalost, ovaj, ali i raniji visoki predstavnici po tom pitanju nisu učinili dovoljno da se sistemska diskriminacija prekine.
Visoki predstavnik trebao bi učiniti više na putu eliminacije i ublažavanja posljedica genocida i drugih teških ratnih zločina počinjenih u ovom entitetu. Osjećaj preživjelih žrtava jeste da su počinioci genocida i njihovi današnji ideološki sljedbenici nagrađeni za ono što su učinili. Ta moralna, politička i svaka druga nepravda treba biti ispravljena. U tom pravcu visoki predstavnik trebao bi djelovati na temeljima sudskih presuda i rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.
(SB)










