Žena koja je 10 godina svog života provela sa mnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije, ali nisam mogao povući što sam rekao jer sam volio Ivanu, počinje svoju priču muškarac.
Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena postavljala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao: “Moram ti nešto reći”.
Sjela je i jela u tišini. Primijetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj dati do znanja što mislim.
“Želim razvod”, rekao sam smireno.
Nije izgledala iznervirano mojim riječima, nego me tiho upitala: “Zašto?”
Izbjegavao sam njezino pitanje. To ju je razljutilo. Bacila je pribor za jelo i počela vikati na mene: “Ti nisi čovjek!”
Te noći nismo više razgovarali. Plakala je. Znao sam da je htjela da sazna što se dogodilo s našim brakom. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane. Nisam je više volio. Samo sam je žalio!
S dubokim osjećajem krivnje, napravio sam sporazum za razvod koji je navodio da njoj pripadne naša kuća, naš auto i 30 posto udjela u mojoj tvrtki. Pogledala ga je i onda poderala na komadiće.
Žena koja je 10 godina svog života provela sa mnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije, ali nisam mogao povući što sam rekao jer sam volio Ivanu. Počela je plakati preda mnom, što sam i očekivao. To njeno plakanje za mene je zapravo bilo pravo olakšanje. Ideja o razvodu, koja me opsjedala nekoliko tjedana, činila se sada čvršćom i jasnijom.
Sljedeći dan, došao sam kući jako kasno i našao je za stolom kako nešto piše. Nisam večerao nego sam otišao direktno u krevet i odmah zaspao jer sam bio umoran od ispunjenog dana sa Ivanom. Kad sam se probudio, ona je još bila za stolom i pisala. Nije me bilo briga, pa sam se okrenuo i nastavio spavati.
Ujutro mi je dala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali je trebalo odgoditi razvod mjesec dana. Zahtijevala je da se u tih mjesec dana oboje trudimo da živimo normalno koliko god je to moguće.
Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin ima ispite u tih mjesec dana i nije htjela ga opterećujemo našim propalim brakom. To je za mene bilo prihvatljivo. Ali imala je još jedan zahtjev – htjela je da se prisjetim kako sam je nosio u našu spavaću sobu na dan našeg vjenčanja. Zahtijevala je da je u tih mjesec dana, svako jutro nosim iz naše spavaće sobe do prednjih vrata.
Mislio sam da je totalno poludjela, ali da nam te zadnje zajedničke dane učinim podnošljivim, pristao sam na njene čudne zahtjeve.
Rekao sam Ivani kakve uvjete žena postavila za razvod. Glasno se nasmijala i rekla da misli da je to apsurdno.
“Bez obzira na njezine trikove, mora se suočiti s razvodom”, rekla je prezrivo.
Moja žena i ja nismo imali nikakav fizički kontakt otkad sam ja izrazio svoju želju za razvodom. Dok sam je nosio prvi dan oboje smo djelovali nespretno. Naš sin je pljeskao iza nas i vikao: “Tata drži mamu u naručju!”
Te riječi su me pogodile. Od spavaće do dnevne sobe pa do vrata, hodao sam preko 10 metara s njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla: “Nemoj našem sinu govoriti za razvod”.
Kimnuo sam, pomalo uzrujan. Spustio sam je pred vratima. Otišla je na autobusnu stanicu. A ja sam se odvezao sam do ureda.
Drugi dan bilo nam je puno lakše. Oslonila se na moje grudi. Mogao sam osjetiti miris njezine bluze. Shvatio sam da nisam tu ženu pogledao pažljivo već dugo vremena. Shvatio sam da više nije tako mlada. Imala je nekoliko bora na licu i kosa joj je bila prosijeda. Naš brak je na njoj ostavio danak. Na minutu sam se upitao što sam joj to učinio.
Četvrti dan kad sam je podigao, osjetio sam kako se osjećaj intimnosti vraća. To je bila žena koja je dala 10 godina svog života za mene. Peti i šesti dan osjetio sam kako osjećaj intimnosti opet raste.
Ivani nisam rekao ništa o tome. Kako je tih mjesec dana odmicalo, bilo je sve lakše nositi je. Možda me svakodnevna vježba učinila jačim.
Jedno jutro birala je što će obući. Isprobala je nekoliko haljina, ali nijedna joj nije pristajala. Zatim je uzdahnula: “Sve su moje haljine postale prevelike”.
Odjednom sam shvatio koliko je smršavjela i da je to zapravo razlog što mi je bilo sve bolje da je nosim. Odjednom mi je sinulo. Nosila je toliko tuge i gorčine u srcu. Nesvjesno sam pružio ruku i pomazio je po glavi. Naš sin je došao u tom trenutku i rekao: “Tata, vrijeme je da nosiš mamu van!”
Gledajući svaki dan kako njegov otac nosi mamu u naručju, za njega je postalo bitan dio života. Moja žena ga je pozvala da se približi i čvrsto ga zagrlila. Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se bojao da bih se mogao predomisliti u zadnjem trenutku.
Tada sam je uzeo u naručje, hodajući preko spavaće do dnevne sobe, pa u hodnik. Njene ruke obgrlio su moj vrat tako prirodno i nježno. Držao sam je čvrsto, baš kao i na dan našeg vjenčanja. Međutim, njezina sve lakša tjelesna težina me činila jako tužnim.
Zadnji dan, kad sam je držao u naručju, jedva sam korak mogao napravim. Naš sin je otišao u školu. Držao sam je čvrsto i rekao: “Nisam primijetio da je u našem životu nedostajalo intimnosti.”
Odvezao sam se do ureda. Istrčao sam iz auta bez zaključavanja vrata. Bojao sam se da bih mogao promijeniti mišljenje. Hodao sam gore. Ivana je otvorila vrata, a ja sam joj rekao: “Žao mi je, ali ja više ne želim razvod.”
Pogledala me zapanjeno, a zatim dotaknula moje čelo.
“Imaš li groznicu?” rekla je.
Sklonio sam sam joj ruku s moje glave.
“Žao mi je, Ivana, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život je bio dosadan vjerojatno zato što ni ona ni ja nismo cijenili pojedinosti u našim životima, a ne zato što više nismo voljeli jedno drugo. Sada shvaćam da od trenutka kada sam je nosio u naručju na dan našega vjenčanja, trebalo je tako da je nosim dok nas smrt ne rastavi.
Ivana kao da se odjednom probudila. Opalila mi je šamarčinu, zalupila vrata i briznula u plač. Otišao sam. U cvjećari na putu kući sam naručio buket cvijeća za moju ženu. Prodavačica me pitala što da napiše na kartici. Nasmijao sam se i napisao: “Nosit ću te svako jutro dok nas smrt ne rastavi”.
Te noći sam stigao kući s cvijećem u ruci i osmijehom na licu. Trčao sam uz stepenice, da bih našao svoju ženu u krevetu – mrtvu. Borila se s rakom mjesecima, a ja sam bio toliko obuzet Ivanom da nisam ništa primijetio. Znala je da će ubrzo umrijeti i htjela je da me spase od bilo kakve negativne reakcije našeg sina na razvod. Barem sam u očima našeg sina ispao brižan suprug.
Mali detalji u vašim životima su ono što je stvarno važno u vezi. To nije vikendica, auto, nekretnine, novac u banci. To samo stvara okruženje pogodno za sreću, ali ne može dati sreću u vama. Dakle, nađite vremena da budete prijatelji i napravite one male stvari jedan za drugoga da izgradite intimnost. Da imate pravi sretan brak!
Related posts:
EVO ŠTA JOJ JE REKAO MOMAK: Nakon što mu je plakatom usred grada poručila da je trudna i se on treba “udati” za nju!
EKSKLUZIVNI VIDEO Pogledajte kako je Elvir Dželo zaprosio djevojku putem displeja na vrhu “Avazovog” tornja!
Evo zbog čega je Turčin tužio svoju ženu
Novi zakon o pušenju: Novčane kazne od 250 KM do 15.000 KM.
Hoće li ugostitelji morati zatvoriti radnje zbog zabrane pušenja.
“Bude mi jako krivo kada čujem da neko iza mojih leđa osuđuje i ružno komentariše to što imam 36 godina”
Ispovijest zlostavljane žene: ‘Ni mrtva mu se ne bih vratila. Neću leći ni u zajednički grob’
Iskrena ispovijest: Evo što sam otkrila nakon 12 godina braka.
Majka iz Srebrenice je imala par pitanja za Robinsona Karadžićevog advokata, a on joj na sve to odgovorio…
REAKCIJE NA PRESUDU: Rusi ‘veći Srbi od Srba’, a Washington navodno žali za žrtvama na svim stranama
