Ambasadorica Peleg u svom intervjuu nije krila oduševljenje stavovima iz Banje Luke, poručivši da su lideri iz RS-a “na pravoj strani historije”. U isti koš, svjesno ili ne, stavila je i Bećirovića, Konakovića i Lagumdžiju, jer su svojim glasom u UN-u stali rame uz rame s onima koji Izraelu daju bezrezervnu podršku.
Naša diplomatija dotakla je novo dno. U trenutku kada javni servis države BHRT grca u dugovima i sistemski se uništava upravo zbog politike i opstrukcija koje dolaze iz manjeg bh. entiteta, svjedočimo apsurdnoj i ponižavajućoj situaciji.
Naime, izraelska ambasadorica Galit Peleg bira upravo RTRS, medij koji je direktni saučesnik u propadanju državne televizije, kako bi uputila javne pohvale trojici funkcionera koji dolaze iz većeg bh. entiteta, a to su Denis Bećirović, Elmedin Konaković i Zlatko Lagumdžija. Razlog za ovaj potez je pridruživanje Bosne i Hercegovine rezoluciji kojom se osuđuje Iran.
Na stranu geostrateška preslagivanja, ono što bode oči svakom patriotski osviještenom građaninu jeste način na koji je ova odluka donesena i cijena koju za nju plaća obraz države. Konaković i Lagumdžija, uz najvjerovatnije blagoslov Bećirovića, odlučili su “liderisati” vanjskom politikom onako kako to radi Milorad Dodik – mimo Ustava i mimo Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Dok se Željko Komšić usprotivio, a Željka Cvijanović tražila hitna izjašnjenja, ovaj trojac je “ispod žita” dao instrukciju da se naša zemlja pojavi kao kosponzor rezolucije protiv Irana.
Time su pokazali da se njihovo vođenje države svodi na metaforičke “bagere” kojima ruše decenijska prijateljstva. Iran je zemlja koja je kroz historiju stajala uz Bosnu i Hercegovinu, pružala podršku u najtežim trenucima agresije i, što je ključno, glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici 2024. godine. Nasuprot tome, zemlje poput UAE ili Bahreina, kojima se Konaković i Lagumdžija sada dodvoravaju, bile su suzdržane kada je trebalo osuditi genocid nad našim narodom.
Nema veće ironije nego kada te ambasadorica Izraela hvali na RTRS-u, istom onom mediju na kojem Milorad Dodik redovno dobija prostor za svoje secesionističke projekte. Ambasadorica Peleg u svom intervjuu nije krila oduševljenje stavovima iz Banje Luke, poručivši da su lideri iz RS-a “na pravoj strani historije”. U isti koš, svjesno ili ne, stavila je i Bećirovića, Konakovića i Lagumdžiju, jer su svojim glasom u UN-u stali rame uz rame s onima koji Izraelu daju bezrezervnu podršku.
Ako već ova trojka smatra da je napravila ispravan potez, kako je moguće da su njihovi potezi doveli do toga da ih se hvali u istom dahu s Dodikom i to na televiziji koja negira državu u čije se ime fotografiraju po New Yorku i Washingtonu?! Dok se Konaković hvali “diplomatskim uspjesima”, činjenice govore drugačije – SAD su upravo u njegovo vrijeme ukinule sankcije Dodikovim saradnicima, dok naši diplomati uspješno izjednačavaju napadače i napadnute u tuđim ratovima.
Zastrašujuće je čitati da diplomate iz Sarajeva potpisuju osude naroda čija sudbina – ubijanje djece i sistematsko uništavanje – neodoljivo podsjeća na ono što je Bosna i Hercegovina preživjela devedesetih. Lagumdžija i Konaković su, po nalogu koji zaobilazi institucije, odlučili proglasiti Iran agresorom u sukobu koji taj narod nije ni započeo, zaboravljajući da je taj isti Iran bio jedan od rijetkih koji nas nije ostavio na cjedilu kada smo se mi borili za goli opstanak.
Ovaj diplomatski incident nije samo pitanje neiskustva ili “lutanja”. Ovo je pitanje političke odgovornosti Denisa Bećirovića koji je imenovao Lagumdžiju i dozvolio da se vanjska politika vodi kroz paralelne kanale. Rezultat je poražavajući, a to je da je Bosna i Hercegovina izgubila principijelnost, pogazila historijsku zahvalnost i postala predmet hvale na medijskom servisu entiteta koji sanja o nestanku ove države.
Bećiroviću, Konakoviću i Lagumdžiji možda laskaju riječi ambasadorice Peleg iz studija u Banjoj Luci, ali narodu koji pamti ko mu je bio prijatelj kad je bilo najteže, ovi potezi ostaju kao trajna mrlja i dokaz da su fotelje i tuđi interesi postali važniji od ustavnog poretka i državnog dostojanstva.
(Stav)










